Rusija Armeniji: Uradite kako kažemo
Armenija ima malo opcija uprkos približavanju Azerbejdžanu i Turskoj i vezama sa EU. Nijedna od njih ne pruža Jerevanu održivu sigurnost.
Kada se 1. aprila armenski premijer Nikol Pašinjan sastao sa Vladimirom Putinom u ruskoj prijestolnici, agenda armenskog lidera bila je jasna - da ojača svoju tešku poziciju prije junskih parlamentarnih izbora.
Nije prošlo glatko.
Ruska strana je iskoristila priliku da postavi ultimatum Jerevanu i da emitira snimljeni razgovor - izaberite nas, rekao je Putin Pašinjanu, ili izaberite Evropsku uniju (EU). Ne možete birati oboje.
Ruska logika je jasna - ne može se biti država članica u međusobno isključivim nadnacionalnim ekonomskim entitetima, kao što su EU i Evroazijske ekonomske unije (EAEU) kojom dominira Rusija.
Rusija je "apsolutno mirna" u vezi sa naporima Armenije da uspostavi bliže veze sa EU, rekao je Putin. Iako se Pašinjan složio da se njegova zemlja ne može beskonačno nalaziti u oba bloka, on bi razumio prijeteću poruku koja se krije iza toga. Rusija ne voli da zemlje, kako ih naziva, bliskog inozemstva s čežnjom gledaju prema zapadu. To je, uostalom, bio jedan od ključnih razloga zašto je Kremlj izvršio invaziju na Ukrajinu.
Rasprava se preusmjerila na druga osjetljiva pitanja, uključujući još jednu rusku grupaciju, Organizaciju Ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODKB), šestočlani savez koji je jeftinija verzija NATO-a.
Armenija nije zaboravila niti oprostila što je Rusija odbila njene apele za pomoć tokom i nakon drugog rata u Nagorno-Karabahu 2020. godine s Azerbejdžanom, koji nije član ODKB-a. Ruski predsjednik je rekao da je akcija bila nemoguća s obzirom na to da regija pripada Azerbejdžanu i da je međunarodno priznata teritorija Armenije ostala uglavnom netaknuta.
Dvadesetominutni snimljeni razgovor zatim se prebacio na mnogo apstraktnije teme poput demokratije i slobode interneta u Armeniji. Ruski predsjednik djelovao je nezainteresirano i pomalo iritirano kada je čuo Pašinjanovu digresiju, uključujući komentare o slobodi koji bi se protumačili kao kritika ruskog autoritarizma.
Nijedna strana ne može smatrati razmjene vrlo korisnim. Zaista, činilo se da je sastanak istaknuo međusobno nepovjerenje između dva dugogodišnja saveznika. Tenzije su porasle u posljednjih godinu dana, kada su počele pripreme za parlamentarne izbore 7. juna. Provladini armenski političari su dosljedno nagovještavali da Rusija radi iza kulisa na produbljivanju i iskorištavanju odnosa između administracije i armenske crkve.
S tim u vezi, Rusija želi da njen saveznik, rusko-armenski milijarder Samvel Karapetjan, bude potencijalni kandidat stranke Jaka Armenija. Rukovodstvo zemlje odgovorilo je pokretanjem istrage protiv Karapetjana, stavljajući ga u kućni pritvor. Po tom pitanju, Pašinjan je rekao ruskom lideru da se "samo građani koji posjeduju armenski pasoš - i nijedno drugo državljanstvo - mogu kandidovati na ovim izborima". Karapetjan kaže da mu je oduzeto rusko državljanstvo.
Rusija vidi priliku u Armeniji. Predstojeći izbori predstavljaju savršenu priliku za rješavanje onoga što vidi kao problem Pašinjana. Pedesetogodišnji bivši novinar došao je na vlast 2018. godine mirnom revolucijom koja nije bila eksplicitno antiruska, ali je Kremlju izgledala užasno slično takozvanim obojenim revolucijama koje su zahvatile mnoge režime u susjednim državama.
Pašinjan ima probkem sa padom popularnosti, a Kremlj se sada nada da će unaprijediti svoje saveznike, među kojima su uglavnom političari iz perioda prije 2018. godine.
Armenija ima malo opcija da se suprotstavi ruskom pritisku. Ali ima mogućnost povlačenja iz ODKB-a i EAEU-a, te je dala neke signale koji to ukazuju nakon sastanka u Moskvi.
Ipak, prostor za manevar je ograničen, a Putin je već djelovao u skladu sa svojim prijetnjama. Ubrzo nakon samita, Moskva je najavila strožije zahtjeve za uvoz iz Armenije. Poljoprivredno nadzorno tijelo, Rosselkhoznadzor, tvrdilo je da veliki dio armenskog izvoza možda ne ispunjava sanitarne zahtjeve EAEU-a. Rusija, također, može koristiti drugo testirano oružje u svom dobro korištenom arsenalu prisile - naprimjer, prodaje plin Armeniji po mnogo nižoj cijeni od one u EU.
Mogućnosti Armenije su ograničene. Istina je da je zemlja u posljednje vrijeme poboljšala svoje odnose s Turskom i Azerbejdžanom. Razgovori o ponovnom otvaranju dugo zatvorene granice s Turskom, kao i tranzitu kroz Azerbejdžan, su u toku, a neki opipljivi rezultati su već postignuti. Štaviše, azerbejdžanska retorika prema Armeniji je znatno omekšala i čini se da postoji istinska nada da će dugoročni mir biti utvrđen u mirovnom dokumentu. Obje strane također sarađuju na Trampovoj ruti koja bi trebala prolaziti kroz najjužniju armensku regiju Sjunik.
Ipak, ovo ne garantuje dugoročnu sigurnost Armenije. S Iranom u plamenu i sve bližim vojnom zbližavanjem Azerbejdžana i Turske, regionalna ravnoteža snaga ne ide u korist armenske države. Rusija ostaje ključna komponenta u sigurnosnoj računici Jerevana.
Tu je i EU, koja je tokom dvije godine proširila svoj angažman s Jerevanom, ali i dalje ima malo toga da ponudi u smislu konkretnih koraka koji bi otvorili vrata članstvu Armenije. Svaka takva perspektiva čini se dalekom u budućnosti, uprkos dosljednoj francuskoj podršci zemlji.
Razgovori Pašinjana i Putina ilustrovali su rusko duboko razumijevanje armenskih dilema i poteškoća. I da njeni napori da hoda uskom linijom između konkurentskih blokova, da igra jednu stranu protiv druge, imaju svoje granice.
Jerevan se sve više suočava s Rusijom koja je zahtjevnija, spremna da postavlja ultimatume i da koristi svoju dobro poznatu enciklopediju prisile kako bi povećala pritisak u periodu prije parlamentarnog glasanja. Jerevan ima malo mogućnosti da se odupre.