Putin gubi kontrolu nad Istočnom Evropom

Sankcije koje podržavaju SAD protiv ruskih naftnih giganata Rosnjefta i Lukoila izvukle su milijarde dolara iz njegove ratne mašinerije, napravivši novu rupu u finansijama Kremlja i natjeravši Putina da se bori da spriječi ekonomsku krizu.

Ali sankcije nisu snažno pogodile samo kod dvije naftne kompanije. Trumpova represija izgleda da će Kremlj još više otjerati iz vlastitog istočnoevropskog dvorišta, nanoseći težak udarac Putinovim vizijama o obnavljanju ruske imperijalne moći.

Srbija i Bugarska, dvije zemlje sa dubokim historijskim vezama sa Moskvom, sada su prisiljene iz centra svojih ekonomija izbace ruske naftne gigante.

„Ovdje se radi o preraspodjeli interesnih sfera“, kaže Igor Novaković, analitičar u Centru za međunarodne i sigurnosne poslove sa sjedištem u Beogradu.

„Ruski poslovni uticaj u ovim zemljama, kao i politički interes koji dolazi s njim, je završen“.

Kriza je počela 22. oktobra, kada je Scott Bessent, američki ministar finansija, objavio da se Amerika pridružuje EU i Velikoj Britaniji u uvođenju sankcija Rosnjeftu i Lukoilu, okrivljujući „Putinovo odbijanje da okonča ovaj besmisleni rat“.

U Bugarskoj, Lukoil posjeduje najveću rafineriju u zemlji i više od 200 benzinskih pumpi, što znači da bi se sankcije proširile na ekonomiju, ako bi Rusi ostali vlasnici.

Da bi se izbjeglo takvo širenje sankcija, bugarska vlada je nedavno preuzela kontrolu nad kompanijom i imenovala Rumena Specova, bivšeg šefa poreske uprave i prvaka u bodybuildingu, za specijalnog upravitelja.

SAD su potom dale Lukoilu i upravitelju šest mjeseci da pronađu kupca.

„Lukoil je bio krunski dragulj ruskog uticaja u Bugarskoj“, kaže Ruslan Stefanov, glavni ekonomista u Centru za proučavanje demokratije sa sjedištem u Sofiji.

„Čak i ako u Ukrajini bude mira, dugoročna politika Rusije je da ide protiv Evrope. Dakle, ne možemo nastaviti poslovati sa njima. Razdvajanje je ključno“.

Iako je Bugarska članica EU i NATO-a, ovo je bio radikalan korak.

Zemlja, koja je nekada bila toliko bliska sa Moskvom da je tražila da se uključi u Sovjetski Savez, polarizirana je između pro- i anti-ruskih političkih snaga.

Proruski predsjednik Rumen Radev pokušao je blokirati državnu zapljenu imovine Lukoila, ali su parlamentarci glasali za poništavanje njegovog veta. Politička situacija se možda mijenja.

U Srbiji, koja je ratovala s NATO-om 1990-ih, političari su dugo nastojali da se drže političku ravnotežu između Rusije i EU. Ali sada će Beograd možda morati izabrati stranu.

„Sjediti na ogradi bilo je moguće samo kada smo imali stabilan međunarodni poredak“, kaže Novaković. „Sada se ovaj međunarodni poredak preoblikuje, stvari se mijenjaju“.

Predsjednik Aleksandar Vučić spreman je preuzeti kontrolu nad rafinerijom nafte Naftna Industrija Srbije (NIS), koja je u vlasništvu Gazprom Njefta i Gazproma, koje podržava Kremlj.

Rafinerija je u "mirovanju", jer niko ne može prodati naftu sankcioniranom NIS-u.

Vučić se nada da će mu američko Ministarstvo finansija dati odgodu sankcija koja će mu omogućiti da ponovo pokrene rafineriju dok se ne pronađe kupac koji nije iz Rusije.

Međutim, Vučić i dalje pokušava izbjeći stvaranje neprijatelja. Prošle sedmice je novinarima rekao da ako NIS bude nacionaliziran, "ponudit ćemo najvišu moguću cijenu... našim ruskim prijateljima".

Ali iza ublažavanja, stvarnost je da je Rusija izgubila ključni izvor uticaja, kaže Novaković.

"Na ovaj ili onaj način, čini se da su Rusi i Gazprom ispali. Posljedice toga za Srbiju bit će poticaj prema Zapadu, bez ikakve sumnje".

Za Ruse će to biti gorak udarac. Centralno načelo Putinovog razmišljanja je da Rusija ima legitimnu historijsku sferu interesa koja se proteže daleko u istočnu i centralnu Evropu.

Kao što je bivši predsjednik i Putinov glasnogovornik Dmitrij Medvedev prošle godine rekao: „Što je država moćnija, to se njeni strateški frontovi protežu dalje od njenih državnih granica. To je zona nacionalnih interesa države“.  

Emilija Zankina, bugarska politička naučnica i dekanica Univerziteta Temple u Rimu, kaže da gubitak uticaja nad istočnoevropskom energijom „gura Ruse u ćošak“.

„To ne znači da će njihov uticaj nestati“, kaže ona. „Ali će sigurno biti ograničen i vjerovatno će dublje zaroniti u njihove sumnjive mreže“.  

U međuvremenu, ako su sankcije Rosnjeftu i Lukoilu uzrokovale Putinu probleme u njegovom evropskom dvorištu, one bi mogle izazvati još veće sukobe kod kuće, jer njegova ratna mašinerija gubi milijarde dolara mjesečno.

Izvoz ruske nafte u Kinu, najvećeg kupca Kremlja, pao je za 500.000 barela dnevno na 800.000 barela dnevno od oktobra, pokazuju podaci Kplera. Ovo je najniži nivo zabilježen od početka rata u februaru 2022. Izvoz u Indiju i Tursku, također, je opao.

Sveukupno, izvoz Lukoila je gotovo nestao.

U septembru je naftna kompanija prodavala 569.000 barela nafte dnevno. Do novembra, taj broj je pao za 89 posto na samo 64.000. Izvoz nafte Rosnjefta putem mora, također, je opao za 28 posto u posljednja dva mjeseca.  

Nova pravila su uticala i na količinu nafte koju Rusija može prodati i na cijenu po kojoj je može prodati. Popust na rusku naftu prodatu Indiji nedavno se povećao sa dva dolara u odnosu na Brent sirovu naftu na šest dolara.

Prije američkih sankcija, ruska nafta se zapravo prodavala Kini sa dva dolara više u odnosu na Brent, zbog svog kvaliteta i lakoće transporta iz istočne luke Kozmino. Sada se prodaje sa popustom od četiri dolara.

Račun je ogroman.

Sve u svemu, nove američke sankcije koštaju Putina između 2,5 i 5 milijardi dolara mjesečno izgubljenih prihoda od nafte, procjenjuje Benjamin Hilgenstock iz Instituta Kijevske škole ekonomije (KSE).

To je ekvivalentno otprilike jednoj trećini ruskih mjesečnih izvoznih prihoda, koji su u septembru iznosili 15,4 milijarde dolara.

Ali, analitičari ne misle da će uticaj dugo trajati, jer Rusija nastoji promijeniti svoju strategiju.

To proizilazi iz činjenice da je i dalje legalno kupovati rusku naftu, što znači da se kupci suočavaju sa kaznama samo ako kupuju od sankcioniranih kompanija. Dakle, Rusija koristi različite kompanije za prodaju svoje nafte.

„Ono što Rusija pokušava učiniti jeste da proda svoje barele, ali uz što veće uklanjanje oznaka Rosnjeft i Lukoil“, kaže Homayoun Falakshahi, šef analize sirove nafte u Kpleru.

Količina ruske nafte koju prodaju „nepoznati“ subjekti više se nego utrostručila između oktobra i novembra, dostigavši rekordnih više od milion barela dnevno, pokazuju Kplerovi podaci.

To znači da će nepoznati prodavači prestići Rosnjeft kao najvećeg prodavca ruske nafte.

Falakshahi dodaje napomenu da, budući da su podaci vrlo novi, uključuju neke nepoznate prodavače koji će vjerovatno biti identificirani kada više podataka postane dostupno. Ali putanja je neosporna.

„To je samo pitanje preuređenja lanca snabdijevanja i infrastrukture koju imaju u inozemstvu“, kaže on.  

Rusija mijenja dokumentaciju svojih pošiljki tako da različite kompanije postaju prodavači prije nego što tereti stignu na svoja odredišta.

Kplerova analiza nedavne aktivnosti tankera pokazuje primjetnu promjenu u ruskoj trgovini sirovom naftom, koja je počela praviti više preusmjeravanja na sredini putovanja između Kine i Indije i transfera sa broda na brod na neuobičajenim lokacijama, kao što je obala Mumbaija, što nije tipična zona transfera.

Pored novih "nepoznatih" prodavača, flota drugih manjih ruskih kompanija pojavila se kao veći prodavači nafte u posljednjih nekoliko mjeseci.

Kplerovi podaci pokazuju da su se kompanije poput Tatnefta, RusExporta, MorExporta i Alghaf Marine DMCC pojavile kao novi, prodavači čija prodaja ruske nafte u posljednjih nekoliko mjeseci.

To je sličan scenarij kao i dugo sankcionirani Iran. Na osnovu ovog presedana, Falakshahi kaže da će Rusiji vjerovatno trebati samo dva ili tri mjeseca da potpuno preusmjeri svoju prodaju nafte putem različitih kompanija i normalizuje obim izvoza nafte.

Ali, iako će Putin moći oporaviti prodaju, malo je vjerovatno da će moći vratiti cijenu.

Pitanje je hoće li ovaj ekonomski zastoj konačno biti dovoljan da natjera Putina da proguta mirovni sporazum koji najvjerovatnije neće ispuniti njegovu listu želja.

„Rusi se neće predati bez borbe“, upozorava Stefanov. „Ali ove sankcije su odavno trebale biti uvedene ako ozbiljno namjeravamo dovesti Rusiju za pregovarački sto“.