SAD reagira dok Kina i Rusija produbljuju suradnju na Arktiku

Kina i Rusija produbljuju stratešku suradnju na Arktiku, povećavajući svoju ekonomsku, znanstvenu i vojnu prisutnost u regiji koja je od sve veće važnosti za nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država i njihovih saveznika.

Na nedavnom sastanku šefova vlada dviju zemalja, održanom 21. listopada u Sankt Peterburgu, Peking i Moskva izdali su zajedničku izjavu u kojoj su izrazili namjeru povećanja prijevoza robe arktičkim morskim rutama, zajedničke izgradnje specijaliziranih brodova za plovidbu u polarnim vodama te proširenja suradnje između svojih poduzeća u ovoj regiji.

Prema analizi koju je objavio Radio Slobodna Europa, ova suradnja označava još jedan korak u širenju utjecaja dvaju glavnih rivala Washingtona u jednoj od strateški najvažnijih regija svijeta, koja se prostire na oko 14.5 milijuna četvornih kilometara.

Arktik se sastoji od osam zemalja koje imaju teritorije unutar regije: Sjedinjenih Američkih Država, Rusije, Kanade, Norveške, Švedske, Danske, Finske i Islanda. Kina, iako nije arktička država, značajno je povećala svoje napore za stjecanje utjecaja u ovom prostoru.

Kineski predsjednik Xi Jinping je 2014. godine izjavio da njegova zemlja želi postati „velika polarna sila“ do 2030. godine. Od tada je Peking povećao ulaganja, istraživačke ekspedicije i suradnju s Rusijom, posebno u sektoru prirodnih resursa.

Prema procjeni Odbora za vanjske poslove Zastupničkog doma SAD-a, Kina je od 2003. uložila oko 90 milijardi dolara u Arktik. U međuvremenu, nakon potpune ruske invazije na Ukrajinu 2022. i suočavanja Moskve sa zapadnim sankcijama, suradnja dviju zemalja proširila se na vojnom području.

„Kina želi biti što veća sila i stoga želi pokazati svoju prisutnost u što više arena“, rekla je za Radio Slobodna Europa Serafima Andreeva, suradnica Sjevernoameričke i arktičke obrambene i sigurnosne mreže.

Iako Kina nema teritorij na Arktiku, od 2018. godine sebe opisuje kao "bliskoarktsku državu", frazu koja ima za cilj legitimizirati njezin interes i uključenost u regiju. Međutim, Sjedinjene Države osporavaju tu tvrdnju, budući da se najsjeverniji kineski teritorij nalazi oko 1450 kilometara od Arktičkog kruga.

Rusija je, s druge strane, skeptično gledala na tvrdnju Pekinga, ali je tolerirala širenje kineske prisutnosti, uglavnom zbog sve veće ovisnosti o kineskoj ekonomskoj potpori nakon pogoršanja odnosa sa Zapadom.

Sigurnosne zabrinutosti SAD-a

Strateška važnost Arktika za Sjedinjene Države posebno je povezana s raketnom obranom i geografskim položajem Aljaske, gdje se nalazi glavna infrastruktura za otkrivanje i presretanje balističkih raketa dugog dometa.

Grenland, autonomni teritorij unutar Kraljevine Danske, također je od posebne važnosti za SAD i NATO, jer služi kao strateška točka za rano upozoravanje na rakete i nadzor svemira. Također posjeduje značajne rezerve kritičnih minerala koji se koriste u proizvodnji vojnih sustava.

Zbog toga su zajedničke vojne aktivnosti Kine i Rusije na Arktiku povećale zabrinutost u Washingtonu.

U srpnju 2024. ruski i kineski strateški bombarderi proveli su zajedničku patrolu iznad Beringovog mora, prvi put se približivši zračnom prostoru u blizini Aljaske. Zrakoplove su presreli američki i kanadski borbeni zrakoplovi.

Američki senator s Aljaske, Dan Sullivan, nazvao je taj potez eskalacijom, napomenuvši da je to prvi put da su Rusija i Kina poslale zajedničku bombardersku skupinu u zonu identifikacije protuzračne obrane Aljaske.

U međuvremenu, tijekom vojne vježbe Ocean 2024, dvije zemlje su također provele svoje prve zajedničke pomorske patrole u Arktičkom oceanu.

Prema riječima Jo Inge Bekkevold, višeg suradnika za Kinu u Norveškom institutu za obrambene studije, ove aktivnosti ne znače nužno da Peking namjerava uspostaviti trajnu vojnu prisutnost na Arktiku, ali pokazuju njegov interes za jačanje odnosa s Moskvom i praćenje američkih vojnih aktivnosti na Aljasci.

Znanstvene ekspedicije i sumnje u vojnu upotrebu

Uz vojnu suradnju, Kina također proširuje svoje istraživačke aktivnosti na Arktiku. U srpnju je pokrenula svoju 16. znanstvenu ekspediciju u Arktički ocean, prvi put istovremeno šaljući četiri istraživačka broda u regiju.

Kineski brodovi prošli su kroz američki isključivi ekonomski pojas i preko proširenog američkog kontinentalnog pojasa u Beringovom moru, a nadzirala ih je Obalna straža Sjedinjenih Država.

Američki dužnosnici izrazili su zabrinutost da bi oprema instalirana na tim brodovima mogla imati dvojaku namjenu, za civilne i vojne svrhe, uključujući mapiranje kritične podvodne infrastrukture i praćenje podmornica.

„Oni ne proučavaju tuljane i polarne medvjede. Oni provode batimetrijske studije i pokušavaju shvatiti kako se mogu suprotstaviti NATO-ovim sposobnostima na moru i pod morem“, izjavio je u siječnju zapovjednik američkog Europskog zapovjedništva i vrhovni saveznički zapovjednik NATO-a za Europu, Alexus Grynkewich.

Grenland, osjetljiva točka rivalstva

Unatoč kineskim ambicijama, širenje njezina utjecaja na Arktiku suočava se s političkim i institucionalnim preprekama.

Jedan od njih je nedostatak članstva u Arktičkom vijeću, glavnom međuvladinom forumu za pitanja u regiji. Kina ima status promatrača od 2013., ali nema pravo glasa ili donošenja odluka.

Od osam država članica ovog vijeća, samo Rusija ima bliske odnose s Pekingom. Ostalih šest država - Kanada, Norveška, Švedska, Danska, Finska i Island - bliski su saveznici Sjedinjenih Država.

Rusija ostaje ključni faktor u mogućnosti širenja kineskog utjecaja u regiji, ali odnosi između dviju zemalja nisu bez proturječnosti. Analitičari kažu da Moskva sebe vidi kao arktičku silu, dok Kina teži steći sličan status, što bi u budućnosti moglo stvoriti sukob interesa.

Jedan od najznačajnijih kineskih napora za osvajanje Arktika bio je na Grenlandu. Između 2016. i 2018. kineske tvrtke pokušale su kupiti tri zračne luke i napuštenu pomorsku bazu na tom teritoriju. Međutim, pod pritiskom Sjedinjenih Država, Danska je blokirala te transakcije.

Napori za preuzimanje kontrole nad nalazištem rijetkih zemalja Tanbreez na Grenlandu također su propali. U travnju 2026. godine njegovu akviziciju dovršila je američka tvrtka Critical Metals Corp sa sjedištem u New Yorku.

U rujnu su Sjedinjene Države, Danska i Grenland potpisale novi trilateralni sigurnosni sporazum, kojim se ažurira ugovor iz 1951. između Washingtona i Kopenhagena.

Sporazum ima za cilj spriječiti Kinu i Rusiju da steknu strateški utjecaj na Grenlandu. Njime se zabranjuje zemljama koje nisu članice NATO-a, a posebno Kini i Rusiji, izgradnja vojnih baza ili stacioniranje trupa na teritoriju Grenlanda.

Pakt također predviđa proširenje američke vojne prisutnosti, uključujući proširenje svemirske baze Pituffik i stvaranje novih objekata. Istodobno, ograničava strana ulaganja iz zemalja izvan NATO-a i Europske unije u strateške sektore, poput kritičnih minerala, luka i telekomunikacija.

Zašto Arktik postaje sve važniji?

Unatoč ograničenjima s kojima se suočava u ovoj regiji, očekuje se da će Kina nastaviti napore za proširenje svoje prisutnosti na Arktiku, uglavnom zbog ekonomske i geostrateške važnosti koju bi trebala imati u budućnosti.

Otapanje leda, kao posljedica klimatskih promjena, otvara nove morske rute koje bi mogle skratiti vrijeme prijevoza između Azije, Europe i Sjeverne Amerike.

Ti koridori mogli bi stvoriti alternative tradicionalnim prometnim rutama, poput Sueskog kanala i Hormuškog tjesnaca, koji se smatraju ranjivima zbog geopolitičkih napetosti i sukoba.

Za Peking, Arktik trenutno ne predstavlja sigurnosni prioritet u istoj mjeri kao Indo-Pacifik, ali je dio dugoročnog strateškog planiranja.

„U roku od otprilike 10 ili 20 godina, možda čak i manje, ova pitanja u vezi s budućnošću upravljanja Arktikom postat će mnogo važnija kako se Arktik bude topio“, rekao je Bobo Lu, nerezidentni suradnik australskog Lowy instituta.

Prema analizi, očekuje se da će se rivalstvo za Arktik intenzivirati u nadolazećim godinama, jer se regija postupno transformira u prostor gdje se sijeku ekonomski, vojni i geopolitički interesi velikih sila.