Tjednima su režimski mediji u Srbiji odlazak Aleksandra Vučića u Moskvu predstavljali kao geopolitičku prekretnicu. U stvarnosti, riječ je o posjetu koji je više otkrio nego prikrio – o slabostima Vučićeve vanjske politike, njegovom balansu između Istoka i Zapada, ali i o sve glasnijem nezadovoljstvu koje dolazi iz Bruxellesa.
Nakon propalog pokušaja posjeta Sjedinjenim Državama, gdje nije uspio dogovoriti susret s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, Vučić je odlučio da ovoga puta ne može izbjeći odlazak u Moskvu
Izostanak s prethodnog samita BRICS-a već je izazvao sumnje, a sadašnja kalkulacija, prema riječima političkog analitičara Đorđa Vukadinovića za Deutsche Welle, bila je jasna:
"U suprotnom bi se raspala njegova politika mudrog balansiranja, kako je vide njegovi pristaše, ili sjedenja na tri stolca, kako je opisuju njegovi kritičari."
Upravo ta politika balansiranja – između Bruxellesa, Moskve i Washingtona došla je na novu kušnju. Vučić nije uspio ostvariti "hat-trick" s Trumpom, Putinom i Xijem, no dvojica od trojice velikih lidera bili su mu dostupni u Moskvi. Dovoljno da se domaći tabloidi raspišu o "državničkoj turneji" i Vučićevom navodnom ugledu u svijetu.
Ipak, nelagoda se nije mogla sakriti. "Nadam se da će Fico doći, da ne budem jedini europski predsjednik ovdje", izjavio je Vučić u Moskvi, otkrivajući vlastitu nesigurnost, ali i realnost međunarodne izolacije u kojoj se sve češće nalazi.
Direktor Instituta za europske poslove Naim Leo Beširi oštro ocjenjuje da je Vučić svojim dolaskom u Moskvu pokazao gdje zaista pripada.
"U Moskvi se nalaze diktatori i autokrati, i tako Vučić opravdava radikalski imidž iz devedesetih godina. Sada je svima jasno da su priče o europskim integracijama obična prijevara kako bi što dulje ostao na vlasti. Uskoro ćemo vidjeti posljedice takve politike srpskog režima", rekao je Beširi.
"Putin i Rusija, kakvi god bili, neusporedivo su popularniji u srpskoj javnosti od Tonina Picule i Ursule von der Leyen", napominje Vukadinović i dodaje.
"To je stvarnost s kojom se zapadna, ali i srpska javnost nerado suočava. Tako da posjet ima i marketinšku vrijednost za Vučića, koja može poslužiti mobilizaciji njegova biračkog tijela. A 90 posto simpatizera Srpske napredne stranke su proruski nastrojeni.
S druge strane, Beširi upozorava na posljedice ove PR turneje koja je trebala pokazati Vučićevu državničku veličinu.
"Inflacija već briše određeni gospodarski napredak koji je Srbija imala, a sramotna činjenica da u Moskvi Vučić salutira ruskim vojnicima neće biti tako lako zaboravljena u mnogim europskim zemljama."
Bruxelles zasad ne reagira odlučno. Vukadinović smatra da Europska unija, osim oštrih poruka, trenutno nema stvarne poluge moći nad srpskom vlašću.
"Europski put Srbije praktički stoji, a čini se da nikome u aktualnoj vlasti do toga nije previše stalo", ističe Vukadinović.
Vučićeva poruka iz Moskve – da će "posljedice biti za mene osobno" – tumači se kao pokušaj emotivne mobilizacije birača. "Narcisoidna potreba da pokaže kako je samo on bitan", kaže Beširi.
U međuvremenu, u Srbiji ne jenjavaju studentski prosvjedi. Vučić je s ruske pozornice odgovorio na zahtjev za izvanrednim izborima uz sarkastičnu opasku.
"Bit će kad nenadležno nadležno tijelo to potpiše."
Vukadinović smatra da je oporba već izgubila inicijativu.
"Sada ta odluka ovisi o Vučiću, a ne o političkom pritisku. Mislim da je svaki ulazak u izbore, bez promjene cjelokupnog političkog procesa, prevelik rizik – bilo da je riječ o studentima ili oporbenim strankama", zaključuje Vukadinović.
Aleksandar Vučić se još jednom postavio kao jedini tumač i donositelj odluka – između Putina i Picule, između Istoka i Zapada, ali i između srpske javnosti i međunarodnih posljedica koje bi uskoro mogle uslijediti.