Zašto je sudbina Ukrajine povezana sa sudbinom Balkana

Ovo što Rusija danas čini s Ukrajinom, Gruzijom, Kazahstanom, s Armenijom ili Bjelorusijom je dio postkolonijalnog revizionizma. Ukrajina i druge bivše republike Sovjetskog Saveza bile su ruske kolonije – teritorije podvrgnute stranoj vlasti – kao što su Irska i Indija bile za Britansko Carstvo ili kao što su konstitutivne države bile za Austro-Ugarsko i Otomansko Carstvo.

Ukrajina je neovisna država već 30 godina, kao i ostale bivše sovjetske republike. Brojne zemlje, od Europe do Bliskog istoka i Azije, osigurale su svoju neovisnost od raspada carstava i lomljenja drugih država u 20. stoljeću, kroz dugo razdoblje od kraja Prvog svjetskog rata do kraja Hladnog rata.

Činjenica da mnogi ukrajinski građani govore ruski i da su dijelovi ukrajinskog teritorija bili uključeni u Rusko Carstvo u ranijim stoljećima su irelevantne.

Sjedinjene Države su izborile svoju neovisnost od Velike Britanije i ostaju odvojene unatoč zajedničkom jezičnom i kulturnom naslijeđu. Australiju, Kanadu i Novi Zeland naselili su britanski državljani i imaju engleski kao službeni jezik. Također ne gledamo na Austriju njemačkog govornog područja kao na dio Njemačke.

Na Zapadnom Balkanu je pravno gledajući posve jasno da je Bosna i Hercegovina neovisna, suverena država bez obzira što 50 posto stanovništva ima veze sa Srbijom i Hrvatskom i što govore tim jezicima. Isto važi za Kosovo i Albaniju odnosno Srbiju. Na žalost nacionalisti i separatisti na Zapadnom Balkanu ne razumiju ili iskrivljuju povijest u čemu im upravo Rusija najviše pomaže.

Ako Putin pokrene agresiju na Ukrajinu na toj osnovi bez međunarodne osude ili reakcije, onda će to postaviti globalni presedan za druge zemlje uključene u teritorijalne sporove ugrožavajući suverenitet svojih susjeda. Ono što se događa u Ukrajini i kako će svijet reagirati imat će međunarodne posljedice.

Sjedinjene Države su  postavile ovo pitanje Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda kako bi rasvijetlila ruska ideja i zato zapadne zemlje pokušavaju osigurati međunarodnu osudu ruskih prijetnji i akcija u UN-u i na drugim forumima. Rusija ima pravo veta na Vijeće sigurnosti UN-a i vjerojatno će odbiti svaki diplomatski napad. Rusija predsjedava Vijećem sigurnosti UN-a u ovom mjesecu. Sve su to otežavajuće okolnosti po Putinove neistomišljenike.

SANKCIJE – rusko i zapadno gledište

Sjedinjene Države i njihovi europski saveznici također razgovaraju o širokim sankcijama u slučaju ruske invazije. Ali, Rusija će se izvući, osim ako se i privatni sektor ne pridruži sankcijama. Sve dok Putin i ruski oligarsi nastave zaobilaziti poslovne i osobne sankcije i pronalaziti alternativne načine poslovanja na Zapadu, ekonomske i financijske sankcije neće biti učinkovite.

Putin i Kremlj vjeruju da će europski i američki investitori u Rusiji, te oni koji upravljaju tvrtkama u ruskom vlasništvu u Europi, uvijek raditi za svoj interes, odnosno korporativni interes i da neće dati podršku stajalištima svojih vlada. Rusija smatra da će oni služiti kao ruski saveznici i zagovarati ograničene sankcije, a zalagat će se za brzo pomirenje s Rusijom, ograničavajući apetite i sposobnost njihovih vlada za konfrontaciju.

Putin često nudi unosne pozicije u ruskim korporativnim odborima bivšim visokorangiranim zapadnim političarima. On se, primjera radi, nedavno sastao s čelnicima vodećih talijanskih tvrtki kako bi razgovarali o njihovom poslovanju u Rusiji, videći Italiju kao potencijalnu slabu kariku u europskom jedinstvu. Putin to već dugo radi, nastojeći stvoriti novu verziju hladnoratovskog perioda obostrano osiguranog od nuklearnog uništenja u nastupu političkog i gospodarskog sukoba. Ako Zapad povuče okidač ekonomskih sankcija, patit će i zapadni interesi. To su ruska razmišljanja o sankcijama.

Kompanije i istaknuti pojedinci u Americi i Europi zbog toga moraju razmotriti smanjenje ili snižavanje svojih aktivnosti s visokoprofiliranim ruskim oligarsima ili tvrtkama povezanim s Kremljom, odnosno povezanim s ruskim malignim aktivnostima, uključujući odbijanje sudjelovanja na zakazanim ruskim investicijskim konferencijama i sastancima. Ako međunarodne korporacije i investitori pokažu svoju nelagodu i zabrinutost zbog ruskih aktivnosti, to bi predsjednika Putina moglo natjerati da  zastane i otvoriti daljnji prostor za diplomaciju.

Još jedna ruska invazija i prošireni rat u Ukrajini bit će duboko destabilizirajući za financijska tržišta i globalno gospodarstvo. To će biti loše i za poslovanje, ne samo po europsku i međunarodnu sigurnost.