Portret ruskog vojnika

Sto dana sveopšteg rata bilo je dovoljno vremena da se upoznamo sa ruskim trupama.
Njihova loša borbena izvedba, artiljerijska baražna vatra na gradove, postupanje prema civilima, presretnute poruke kući i intervjui sa desetinama civila širom Ukrajine omogućavaju da se sastavi mozaični portret osvajača. To nije laskava slika.
Mnogi ruski vojnici su siromašni i loše obrazovani, a mnogi su odrasli bez pristupa modernim sadržajima. Mnogi su se pridružili oružanim snagama, jer nemaju budućnost u svojim zabačenim gradovima. Većina ima lošu obuku, nizak moral i ne vjeruje u opremu koja se loše održava i svoje bezosjećajne ili nekompetentne oficire.
Kada su okupirali područja u Ukrajini, mnogi su pili, pretvarajući svoje odaje u ruševine ili su išli okolo pljačkajući nešto što im je došlo pod ruku.
Dok su neki civili priznali da su ih ruski vojnici adekvatno tretirali, drugi su govorili o povremenim ubistvima i okrutnosti koja je nanesena bilo da bi se vojnici osjećali sigurni, da bi se zadovoljile niske želje ili samo da bi bili okrutni.
To je bilo dovoljno da se prikupe informacije o više od 15.000 navodnih ratnih zločina do 1. juna, prema riječima generalne tužiteljice Ukrajine Irine Venediktove. To se kretalo od nasumičnih ubistava do namjernih ubistava, mučenja i silovanja civila.

Odakle su ruski vojnici

Demografski obrasci se pojavljuju kada se pogledaju podaci ruskih vojnika koji su ubijeni ili zarobljeni u Ukrajini.
Do 30. maja, BBC je identificirao više od 3.000 ruskih žrtava, na osnovu podataka iz otvorenog izvora. Od njih, najveći gubici su pogodili regione Burjatije, Dagestana, Volgograda, Baškortostana, Orenburga, Krasnodara, Čeljabinska i Severne Osetije, od kojih su mnogi duž južne granice Rusije, kao i njenih istočnih krajeva.

Slični nalazi pojavljuju se u izvještaju iStories Media, partnera Projekta za izvještavanje o organiziranom kriminalu i korupciji, kao i u pregledu izvještaja o smrti u ruskim društvenim i tradicionalnim medijima i kanalima Telegrama koji navodno navode mrtve, a koji je objavio Kyiv Independent.
Neki od ovih regiona su pretežno domovi etničkih manjina. Gotovo trećina stanovništva Burjatije su Burjati, dok su oko trećine stanovnika Dagestana Avari. U razgovorima za Kyiv Independent, Ukrajinci u nekoliko regija su spomenuli da su značajni dijelovi ruskih snaga bili etnički Burjati, uz nešto drugih Sibiraca.
„Vojni status se može posmatrati kao bijeg od stigme koju trpe etničke manjine“, rekao je Kiril Mihajlov, stručnjak iz Conflict Intelligence Team-a, grupe istraživačkih novinara u Rusiji. “Niko neće pitati da li si zaista Rus, ako si vojnik.”
Čečenske snage su pratile invazione snage, ali većina njih se malo borila i uglavnom su bile tu radi „TikTok PR-a“, rekao je Mihajlov. U najmanje jednoj prilici, Kadirovci su navodno korišteni kao jedinice čiji je zadatak bio da spriječe povlačenje i dezerterstvo.
Ali etničke manjine nisu jedine koje se pridružuju vojsci kako bi pobjegle od siromaštva - veliki broj etničkih Rusa čini isto.
Također, nije slučajno da neki od regiona sa najpoznatijim žrtvama imaju i najniži BDP u Rusiji, uključujući Dagestan, Burjatiju i Sjevernu Osetiju. Baškortostan i Čeljabinsk su u sredini čopora ruskih regiona razvrstanih po bogatstvu.
Siromašniji regioni imaju visoke stope nezaposlenosti. U Čečeniji, Dagestanu i Sjevernoj Osetiji stopa nezaposlenosti je bila iznad 15 posto, dok je u Burjatiji bila iznad 10 posto u 2020, prema podacima ruskog statističkog biroa. Zvanična nacionalna stopa bila je nešto iznad pet posto te godine.
„Vojska je jedini stabilan poslodavac u određenim regionima“, navodi se u istrazi iStories.
„U ovakvim regionima vojska je često jedina prilika za razvoj karijere i izlazak iz zabiti“, dodao je Mihajlov.
Prosječan ruski vojnik je siromašan. Mnogi dolaze iz ruralnih područja, bez modernih sadržaja. Prema iStories, manje od polovine seoskih domova u ovim regijama ima stvari poput tople vode ili plina.
Kamil Galeev, ruski istraživač iz Vilsonovog centra, napisao je da su među njima „mladi momci iz malih gradova i obično neprivilegovanog porekla“.
Ukrajinski civili koji su živjeli u blizini ili među ruskim okupatorima rekli su za Kyiv Independent da su mnogi ruski vojnici reagovali sa iznenađenjem, zavišću i razočaranjem kada su vidjeli kako žive čak i ruralni ili prigradski Ukrajinci.

Više stanovnika stambenog kompleksa na obodu Hostomela, kao i dva para koja žive u bloku u Irpinu koji su Rusi pretvorili u bazu, čuli su istu rečenicu od svojih okupatora: „Vi živite bolje od nas. Ovo nemamo kod kuće.” 

Pljačkanje

Sljedeća misao okupatora obično je bila da sebi pomognu sa što više stvari.
„Naravno, to objašnjava veliki dio pljačke, posebno u bogatim predgrađima Kijeva, ali i na mjestima poput Donbasa“, rekao je Mihajlov.
Kada su dobili priliku da uzmu besplatne stvari od Ukrajinaca, Rusi su sa guštom to uradili, šaljući više od 58 tona stvari iz privremeno okupiranih područja u Rusiju, navodi ruska istraživačka agencija Mediazona.
Ruske snage su oduzele i veliki dio istorijskog naslijeđa iz ukrajinskih muzeja, uključujući istorijske kolekcije novčića i umjetničkih djela u Mariupolju, kao i skitsko zlato i istorijsko oružje iz Melitopolja.
Pljačka je bila rasprostranjena svuda gdje je Kyiv Independent intervjuisao civile.
Mihajlo i Viktor, dva stanara kompleksa Hostomel, rekli su da su Rusi opljačkali više od 70 posto stanova pod izgovorom da traže oružje. Rekli su da su Rusi nosili vreće opljačkanih stvari, uključujući lijepu odjeću pa čak i patike.
Širom zemlje, mnogi vojnici koji su birali plijen su pokazali da ranije nisu imali priliku posjedovati skupe stvari. Uzeli bi odjeću i jeftinu elektroniku poput štampača, ali bi za sobom ostavili skupe slike.
Stanovnik Melitopolja Jevhen je rekao da su Rusi u njegovom kraju voljeli gađati ljude koji su se borili u Donbasu – dolazili bi u njihove kuće, oduzimali im automobile, kuće i ostalo. Ovi ljudi su bili sretnici. U Kijevskoj oblasti, Rusi su progonili veterane Donbasa i pogubili ih.
„Najstrašnije u regionu su ubistva i pljačke po selima“, rekao je Kostjantin, novinar iz okupiranog Hersona, koji nije identificiran po prezimenu iz sigurnosnih razloga. “Oni samo dođu u kuće i jure ljude na ulicu da tamo žive. Oni kolju stoku i uzimaju  stvari.”
Dodao je da su Rusi ispraznili sve supermarkete i počeli su pljačkati i manje prodavnice.
Volodimir Marčuk, portparol vlade Zaporoške oblasti, rekao je da Rusija nema jedinstveni plan kako se ponašati na okupiranim teritorijama - te odluke su bile na jedinici. Naprimjer, rekao je da su Čečeni u regionu imali "čisto merkantilni gangsterski pristup", uzimajući sve vrijednosti koje su mogli, isključivo vođeni profitom.

“Drugi imaju drugačiji pristup”, rekao je Marchuk. To je uključivalo “teror nad stanovništvom, uključujući otmice ljudi kako bi ih protresli ili zamijenili za novac”.
Pljačka je ponekad dovodila do sukoba među jedinicama. Ukrajinska obavještajna uprava (GUR) je krajem aprila navela da je došlo do pucnjave između oko 100 Burjata i Čečena koji se bore za Rusiju. GUR je tvrdio da su Burjati zamjerili Čečenima što su prisvajali plijen koji su opljačkali iz domova Ukrajinaca.
GUR je rekao da je "međuetnički sukob" proizašao iz "nevoljnosti Burjata da krenu u ofanzivu i nejednakosti njihovih uslova ratovanja u poređenju sa Čečenima", koji se rijetko bore na prvoj liniji fronta. Također, postoji napetost u istoriji obje etničke grupe. Kako Aslan Doukaev ističe u tekstu za Jamestown Foundation, hiljade Burjata je učestvovalo u oružanim sukobima u Čečeniji, na strani Rusije.

Kompetencija

Oni koji se bore na prvim linijama fronta učinili su mnogo da pokažu svijetu da je ruska vojska mnogo manje strašna nego što se nekada činilo, jer je puštala kolonu za kolonom da se raspucava i nije uspjela postići ciljeve protiv lako naoružanih Ukrajinaca.
Dio toga se svodi na obuku. Taras Čmut, bivši ukrajinski marinac i šef fondacije „Vrati se živ“, rekao je da oko 50-60 posto ruskih oružanih snaga ima ispodprosječnu obuku, pri čemu otprilike 30 posto ima prosječnu obuku, a samo oko pet posto obuku iznad prosjeka.
Većina obuke se „odrađuje polovično, vojska se nikada nije pripremila za rat u koji je trebala krenuti – zapamtite, rat je bio iznenađenje za većinu oficira sa najnižim činovima“.
Vazdušno-desantne trupe i marinci, koji čine "trupe stalne pripravnosti", bili su bolje pripremljeni, ali još uvijek nedovoljno za ovakav rat. Prema aprilskom izvještaju OCCRP-a, niske plaće, korupcija i podmetanje i dalje su problemi za rusku vojsku. Galeev je napisao da su dobri, kompetentni oficiri, koji imaju povjerenje i podršku svojih ljudi, u suprotnosti sa Putinovom željom da zadrži apsolutnu vlast.
On je dalje rekao da su kao rezultat toga, manje inteligentni oficiri, vodeći ljudi sa najnižim moralom ono što ruska vojska rutinski bira. Otuda njegova potreba da se toliko oslanja na artiljeriju. 
Biti vojnik po ugovoru u Rusiji može biti jako loše, ali regrutima je vjerovatno još gore. Značajan broj neobučenih regruta je raspoređen u Ukrajinu, iako je Kremlj to u početku negirao.
Mihajlov je rekao da su teoretski dvije trećine vojnika pod ugovorom, a ostali su regruti u bilo kom trenutku rata. U praksi, nisu popunjena sva mjesta za vojnike po ugovoru. Regruti su obično siromašni, jer bi „bogatiji, privilegovaniji izbjegli regrutovanje“, kaže Galeev. Dodao je da se na regrute koji ne znaju svoja prava može vršiti pritisak da potpišu ugovor.
Sistem je toliko trošan, a invazija tako zbrkana, da su mnogi vojnici i oficiri jednostavno odbili slijediti naređenja. Visoki zvaničnik američke odbrane rekao je novinarima prošlog mjeseca da su "oficiri sa srednjim činovima  na različitim nivoima, čak i do nivoa bataljona... ili odbili povinovati se naređenjima ili ih ne slušaju s istom mjerom oštroumnosti, kao što biste očekivali od oficira da poslušaju”.
To ne znači da je svaka jedinica loša u svom poslu. Ilja Bohdanov, ukrajinski borac dobrovoljac, ispričao je za Kyiv Independent kako je poslat da preuzme tijela ukrajinske kolone koja je uništena ruskom zasjedom, u oblasti Buče i Hostomela na početku rata. Trupe iz zasjede bile su dio elitne ruske vojske.
“Što se tiče njihove ofanzivne sposobnosti, bio sam iznenađen,” rekao je Bohdanov. “To je nepoznata teritorija, u stranoj ste zemlji, ne znate ni gdje ste i da napravite ovako kompetentnu zasjedu, protiv regularnih snaga? Impresioniralo me je. Generalno, Rusi su se dobro borili.”

Stav

Ipak, imajući u vidu sve gore navedene probleme i razbijena obećanja da će se Ukrajina povući za manje od nedelju dana, prosječan ruski vojnik bio je ili apsolutno jadan ili potpuno pijan, prema civilima koji su razgovarali za Kyiv Independent.
Navodni pozivi i poruke ruskih vojnika kući, za koje su ukrajinske snage rekler da su ih presrele, puni su propasti, turobnosti i terora. Vojnici bi opisivali kako su gubili ljude lijevo i desno ili koliko je njihove jedinice izbrisano.
Stanovnici stambenog kompleksa Hostomel rekli su da su, kada su Rusi stigli, bili ponosni i samouvjereni. Ubrzo se to pretvorilo u zbunjenost, frustraciju pa u strah. Stanovnik Mihailo je vidio vojnika kako plače. Drugi su skakali na glasne zvukove. 
“Vidjela sam to u njihovim očima”, rekla je stanovnica Olena. “Strah i nerazumijevanje šta rade ovdje.”
Civili su rekli da se činilo da neki Rusi vjeruju ili barem ponavljaju ideju da su tamo kao oslobodioci i da bi ih Ukrajinci, uglavnom, pozdravili. Neki su se činili zbunjeni kada se to nije dogodilo.
"Jedan momak se napio i pričao priče da sebi nikada neće oprostiti što je došao u Ukrajinu i uradio ono što je uradio i želi da se ubije svaki dan", rekla je Viktorija Ljaščenko, koja je živela u bloku u Irpinu, u kojem su Rusi napravili u bazu. .
Njen komšija, njemački državljanin koji je odbio kazati svoje ime, rekao je da su prvu rotaciju kroz oblast činili veoma mladi momci koji su bili „prestrašeni, mogli smo to da vidimo. Jedan od njih, star 20 godina, čak mi je zaplakao na ramenu.”
Muškarci koji su došli da ih zamijene bili su drugačiji - bili su stariji i odlučni da uživaju. Napunili su bazu lokalnom hranom i opljačkali svaku bocu alkohola koja je bila dostupna u okolnim stanovima, tukući se i praveći veliki nered svake noći. Kada je to ponestalo, počeli su izmještati svoje oklopne transportere negdje gdje će dobiti još pića.
“Porazbijali su sve notebook računare i tablete i telefone, bacili ih u vatru. Pojeli su hranu, izbacili ostatke sa tanjirima i šoljicama napolje. Sve su rasturili”, rekao je Ljaščenko. “Pitali smo da im damo vodu da ispru toalet. Rekli su da nemaju vremena za to. Bacali su prljave čarape i donje rublje u toalete i začepili ih.” 
Ovakvo ponašanje bilo je rasprostranjeno u Kijevskoj oblasti. Stanovi su bili razbijeni, ogromne gomile stvari razbacane posvuda. U nekim kućama Rusi su vršili nuždu na pod i ostavljali je tamo ili bacali na zidove. Na imanju jednog bogataša izvan sela Stojanka-2, Rusi su ušli u veliki vinski podrum, izlili vino u mali bazen i pokušali da se okupaju u njemu. Ostatak su popili i svu imovinu uništili.

Agresija i dehumanizacija

Dio te energije je i agresija. Stanovnica Buče Tetiana Oleksandrova opisala je čečenskog vojnika koji je ispalio rafalnu vatru u školski podrum u kojem se sklonila, ubivši drugu ženu, kao "bijesnog psa".
Njen suprug, Andrii Fočenko, rekao je da ga mladi etnički ruski "pijuni" koji su ga zabrinuto pratili uokolo podsjećaju na "bebe pačiće". Ali to su bili isti ljudi koji su ranije bacili četiri bljeskalice u podrum za koji su znali da je pun civila.
Jedno pitanje koje se obično postavlja kada se govori o ruskim trupama je njihova “adekvatnost”. Za razliku od engleskog, gdje riječ “adekvatan” obično znači “dovoljan”, na ruskom i ukrajinskom, pridjev se često koristi da opiše pristojnu, normalnu osobu.
Razni civili su rekli da su neki od Rusa na koje su naletjeli bili “adekvatni” ljudi, koji su se samo trudili da rade svoj posao i nisu usput bili okrutni prema stanovnicima koje su zarobili. Tasia, majka iz sela u Zaporožju, rekla je da kada je jedan ruski vojnik pokušao natjerati svog komandanta da izvede njenog 17-godišnjeg sina, komandant je sa gađenjem otpustio vojnika, kojeg su drugovi kasnije pretukli i prebacili na drugo mjesto. 
Kao što svijet sada zna, njih su zasjenili drugi vojnici, koji su bili mnogo gori. Neki od njih su pucali na pojedince ili grupe civila, bilo zato što su ih progonili ili bez ikakvog razloga. Pucani su na civile radi zabave. A onda je došlosilovanja.
U pozivima i porukama između vojnika i njihovih najmilijih u Rusiji, često se javljao jedan stav: da Ukrajinci i nisu ljudi. Svi se sjećaju zloglasnog poziva u kojem djevojka vojnika daje dozvolu da siluje Ukrajinke. U jednom nedavnom pozivu, Ruskinja je govorila o tome kako bi mučila i ubijala ukrajinsku djecu da je po njenom. “Ubrizgala bih im drogu, pogledala ih u oči i rekla umri, pati”, rekla je.
Ovo je u skladu sa porukom Kremlja da Ukrajina nije država - da su njeni stanovnici neukusni "mali Rusi", koje treba staviti na njihovo mjesto.
Mihajlov je ukazao na „loš rad političkih oficira koji nikada nisu objasnili šta je nacista, zbog čega bi, prema sociologu Gregu Judinu, mnogi pretpostavili da je svako ko izražava ukrajinski patriotizam nacist i da ga treba tretirati u skladu sa tim“.
Judin je napisao da kada je ruska kampanja "denacifikacije" propala zbog hrabrog ukrajinskog otpora, Rusi su iz toga izveli "prirodan zaključak: pokazalo se da su Ukrajinci duboko zaraženi nacizmom".
„Upravo ovako se nedavno promijenila poruka zvaničnih govornika: Potcijenili smo koliko je nacizam duboko prožimao ukrajinsko društvo. To utiče na operativne izbore trupa na terenu. Zamislite da ste ruski vojnik koji okupira grad u Ukrajini... Koje su klasifikacije i razlike koje biste koristili kada biste imali posla sa lokalnim stanovništvom? Vaša osnovna teorija je da je ovo zemlja koju su okupirali nacisti, a vi ste ovdje da je oslobodite. Očigledno, nacisti će se oduprijeti, a oni koji se opiru su nacisti. Zato ozbiljno sumnjam da su ovi zločini samo ekscesi rata“, zaključio je Judin.