Zašto se baltičke zemlje bore protiv novih strahova od ruskog napada

Zvaničnici širom istočnog krila NATO-a kažu da nema dokaza o neposrednom ruskom napadu, čak i dok jačaju svoju odbranu i upozoravaju da se moskovska kampanja sabotaže i provokacija protiv Evrope intenzivira.

Gotovo sedmicu dana nakon što je tajno putovanje direktora CIA-e Johna Ratcliffea u Moskvu podstaklo strahove da bi se Rusija mogla pripremati za testiranje NATO-a, evropski zvaničnici se bore protiv sugestija da bi konvencionalni napad mogao biti neizbježan.

Od Finske i Rumunije do baltičkih država, vlade kažu da nema dokaza da se Moskva priprema za direktan sukob s NATO-om - čak i dok nastavljaju jačati svoju odbranu i upozoravaju na rastuću rusku prijetnju.

Zvaničnici širom istočnog krila NATO-a tvrde da priprema za rusku agresiju nije isto što i očekivanje iste.

John Hardie, zamjenik direktora Programa za Rusiju u američkoj Fondaciji za odbranu demokratija, rekao je za Euronews da je Ratcliffe možda prenosio nekoliko poruka u Moskvi.

 „Moje mišljenje je da je konvencionalni ruski vojni napad na članicu NATO-a i dalje vrlo malo vjerovatan, posebno dok rat u Ukrajini traje“, rekao je Hardie. „Međutim, čak i dok je taj scenario generalno malo vjerovatan, postoje razlozi da se rizik malo povećava“.

„Rat u Iranu smanjio je spremnost SAD-a, dok je Trumpova administracija posijala sumnju u američku političku volju da brani Evropu. Posljednjih mjeseci vidjeli smo upade u zračni prostor NATO-a koji su mogli biti namijenjeni ispitivanju našeg odgovora“.

Hardie je, također, rekao da bi američki zvaničnici mogli biti zabrinuti i zbog toga šta bi Putin mogao učiniti ako se osjeća „frustrirano ili stjerano u kut“ u Ukrajini, iako je drugi krug ruske mobilizacije vidio kao vjerovatniji odgovor.

Nema neposrednog napada, ali bolje biti spreman

Hardiejeva procjena u velikoj mjeri odražava ono što evropski lideri javno govore.

Finski predsjednik Alexander Stubb odbacio je predviđanja da bi Rusija mogla biti spremna napasti zemlju NATO-a u narednih nekoliko godina.

„Ako iko ima takvu kristalnu kuglu – to je sjajno. Jednostavno ne vidim ni dokaze ni činjenice koje bi to potkrijepile“, rekao je Stubb njemačkom listu Bild, dodajući da obavještajni podaci koji su mu dostupni podržavaju njegovu procjenu.

„Nema smisla da bilo koja sila na svijetu testira odlučnost ovog saveza“.

Ipak, Finska jača svoju odbranu duž svoje granice s Rusijom duge 1.340 kilometara, dok je Švedska odobrila zahtjev Helsinkija da pošalje borbene avione Gripen i ratni brod kako bi podržala teritorijalni nadzor Finske duž granice.

Finski zvaničnici ne vide kontradikciju: veća vojna spremnost ima za cilj odvraćanje Rusije i zaštitu od dronova, kršenja zračnog prostora i drugih oblika eskalacije, a ne pripremu za nadolazeći napad.

Rumunija je ponudila sličnu procjenu. Ministar odbrane Radu Miruță rekao je rumunskoj televizijskoj stanici Digi24 da Bukurešt i njegovi saveznici stalno dijele obavještajne podatke, bez „nikakvih naznaka“ da Rusija namjerava napasti članicu NATO-a.

„Ne mislim da Rusija ima ikakvu namjeru napasti zemlju članicu NATO-a“, rekao je Miruță.

Rumunija dijeli granicu od 614 kilometara s Ukrajinom i više puta su ruski dronovi prelazili na njenu teritoriju.

Latvijski premijer Andris Kulbergs bio je još eksplicitniji, rekavši u izjavi na X da se nivo vojne prijetnje u zemlji nije promijenio i da je rizik od direktne ruske invazije ostao nizak.

Latvija ipak ostaje u stanju pojačane pripravnosti za cyber napade, sabotaže, provokacije i dronove, dok istovremeno jača svoju istočnu granicu zajedno sa saveznicima NATO-a.

„Spremnost za moguću prijetnju nije isto što i neposredna prijetnja“, rekao je Kulbergs. „Ove dvije stvari se ne smiju miješati“.

Litvanija, Estonija i Latvija su među najvećim vojnim potrošačima NATO-a u odnosu na veličinu svojih ekonomija.

Kada je 'hibridno' ratovanje već rat

Poljska je zauzela oprezniji ton. Poljski premijer Donald Tusk je nakon brifinga generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea izjavio da "eskalacija sa strane Rusije napreduje".

"Ne možemo isključiti provokacije Rusije protiv jedne od članica NATO-a", rekao je Tusk. "Sljedećih šest mjeseci bit će odlučujući i moramo biti spremni, kao Poljska i NATO, za različite scenarije".

Njegovo upozorenje ukazuje na drugu dimenziju evropske procjene prijetnji: iako konvencionalni napad možda nije neizbježan, ruska agresija već poprima druge oblike.

Evropske vlade optužile su Moskvu za cyber napade, sabotaže i druge neprijateljske operacije širom kontinenta, dok su ruski avioni i dronovi više puta narušili zračni prostor NATO-a.

Estonski ministar vanjskih poslova Margus Tsahkna tvrdio je na X da nazivanje aktivnosti poput ovih "hibridnim ratovanjem" umanjuje prijetnju.

Odgovarajući na komentare šefa estonske obavještajne službe Kaupa Rosina, Tsahkna je napisao: „Dosta s eufemizmima. Putinova kampanja sabotaže i subverzije širom Evrope nije 'hibridno ratovanje'. To je terorizam koji sponzorira država. Nazovite ga kako jeste“.

 Hardie je, također, rekao da se takve ruske akcije već događaju.

„Što se tiče agresivnih djela ispod praga otvorenog rata, poput podmetanja požara protiv evropskih odbrambenih postrojenja, ona se već događaju i događaju se godinama, ali s ograničenim strateškim efektom“, rekao je za Euronews.

„Moskva ima mogućnosti za eskalaciju u ovom području, ali je malo vjerovatno da će to postići mnogo veći uticaj i moglo bi izazvati kontraudar“.