Ukradeno ukrajinsko žito

Ruslan Masurenko stoji pored svog skladišta žitarica u kijevskoj regiji. Upravo promatra kako se nekoliko tona sjemena lana utovaruje na kamion, spremno za izvoz u europske zemlje.

Direktor ukrajinskog poljoprivrednog poduzeća Harveast zadovoljan je ovogodišnjom žetvom. „Istina, imali smo jedan vrlo suh mjesec, ali sadimo i mnogo ozimih kultura koje ne zahtijevaju toliko vlage“, kaže Masurenko. Njegova tvrtka u regiji Kijev obrađuje 25.000 hektara zemlje – područje veličine otprilike 35 nogometnih igrališta. Većina površina zasijana je kukuruzom i suncokretom, ali uzgaja se i uljana repica i pšenica.

Od Donjecka preko Mariupolja do Kijeva

Masurenko zapravo potječe iz Mariupolja. No, s početkom ruske invazije 2022. godine on i njegova tvrtka napustili su regiju na jugoistoku Ukrajine. Već su se drugi put morali preseliti – do 2014. sjedište im je bilo u Donjecku. Tvrtka je ondje posjedovala 200.000 hektara zemlje.

Danas tim područjima upravlja Rusija, koja drži pod okupacijom dijelove istoka Ukrajine. „Te se osjećaje teško može opisati. To je tako bolno i nerazumljivo", kaže Masurenko. To što sada Rusija kontrolira oranice i trguje žitom, nije ništa drugo nego banditizam, dodaje on.

"Trinaest milijuna tona koje godišnje gubimo"

Ukrajinu zovu „žitnicom Europe". Žitarice su njezin izvozni proizvod broj jedan – prema podacima UN-a, činile su 24 posto ukupnog ukrajinskog izvoza prošle godine. Unatoč ratu, Ukrajina je uspjela ponovno povećati svoj izvoz. Prema podacima ukrajinskog Ministarstva poljoprivrede, 2024. godine izvezeni su poljoprivredni proizvodi u vrijednosti od gotovo 21 milijarde eura. Time se Ukrajina ponovno približila razini prije ruske invazije.

To je bilo moguće i zahvaljujući vojnim uspjesima ukrajinske mornarice na Crnom moru, jer se upravo tim putem najviše žitarica otprema u inozemstvo. Rusija je jedno vrijeme blokirala Crno more svojom mornaricom, ali je Ukrajina vlastitim pomorskim dronovima ponovno otvorila trgovačke rute.

Unatoč tome, Ukrajina i dalje ne može pristupiti dijelu svojih poljoprivrednih područja, jer je Rusija okupirala oko 20 posto ukrajinskog teritorija. „Ako usporedimo prinose iz 2021., dakle prije početka aktivne faze rata, s današnjima, vidi se da gubimo 13 milijuna tona godišnje“, kaže Oleh Homenko iz Udruge ukrajinske poljoprivrede (UKAB). „To je prilično velika količina u odnosu na ukupnu poljoprivrednu proizvodnju."

Ukradeno žito sve važnije za Rusiju

Ovo ukradeno žito s okupiranih područja očito postaje sve važnije za rusku poljoprivredu. Prema podacima ruskog Ministarstva poljoprivrede, 2024. godine je na okupirane regije Luhansk, Donjeck, Herson i Zaporižja otpadalo tri posto ukupne ruske žetve žitarica. Bez tih regija, žetva bi bila još slabija, budući da su zbog lošeg vremena na jugu Rusije poljoprivrednici pretrpjeli velike gubitke.

Ove godine ruske okupacijske vlasti u Luhansku očekuju urod od oko milijun tona žita – dvostruko više nego lani. Dio toga planira se izvesti u inozemstvo.

Ukrajinski poljoprivredni stručnjak Oleh Homenko smatra da su te brojke čak i umanjene: „U Luhansku i Donjecku poljoprivreda je bila vrlo aktivna i jako razvijena. Okupacijske vlasti mogu manipulirati činjenicama i brojkama kako bi izbjegle moguće sankcije.“

Povremeni kontakt s bivšim kolegama

Masurenkova tvrtka Harveast imala je prije ruske invazije 1.200 zaposlenika. Danas ih je ostalo samo 250. Neki su pobjegli iz zemlje, a drugi su ostali na okupiranim područjima. „Neko smo vrijeme bili u bliskom kontaktu sa svim zaposlenicima“, priča on.

No komunikacija putem interneta ne funkcionira uvijek pouzdano. „Ovdje je sve civilizirano, ali tamo je situacija kompliciranija. Messenger aplikacije se gase i vrlo je teško komunicirati s kolegama."

Masurenko ne zna tko sada obrađuje oranice na okupiranim područjima, no siguran je da se koriste strojevi njegove tvrtke. U proljeće 2022. još je mogao pratiti GPS-signal. „Tada sam vidio da su naši traktori bili na okupiranom području. Svi su se kretali prema Makejevki, Horlivki – i prema Rostovu i Taganrogu u Rusiji.“

On je uvjeren: jednog će dana polja na okupiranim područjima ponovno biti pod ukrajinskom kontrolom. No do tada se njegova tvrtka koncentrira na uzgoj u kijevskoj regiji – iako u znatno manjem opsegu nego prije 2022.

Masurenko se nada da će ukrajinski saveznici pojačati pritisak na Rusiju dodatnim sankcijama.