Povećava se udio neruskog stanovništva u Rusiji  

Međutim, ni ruski zvaničnici ni nezavisni demografi nisu se fokusirali na ono što bi mogao postati najkritičniji aspekt ovog pada. Procenat etničkih Rusa u stanovništvu zemlje će gotovo sigurno opasti, dok će procenat neruskog stanovništva nastaviti rasti. To je rezultat mnogo nižih stopa nataliteta među Rusima nego među neruskim stanovništvo i promijenjene prirode imigracije od one u kojoj su dominirali etnički Rusi 1990-ih do one u kojoj sada pretežno dominira nerusko stanovništvo iz Centralne Azije i Kavkaza.

Moskva se pokušala suprotstaviti ovim trendovima pokretanjem kampanja za rusifikaciju nerusa, povećanje nataliteta - što je nenamjerno izazvalo veći porast među nerusima nego među etničkim Rusima - a olakšava preostalim etničkim Rusima u inostranstvu dolazak u Rusiju i nameće povećana ograničenja za imigraciju nerusa. Ruska vlada prikriva pad stanovništva zaustavljanjem objavljivanja demografskih podataka koji bi omogućili analitičarima i drugima da prate problem.

Ovi napori su bili daleko manje uspješni nego što Kremlj sugerira. Demografi istražuju indirektne izvore podataka i politike ruske vlade, koje se u mnogim slučajevima pokazuju otvoreno kontraproduktivnim i podložnim kritikama. Štaviše, mnogi etnički Rusi mogu vidjeti iz onoga što se dešava oko njih da njihov broj u stanovništvu opada, koliko god Putin sugerirao suprotno svojim govorom o etničkom "ruskom svijetu".

Iskustvo mnogih Rusa, posebno u većim gradovima, izazvalo je zahtjeve javnosti za ograničenja imigracije, koja su daleko radikalnija nego što ruska vlada želi i ruska ekonomija može tolerirati. To je, također, uzrokovalo formiranje krajnje desničarskih ruskih nacionalističkih grupa poput Ruske zajednice kako bi se protjerali imigranti i obuzdalo autohtono nerusko stanovništvo.

Neki u Kremlju podržavaju ove grupe, koje mogu taktički pomoći Moskvi, ali mogu predstavljati i stratešku prijetnju Rusiji, kako u ekonomskom, tako i u političkom smislu. Ova podrška samo podstiče neruska područja da preduzmu protumjere i potencijalno razmisle o ostvarivanju nezavisnosti.

Kremlj i dalje insistira, a većina posmatrača u Rusiji i na Zapadu i dalje ponavlja, da etnički Rusi čine otprilike 80 posto ukupnog stanovništva Ruske Federacije. Međutim, ta brojka više nije tačna i bit će još manje tačna u narednim decenijama. Ta brojka ne uključuje više od sedam miliona imigranata iz Centralne Azije i Kavkaza koji sada žive u zemlji, niti odražava kako veliki dio ruskog stanovništva nije prebrojan u popisu stanovništva iz 2020-2021. godine, već je procijenjen na osnovu projekcija, za koje detaljne studije ukazuju da su izuzetno netačne .

To, pak, znači da je postotak etničkih Rusa koji zapravo žive u Ruskoj Federaciji sada vjerovatno bliži 70 posto nego 80 posto, koliko Moskva tvrdi. Ovaj broj će nastaviti opadtia, s obzirom na to da se stope fertiliteta u ruskim gradovima već približavaju 1,0 djece po ženi po životu, što je daleko ispod 2,2 potrebnih za održavanje konstantne populacije. Takve stope su, također, ispod nivoa održavanja u pretežno etnički ruskim oblastima, dok u neruskim područjima ove stope ostaju blizu ili, u nekim slučajevima, daleko iznad nivoa održavanja.

Taj obrazac ne znači da će Ruska Federacija, tokom ostatka ovog vijeka, imati stanovništvo podjednako podijeljeno između etničkih Rusa i nerusa kao što je bio slučaj u Sovjetskom Savezu 1991. godine. Niti to znači da će se njena ekonomija urušiti ili da će njena vojska biti prisiljena da se smanjuje zbog nedostatka muškaraca. Međutim, to gotovo sigurno znači da će udio etničkih Rusa biti daleko manji nego što je sada.

Mnogi u Kremlju odbijaju vjerovati u ovo, jer ostaju zarobljeni u paradigmi koja više nije istinita - ili barem nije toliko istinita kao što je nekada bila - i pretpostavljaju da će se trenutni pad preokrenuti u narednoj deceniji ili nešto više. Od Drugog svjetskog rata, Rusija je doživjela niz demografskih "talasa" izazvanih ogromnim gubicima u tom sukobu.

Kao rezultat tih gubitaka, broj žena u najboljim dobnim grupama za rađanje djece opadao je svakih 20 do 25 godina. To je značilo da se broj djece koju rađaju smanjio, ali se zatim barem malo oporavio kako sve više te djece postaje roditelji. Taj obrazac se zadržao do kraja sovjetskog doba, ali pad stope nataliteta u gradovima je to promijenio. To gotovo sigurno znači da neće biti oporavka za desetak godina koji je Rusija doživjela u prošlosti i na koji ruski zvaničnici i dalje računaju .

Osim toga, kako su isti ti posmatrači istaknuli, jednostavno nema dovoljno etničkih Rusa u inozemstvu koji bi se mogli vratiti i pokriti gubitke, kao što je bio slučaj u prvoj postsovjetskoj deceniji, a urbani Rusi neće imati više djece osim ako stanovanje ne postane pristupačnije i njihovi prihodi dramatično ne porastu.

Ovaj demografski trend već utiče i na etničke Ruse i na ne-Ruse. Etnički Rusi postaju još nacionalističniji i neprijateljski raspoloženi prema ne-Rusima, kako starosjediocima, tako i imigrantima. To će podići etničku temperaturu unutar zemlje, a istovremeno će ih navesti da preispituju napore Kremlja da nastavi da se oslanja na imigraciju ili proširi granice Ruske Federacije. Ovo je korak koji bi, kao u slučaju Ukrajine, neizbježno dodao još veći udio ne-Rusa ukupnom broju pa čak i mnogo brže ponovo stvorio neke od istih demografskih snaga koje su doprinijele raspadu Sovjetskog Saveza.

Istovremeno, mnogi ne-Rusi su već ohrabreni svojim rastućim udjelom u stanovništvu, ali obeshrabreni padom broja stanovnika. Vjerovatno će se sve više radikalizirati, posebno ako Kremlj odgovori, što se čini vjerovatnim, većom represijom.

Demografija nije sudbina, osim dugoročno. Vlade mogu i mijenjaju svoju politiku. Međutim, čini se da ostarjelo rukovodstvo ruskog predsjednika Vladimira Putina nije sklono da to učini u ovom području. To gotovo sigurno znači da će u narednim decenijama demografija biti centralno pitanje u ruskom životu, pitanje koje bi lako moglo eksplodirati ako Kremlj ne promijeni kurs.