Diskretni saveznik Kremlja: pojava medijskog uticaja Kine na okupiranim ukrajinskim teritorijama

Od privilegovanog pristupa ratnih dopisnika iz kineskih medija do jačanja kineskog prisustva na press turama, medijske veze između Pekinga i okupiranih ukrajinskih teritorija rastu od potpune ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Dokazi koje su prikupili Reporteri bez granica (RSF) pokazuju kako ovo medijsko prisustvo pomaže u širenju i jačanju narativa naklonjenih Kremlju, kako među lokalnim stanovništvom, tako i u Kini.

Na prvi pogled, Lu Yuguang se predstavlja skromno. „Ja sam samo dopisnik“, tvrdio je na profilu koji je krajem maja objavio RT, propagandni kanal Kremlja. Šef ruskog ureda Phoenix TV-a - kineskog televizijskog kanala u većinskom vlasništvu kineske države s više od 43 miliona pratilaca na Douyinu, kineskoj verziji TikToka, i više od milion pretplatnika na YouTubeu - Lu Yuguang izlaže svoje ratne trofeje u vlastitoj kancelariji. Oni uključuju fragmente ukrajinskih dronova, ruske vojne oznake i uspomene iz vremena njegovog izvještavanja o čečenskim ratovima na Sjevernom Kavkazu. Na jednoj od mnogih fotografija koje vise na njegovom zidu, stoji pored Marije Zaharove, portparolke ruskog Ministarstva vanjskih poslova.

Šezdesetčetverogodišnji novinar koji govori ruski jezik tvrdi da je aktivan kao novinar već „četrdeset godina“, uključujući skoro tri decenije izvještavanja o Rusiji. Od 2022. godine njegov kanal je postajo jedan od vodećih koji šire rusku naraciju o ratu u Ukrajini kineskoj publici. Često odjeven u odjeću vojničkog stila, izvještava s okupiranih ukrajinskih teritorija, od Mariupolja do Donjecka pa čak i iz Kurska, na jugozapadu Rusije, gdje je Ukrajina pokrenula vojnu ofanzivu u ljeto 2024. godine.

Njegovo slaganje s narativom Kremlja je nesporno. U videu objavljenom u aprilu povodom 30. godišnjice Phoenix TV-a, on invaziju naziva „specijalnom vojnom operacijom“, što je eufemizam Moskve za njen agresivni rat. Ukrajinski ratni zarobljenici prikazani su kao osobe koje preferiraju zarobljeništvo u odnosu na borbu, izostavljajući sistematsko mučenje Ukrajinaca u ruskim pritvorskim centrima koje su dokumentovale međunarodne organizacije poput Human Rights Watcha. Također se otvoreno hvali svojim „dobrim odnosom s ruskom vojskom“, što mu daje privilegovan pristup prvim linijama fronta.

Takav pristup je izuzetno rijedak, s obzirom na to da su okupirane teritorije praktično nedostupne nezavisnim novinarima, a ukrajinski reporteri koji su tamo ostali su uhapšeni. Iako Lu Yuguang tvrdi da je jedini "profesionalni" kineski novinar koji radi u tim područjima, RSF je utvrdio da je nekoliko drugih članova kineskih i prokineskih medija putovalo tamo od 2022. godine.

Kontrolirani pristup okupiranim teritorijama

Kina zvanično ne priznaje rusku okupaciju ukrajinske teritorije, ali to je nije spriječilo da tamo uspostavi prisustvo. Prema istrazi nezavisnog ukrajinskog lista Realna Gazeta, kineske kompanije ulažu u okupirane teritorije - prvenstveno u projekte obnove - zajedno s Rusijom. Paralelno s tim, uticaj Pekinga se postepeno širi i u medijskoj sferi.

"Javno, Kina održava retoriku 'neutralnosti', ali unutar informacionog prostora ovih teritorija, kineski akteri prvenstveno služe za reprodukciju ili jačanje ruskog narativa", objašnjava Vira Jastrebova, direktorica ukrajinske organizacije Eastern Human Rights Group, koja je specijalizirana za regiju Donbasa i objavila izvještaj iz 2026. o ekonomskim poslovima Kine i Irana na okupiranim teritorijama.

Kinesko prisustvo se, također, odvija u obliku novinarskih putovanja koje organiziraju i kontroliraju ruske vlasti. U aprilu, gotovo desetodnevna turneja koju je organizirao SOVINTERN, prokremaljski "međunarodni socijalistički pokret" kojeg javno podržava ruski predsjednik Vladimir Putin, okupils je desetak učesnika - predstavljenih kao međunarodni novinari - iz zemalja uključujući Japan, Tursku i Demokratsku Republiku Kongo na okupirane teritorije. Među njima su bila i dva kineska blogera. Iako RSF nije uspio utvrditi nikakvu povezanost između ovih blogera i kineskih državnih medija, njihovo učešće je bilo snažno pokriveno na lokalnim prokremaljskim web stranicama, uz fotografije i citate. To nije bila slučajnost. Prema Viri Jastrebovoj, svaka posjeta predstavnika kineskih medija nosi "propagandnu vrijednost", pružajući Moskvi privid međunarodnog priznanja za okupaciju Ukrajine.

Drugi pripadnici kineskih medija uživali su sličan privilegovan pristup. Dmitrij Maslak, tadašnji ruski dopisnik kineske državne televizije CGTN, pratio je ruske snage tokom opsade Mariupolja. Godine 2023., delegacija koju je predvodio Rao Jin, predsjednik nacionalističke kineske online agencije April Media, putovala je u Donjeck i Krim. Rekao je da želi saznati više o „životu na Krimu“, tvrdeći da kineskoj publici nedostaju „pouzdane informacije“ zbog „ideološkog rata koji vodi Zapad“.

Nedavno je Institut za masovne informacije (IMI), partner RSF-a u Ukrajini, predstavio Zhu Haozhenga, slobodnog „ratnog dopisnika“ koji je više puta putovao u ove regije od 2022. Njegovo izvještavanje je jasno usklađeno s porukama Kremlja: on posebno opisuje Ukrajince kao „fašiste“, što odražava jednu od omiljenih fraza ruske vlade. U kineskoj verziji agencije Sputnik, koju kontrolira Kremlj, pojavljuje se u videu snimljenom u Donjecku zajedno s Christelle Néant, suosnivačicom proruske dezinformacijske stranice International Reporters.

„Čak i ako je ograničenog obima, prisustvo kineskih medija na okupiranim ukrajinskim teritorijama predstavlja pobjedu ruske propagande. Peking pruža Kremlju ono što mu je najpotrebnije: međunarodni legitimitet, pojačavanje svojih medija i pomoć u normalizaciji okupacije. Zauzvrat, Moskva otvara okupirane teritorije za kineske investicije. Peking i Moskva zajedno napreduju politički, ekonomski i u informacionoj sferi kako bi nametnuli svoje narrative”, kaže Pauline Maufrais, Regionalna predstavnica RSF-a za Ukrajinu

Informaciona osovina Moskva-Peking

Unutar Kine, narativi koje podržava Kremlj već su stekli značajan zamah. Istraga Radija Slobodna Azija (RFA) - međunarodnog javnog emitera kojeg finansira američki Kongres - otkrila je da su ruski državni mediji RT i Sputnik objavili stotine hiljada obmanjujućih tekstova na kineskoj platformi društvenih medija Weibo, generirajući masovno angažovanje.

Do februara 2025. godine, Sputnik je imao skoro 12 miliona pratilaca na platformi i generisao je oko 20 miliona interakcija, dok je RT imao približno dva miliona pratilaca i objavio više od 60.000 objava.

Njihov sadržaj dosljedno pojačava ključne poruke Kremlja. Ruska invazija se predstavlja kao „ukrajinska kriza“, dok se krivica za početak rata prebacuje na Sjedinjene Američke Države i NATO. U međuvremenu, nezavisni mediji u Kini ostaju cenzurisani, ostavljajući kinesku publiku zarobljenu unutar informacionog balona koji favorizuje Moskvu.

Traženje legitimiteta u Pekingu

Kina Xi Jinpinga se sve više etablira kao preferirani partner za medijske organizacije koje djeluju na okupiranim ukrajinskim teritorijama.

U razgovoru za RSF, Andrij Dihtiarenko, glavni urednik Realne Gazete, koji prati prisustvo Kine u ovim regijama, primijetio je jasnu promjenu od 2022. godine.

„Lokalni propagandisti sada putuju u Kinu radi razmjene iskustava“, rekao je Dihtiarenko.

Jedan primjer dogodio se u julu 2025. godine, kada je Evgenj Mirilev, šef regionalne podružnice prokremaljskog Ruskog saveza novinara u okupiranoj regiji Lugansk, prisustvovao Međunarodnoj izložbi radio, TV i filmske opreme u Pekingu, koju je dijelom organizirala China Media Group, matična kompanija CGTN-a. Mirilev je otvoreno pozdravio ono što je opisao kao prvu posjetu predstavnika okupiranih teritorija i predstavio... događaj kao priliku za uspostavljanje „buduće saradnje“ u medijskom sektoru.

Iako je konkretan uticaj takvih posjeta i dalje teško procijeniti, novi trend postaje očigledan: izvan Moskve, proruski medijski akteri s okupiranih teritorija sada nastoje ojačati svoju legitimnost i u Pekingu.

„Od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu, kineski režim nastoji se predstaviti kao neutralni akter i potencijalni posrednik, ali ipak dozvoljava da narativi Kremlja dominiraju strogo cenzuriranim kineskim informativnim prostorom, integrirajući ih u sadržaj državnih medija. Peking je, također, reproducirao i pojačao rusku propagandu putem medija poput CGTN-a, dok je istovremeno dozvoljavao ruskim državnim medijima da slobodno šire svoje poruke unutar globalno koordiniranog propagandnog aparata koji dopire do zemalja i regija u kojima Kina uživa veći uticaj. Međunarodna zajednica mora pokazati isti nivo budnosti prema kineskim državnim medijima kao što to čini prema ruskim državnim medijima i spriječiti da ova propaganda preplavi globalni informativni prostor”, kaže Aleksandra Bielakowska, menadžerica koja  zastupa  RSF u podružju Azije i Pacifika.