„Putin nema novca.“ Rusija više ne pruža jeftine komunalne usluge okupaciji

U Rusiji su plaćanja zaista bila jeftinija nego u Ukrajini – i još uvijek su takva na okupiranim teritorijama Donjecke i Luganske oblasti. Međutim, sada će troškovi komunalnih usluga tamo na nekim mjestima biti čak i veći nego na slobodnoj teritoriji Ukrajine. I to uprkos činjenici da grad od milion stanovnika Donjeck već tri godine živi sa otežanim vodosnabdijevanjem iz dana u dan: zbog činjenice da je ruska vojska 2022. godine napadima uništila opremu kanala Severski Donjec-Donbas.

Kako su se tačno promijenili brojevi na računima? Kako lokalno stanovništvo reaguje na ovo? Kažu nam Donbas Realia (projekat Radija Liberty).

Početkom ove godine, okupacione administracije su već revidirale tarife, uključujući i stanarinu. A sljedeći krug povećanja cijena izgleda ovako: od 1. jula, plaćanje je povećano u prosjeku za skoro 30 posto.

Sve usluge postaju skuplje: grijanje, plin, hladna i topla voda, kanalizacija i struja. A za odvoz smeća morat će se platiti dvostruko više.

Obećava se da će se tarife na okupiranim teritorijama postepeno povećavati do "sveoruskih standarda". To jest, ovo nije posljednje povećanje cijena: sljedeće, prema propagandnim resursima, planirano je tačno za godinu dana, od 1. jula 2026. godine.

„Povećani indeksi su odobreni za 'nove regije' (tako se u Rusiji nazivaju okupirane ukrajinske teritorije – op. ur.) kao dio rasporeda izjednačavanja tarifa sa Rostovskom oblašću do 2029. godine“, rekao je ruskim medijima okupacijski „šef Tarifnog odbora“ grupe „DNR“ (okupirani dio Donjecke oblasti, gdje djeluje grupa „DNR“ koju je stvorila Rusija – op. ur.) Aleksandar Alipov.

Okupatori pokušavaju uvjeriti stanovnike: kažu, povećavaju tarife u korist bravara. I žale se da je rad komunalnih preduzeća neisplativ.

„Spremači bi trebali primati dobru plaću da prehrane svoje porodice, kako bi postojao podsticaj za odlazak na posao“, objasnio je ruskoj državnoj agenciji RIA Novosti Jevgenij Drotikov, predstavnik komunalnog preduzeća okupatora, priznajući da su tarife povećane za oko 2,5 puta, negdje za tri, a negdje za četiri puta.

Stambeni fond na okupiranim teritorijama zapravo ne opslužuju lokalna komunalna preduzeća; umjesto toga, funkcionira centralizirana shema upravljanja koju je kreirao ruski zamjenik premijera Marat Husnullin, kaže bivši savjetnik gradonačelnika Mariupolja za Donbas Realije, a sada šef „Centra za proučavanje okupacije“, Petro Andrjuščenko.

„Ovaj sistem funkcionira preko takozvanih „novčanika“ – raznih „razvojnih fondova“ i struktura poput „jedinstvene upravljačke kompanije“, koja koordinira cijeli stambeni sektor na okupiranim teritorijama. Ova kompanija je ista za sve okupirane teritorije, a i za dio Rusije, koliko ja razumijem. Stoga, oni to zaista izjednačavaju bez obzira na prihode. Tarife postaju sve skuplje svugdje, do sličnih iznosa u Rusiji“, napominje Andrjuščenko.

Skuplje nego u Ukrajini: koliko ćete morati platiti?

„Proruski kanali objavljuju informacije gdje izračunavaju šta će se promijeniti za stanovnike nakon povećanja cijena komunalnih usluga, i daju te proračune po osobi mjesečno. Dakle, tamo je povećanje cijena oko 100 rubalja (53,5 grivni), u drugim slučajevima - malo više, ali na taj način pokušavaju pokazati da povećanje neće početi i da nema potrebe za panikom. Ali samo određeni dio primjećuje da su povećanje cijena komunalnih usluga izvršili u nekoliko faza - kako tokom godine te promjene ne bi bile jako primjetne“, kaže Valerija Melnik, zamjenica glavnog urednika online medija „Tribuna“ za Donbas Reali.

Ruski mediji navode sljedeće brojke: troškovi električne energije u slučaju potrošnje od 150 kW/h povećat će se za 37 rubalja (11 grivni - po prosječnom bankarskom kursu od 12. jula), plina - za sedam rubalja (dvije grivne) po osobi mjesečno. Centralno grijanje će poskupjeti za pet rubalja (1,5 grivni) po kvadratnom metru prostora, vodosnabdijevanje - za skoro devet rubalja (skoro dvije grivnje) po kubnom metru.

Sada će prosječna uplata za komunalije u malom stanu (50 kvadratnih metara) u okupiranom dijelu Donjecke oblasti dostići 6.000 rubalja u sezoni grijanja i 5.000 - ljeti (to je 1.500 do 1.800 grivni). Na teritorijama koje kontrolira Kijev, u prosjeku će računi za održavanje stambenog prostora iste površine iznositi dvije hiljade grivni u sezoni grijanja i 1.000 - u toploj sezoni.

Plaće u gradovima Donjecke i Luganske oblasti osciliraju između 30.000 do 60.000 rubalja (10.000 do 20.000), u Donjecku ima slobodnih radnih mjesta i do 80.000 (to je 25.000 grivni), ali su rijetkost. I dobro je ako uopšte ima posla. Uostalom, okupatori zatvaraju rudnike, gradovi na frontu leže u ruševinama, a preduzeća tamo su uništena.

Najranjivije kategorije stanovništva (penzioneri, stanovnici sa niskim primanjima) moraju plaćati od petine do trećine svog mjesečnog dohotka za komunalije. Upravo za takve slučajeve okupatori nude „kompenzaciju“ (ako plaćanje za usluge prelazi 15 posto porodičnog dohotka), ali da biste dobili naknadu, potrebno je prikupiti potvrde, nizak prihod ne garantuje automatsku kompenzaciju od okupacijskih uprava.

„Došlo je i do sukoba između stanovnika Luganske i Donjecke oblasti, jer su cijene komunalnih usluga različite, a za stanovnike okupirane Luganske oblasti su više. Stoga ljudi postavljaju retorička pitanja administraciji poput „ljudi u 'LNR' zarađuju više?“, kaže Valerija Melnik.

Bez vode i tramvaja. Kako stanovnici okupiranih teritorija reagiraju na povećanje?

„Izjednačavanje“ tarifa sa „sveobuhvatnim ruskim standardima“ planirano je za 2029. godinu, ali već udara po novčanicima.

Ljudi se žale na katastrofalan kvalitet usluga, koje uglavnom ni ne dobijaju: voda je tehnička, ne možete se piti, kanalizacija je istrošena, gradovi se dave u smeću, ono se odvozi jednom ili dva puta mjesečno, a naknada za ovu uslugu odmah raste za 50 posto.

Osim toga, ljudi ne razumiju čime se opravdava povećanje cijena, jer su prije nekoliko mjeseci cijene nekih vrsta komunalnih usluga već rasle.

Društvene mreže su pune ljutitih komentara: „Vozimo se u oronulim minibusima, ulazi nisu popravljani od njihove izgradnje, penzije se ne povećavaju, grijanje se uključuje u neblagovremeno i postoje problemi sa njim“. Korisnici ironično kažu: u redu je, uštedjet ćemo novac i sjediti bez struje.

Ruska obećanja da neće podizati tarife za stambeno-komunalne usluge u uništenim gradovima na prvoj liniji fronta pokazala su se kao prazne riječi, kao i njihovo obećanje da će oprostiti dugove s početka okupacije na teritorijama na prvoj liniji fronta, dodaje Valerija Melnik.

„Kasnije se ispostavilo da niko neće oprostiti i niko neće platiti za njih, tako da je to bio pravi udarac za lokalno stanovništvo, jer su okupatori još jednom pokazali da njihove riječi ništa ne znače“, kaže zamjenica glavnog urednika online medija „Tribun“.

Petro Andrjuščenko situaciju sa komunalnim uslugama u okupiranom Mariupolju naziva "kolapsom". Šef "Centra za proučavanje okupacije" kaže: formalno u gradu postoji kanalizacija i vodovod, ali zapravo rade samo na ulicama. Poplave kanalizacije se bilježe na adresama, jer je kolektor začepljen i ne odvodi vodu.

Slična priča se dešava i sa vodosnabdijevanjem: rezervoari su već postali 70 posto plići, a okupacione administracije ne čine ništa po tom pitanju.

„Odvoz smeća ne funkcionira: nema ga ko odnijeti, niti ima ko da to radi pa se sistematski gomila, a deponije stalno niču i niču. Danas sam primijetio da su uklonjene žice za trolejbuse duž avenije Budivelnik. To je cijeli razvoj grada - unazad. Pokušavaju obnoviti tramvajske pruge koje su obećane. Ostala je samo jedna trolejbuska linija - i ona se skraćuje. Ako je ovo razvoj, onda je ovo očigledno korak unazad“, kaže Andrjuščenko.

Situacija sa komunalnim uslugama i snabdijevanjem osnovnim resursima na okupiranim teritorijama zavisi od toga da li govorimo o pozadinskim gradovima ili naseljima na liniji fronta, kaže za Donbas Reali Denis Kazanski, novinar iz Donjecka. U gradovima koji su značajno ili potpuno uništeni, nema plina, struje ni vode.

„U nekim selima i gradovima koje je Rusija zauzela 2022. godine i gdje već tri godine nije bilo neprijateljstava, ljudi i dalje žive bez struje, u ruševinama. Vodu dobijaju iz bunara, ponekad im donose „humanitarnu pomoć“. Ali tamo nema ničega – tamo je apsolutna apokalipsa“, objašnjava novinar.

Situacija u gradovima dalje od linije fronta je malo bolja. Ali problem sa vodom je prisutan u cijeloj Donjeckoj oblasti, jer su Rusi 2022. godine uništili vodovod koji je snabdijevao vodom Donjeck i aglomeraciju iz Severskog Donjeca.

Dakle, sada, uprkos značajnom smanjenju broja stanovnika, i dalje nema dovoljno vode. Stanovnici Donjecka, Makijevke, Jenakijeva masovno se žale na nedostatak vode, objavljuju video apele na društvenim mrežama, ali nema reakcije.

„Osjećaj je da Rusija potpuno ignorira probleme ovih ljudi i ne planira riješiti situaciju“, zaključuje Kazanski.

Zašto Rusija povećava tarife: ekonomsko objašnjenje

„U stvari, logika u ovom povećanju je ista – Rusiji jednostavno ponestaje novca“, kaže Denis Kazansky. „Sada Rusi moraju da ga naplate od vlastitog stanovništva ili od stanovništva okupiranih teritorija kako bi nadoknadili manjak u budžetu. A sada stanovništvo okupiranih teritorija zapravo plaća rat protiv vlastite zemlje, vlastite okupacije“.

Prema riječima novinara, značajan porast cijena se dešava i na teritoriji Rusije, „jer Putin više nema novca da ga baci svom stanovništvu kao kost i kupi njihovu lojalnost, kao prije“.  

Tarife se ne formiraju prema tržišnim pravilima, već na način da se vještački održava profitabilnost preduzeća koja posluju na okupiranim teritorijama, smatra šef luganske OVA Oleksij Harčenko.

„Prije svega, moramo se sjetiti da niko neće hraniti okupirane teritorije, Rusiji je vrlo skupo da ih izdržava. Stoga mislim da će u bliskoj budućnosti tarife i sve ostalo „sustići“ nivo ruskih cijena, a

možda čak i postaviti više tarife, jer su sada, naprimjer, cijene proizvoda na okupiranim teritorijama na nekim mjestima mnogo više“, napominje Harčenko.

„Konačno je ekonomija stigla do Rusije“, kaže Petro Andrjuščenko. „Ranije ruski gas nije bio toliko jeftin kolika mu je bila prodajna cijena za stanovništvo. Razlika – zapravo, neprofitabilnost ili neisplativost – kompenzirana je viškom profita od izvoza gasa u Evropu. Sada kompanije posluju sa gubitkom. Dakle, ekonomija počinje da funkcionira kako treba: ljudi plaćaju stvarnu potrošnju“.

Volodimir Omelčenko, direktor energetskih programa u Razumkov centru, objašnjava: Gazprom zapravo ne može bez državne podrške, jer je izgubio svoje najlikvidnije tržište – evropsko. Plin se sada isporučuje samo u nekoliko balkanskih zemalja, Mađarsku i Slovačku.

„Osim toga, od 1. januara ove godine prestao je tranzit plina kroz teritoriju Ukrajine, što znači dodatne gubitke za Rusiju – oko šest milijardi dolara godišnje. Kompanija još nema čime zamijeniti ova likvidna tržišta, budući da je Kina odustala od projekta Sjeverni tok 2. Da bi se nadoknadili značajni gubici Gazproma, iz ruskog državnog budžeta se izdvajaju ogromne sume novca. Ali budući da ruski budžet gubi glavna sredstva za finansiranje rata, resursi za pokrivanje gubitaka nestaju. Jedini izlaz koji preostaje je povećanje cijena, uključujući i za stanovništvo i privredu“, objašnjava stručnjak.

Prema Omelčenku, obustava tranzita ruskog gasa kroz Ukrajinu dodatno je pogoršala finansijsku situaciju Gazproma. Ove godine kompanija je otpustila oko 1.500 zaposlenih iz centralnog ureda. Smanjenje broja zaposlenih se dešava i u regionalnim odjeljenjima širom Rusije, a neke bušotine se konzerviraju.

Ozbiljni problemi se uočavaju i u elektroenergetskom sektoru u Rusiji. A cijena komunalnih usluga direktno zavisi od cijena energije, jer se 70 posto električne energije u zemlji proizvodi korištenjem gasa, odnosno cijena gasa određuje i cijenu električne energije, dodaje Omelčenko.

"Povećanje domaće cijene gasa automatski povlači za sobom povećanje cijene električne energije. A to, zauzvrat, izaziva lančanu reakciju povećanja cijena: za prehrambene proizvode, gdje je električna energija važna komponenta, za građevinski materijal, industrijske proizvode itd.", kaže direktor energetskih programa u Razumkov centru.

Prema njegovim riječima, logistika snabdijevanja ruskom naftom Kini ili Indiji je mnogo složenija i skuplja od njenog transporta naftovodima do Evrope, zbog čega je cijena nafte Urals pala. Kao rezultat toga, naftna industrija posluje na granici profitabilnosti.

Problemi se bilježe u Rosnjeftu i Surgutneftegazu. Osim toga, napadi ukrajinskih dronova značajno su oštetili ili uništili niz postrojenja za preradu nafte. Sve to dovodi do značajnog

povećanja cijena naftnih derivata unutar Rusije, što opet utiče na cijenu industrijskih proizvoda i hrane.

Situacija na okupiranim teritorijama je još gora nego u samoj Rusiji, napominje Omelčenko, jer se općim ruskim problemima dodaju i lokalni problemi.

"Lokalne administracije, koje su formirane, između ostalog, od ljudi koji dolaze iz Rusije, bave se krađom resursa. Muškarci se prisilno mobiliziraju u rusku vojsku, zbog čega postoji ozbiljan nedostatak radne snage: nema nikoga, a često ni ničega da popravlja opremu, cjevovode, transformatore. Rusija najmanje obraća pažnju na okupirane teritorije. Generalno, situacija tamo ostaje teška i očekuje se da će se samo pogoršati", objašnjava stručnjak.