Rusija optužena za "krađu" budućnosti Ukrajine prisilnom deportacijom djece

Kada je Rusija pokrenula svoju potpunu invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Ksenija Koldin je završavala 11. razred u Vovčansku, gradu udaljenom oko 70 kilometara od njenog rodnog Harkiva.

Šest mjeseci kasnije, dok je zemlja bila u ratu, ona i njen mlađi brat bili su prisiljeni otići u Rusiju. Nisu bili na prvim linijama fronta, ali su ipak bili među hiljadama žrtava sukoba.

Ranije ovog mjeseca, Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) proglasio je Rusiju krivom za provođenje organizovanog sistema kršenja ljudskih prava, uključujući prisilnu deportaciju djece.

Ali novi izvještaj globalnog think tanka Globsec ide korak dalje, ponavljajući rastuće optužbe da Moskva ima za cilj "ukrasti" budućnost Ukrajine.

„Rusko korištenje rata za raseljavanje stanovništva i deportaciju djece predstavlja jedan od najnamjernijih i najrazornijih napada na civilno stanovništvo u modernoj evropskoj historiji“, navodi se u izvještaju, čiji je autor pridružena saradnica Megan Gittoes, uz napomenu da strategija u globalnom kontekstu masovnih kretanja izbjeglica izlaže milione rizicima trgovine ljudima i eksploatacije.

„Daleko od toga da su to nenamjerne posljedice rata, ovo su ključne komponente strategije hibridnog ratovanja Kremlja, osmišljene da oslabi demografsku otpornost Ukrajine u onome što je postalo dugotrajni sukob“, dodaje se u izvještaju.

Usred masovnih napada dronovima, sukoba na bojnom polju i uništenih gradova, hiljade ukrajinske djece odvedene su iz svojih domova i poslane u dijelove Ukrajine pod kontrolom Rusije ili na lokacije u Rusiji i njenom savezniku, Bjelorusiji.

Neki su smješteni u ruske hraniteljske porodice ili u „kampove za preodgoj“, dok su mnogi drugi, poput Koldin, išli u školu - u Rusiji.

Ona prepričava iskustva koja se više čine kao indoktrinacija nego obrazovanje.

„Svaki ponedjeljak smo imali časove 'razgovora o važnim stvarima'. To je poznata ruska propaganda o tome koliko je Rusija velika. Onda smo morali pjevati himnu“, rekla je za RFE/RL.

Koldin je ostala u školi tri mjeseca, tokom kojih su, kako je rekla, njeni nastavnici i administrator fakulteta stalno pokušavali da je nagovore da uzme rusko državljanstvo, rekavši da može dobiti novac i smještaj ako to učini. Ona je odbila.

Oko 19.546 djece je deportovano u Rusiju od početka invazije 2022. godine, a 1.399 djece je vraćeno u Ukrajinu, prema podacima organizacije Bring Kids Back UA.

Rusija je optužena za promjenu imena ukrajinske djece u pokušaju da im se uskrati pristup rođacima.

Mariam Lambert, suosnivačica Fondacije Emile koja radi na procesu vraćanja prisilno deportovane djece, kaže da je pritisak koji se vrši na ukrajinsku djecu koja su sada u Rusiji "namjeran i organiziran kriminal".

"U Ukrajini, djeca su meta Rusije kako bi se izbrisao njihov identitet", rekla je Lambert u intervjuu za RFE/RL.

"Cilj je stvoriti novu generaciju u Rusiji. A to je zločin prema Ženevskoj konvenciji".

Moskva je negirala da je počinila bilo kakve zločine preseljenjem djece, tvrdeći da ih spašava od rata.

Međunarodni krivični sud (ICC) to vidi drugačije.

U martu 2023. godine izdane su potjernice za ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i Marijom Lvovom-Belovom, ruskom povjerenicom za prava djeteta.

Sud tvrdi da su oni odgovorni za ratni zločin nezakonite deportacije i transfera djece tokom rata.

Ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec, koji predstavlja državu u nastojanjima da se vrate civili i vojno osoblje, kaže da Rusija nije bila otvorena za informacije u vezi sa djecom iz Ukrajine.

„Iz naše perspektive, jasno vidimo glavni cilj deportacije ukrajinske djece: da ih iskoristimo kao sljedeću generaciju ruskih vojnika“, rekao je Lubinec.

„Njihovi dokumenti su promijenjeni, svi, uključujući rodne listove i obrazovne dokumente. Prisiljeni su govoriti samo ruski i da se identificiraju kao Rusi“, dodao je Lubinec.

Roditelji koji pokušavaju pronaći svoju djecu i repatrirati ih nakon što su razdvojeni, čini se da podržavaju Lubinecove tvrdnje.

Izvještaj Globseca citirao je svjedočenja nekoliko roditelja koji kažu da ruski zvaničnici postavljaju prepreke kako bi pokušali otežati povratak djece.

„Ispiranje mozga“

Jedna od njih, žena po imenu Tatjana, rekla je da su je ruski zvaničnici optužili da djeluje u ime ukrajinske obavještajne službe i pritvorili je nekoliko dana kada je pokušala osigurati povratak svog sina, koji je 2023. godine prebačen u logor na Krimu.

Koldin je rekla da je iskusila još jedan problem kada je pokušavala osigurati povratak svog brata, koji sada ima 14 godina, nakon što su razdvojeni u Rusiji.

Proveo je pet sedmica u ljetnom kampu, a zatim se preselio sa novom ruskom porodicom u Abinsk, grad u Krasnodarskom kraju.

Tamo su, rekla je, „počeli s ispiranjem mozga“.

„Rekli su da nacisti djeluju u Ukrajini, da ga žele ubiti, da nikome nije potreban u Ukrajini, da je tamo rat i da ne bi trebao ići tamo“, rekla je Koldin.

Nerado je išao, stekavši nove prijatelje i bojeći se onoga što ga čeka u Ukrajini nakon što je čuo koliko je loše.

„Razgovarali smo tri sata, tokom kojih sam pokušavala da ga nagovorim da pristane otići sa mnom. On apsolutno nije htio ići“, prepričava Koldin.

„Govorio je iste stvari o tome da su nacisti tamo, da želi ostati ovdje, da je rat, da bombarduju“.

Na kraju je popustio, a njegova ruska hraniteljica im je, dok su odlazili, rekla: „Idite, idite u svoju Ukrajinu, ona će ionako uskoro postati Rusija“.

Ukrajina je povratak djece učinila ključnom tačkom u teškim mirovnim pregovorima sa Rusijom.

Lubinec kaže da ruski zvaničnici nerado vraćaju djecu „jer u potpunosti razumiju da je svako vraćeno dijete potencijalni svjedok“.

„Moramo priznati da ruska propaganda radi sa njima svaki dan“, kaže Lubinec.

Ksenija Koldin kaže da je njenom bratu trebalo nekoliko mjeseci da se reasimilira.

Kaže da njen brat sada ide u školu i živi pod brigom „dobre ukrajinske hraniteljske porodice“. Oboje žive u Kijevu i viđaju se vikendom.

Ona se, također, nastavlja boriti za druge koji nisu bili te sreće. Koldin je ambasadorica organizacije Save Ukraine i glas djece koja su deportirana i imala slična iskustva kao i ona.