Ponovno rađanje u plamenu: Ukrajinski energetski sistem pod pritiskom

Snage Kremlja gotovo svakodnevno napadaju ukrajinske objekte za proizvodnju i distribuciju energije. Samo tokom napada 25. novembra više od 40.000 ljudi ostalo je bez struje u Kijevskoj regiji, 20.000 u Odesi, 13.000 u Černihivu, 21.000 u Dnjepru i više od 8.000 u Harkivu.

Hitna isključenja uvedena su u Kijevskoj, Harkovskoj, Poltavskoj i Sumskoj regiji, a planirani prekidi na svaki sat i ograničenja industrijskog opterećenja na snazi su širom zemlje. Stanovnici glavnog grada kažu da je sada uobičajeno imati samo tri sata struje ujutro i tri poslijepodne. Prekidi snabdijevanja električnom energijom naglašavaju koliko je duboko ruski energetski rat narušio otpornost Ukrajine u periodu dok dolazi zima.

Ovo je ranjivost sa dugim historijskim korijenima. Decenijama je ukrajinska energetska arhitektura bila usko povezana sa ruskom, što je naslijeđe sovjetske integrirane mreže i rezultat ovisnosti o ruskom nuklearnom gorivu, rezervnim dijelovima i plinu.

Prije potpune invazije 2022. godine, ukrajinski elektroenergetski sistem bio je sinhroniziran sa Rusijom i Bjelorusijom. U 2021. godini, posljednjoj godini prije sveopćeg rata, Ukrajina je dostigla 158,4 milijarde kWh proizvodnje električne energije - što je povećanje od 5,2 posto u odnosu na prethodnu godinu - pri čemu je nuklearna energija osiguravala 54,4 posto ukupne proizvodnje, a termoelektrane 23,5 posto. Obnovljivi izvori energije, kogeneracija i hidroenergija činili su ostatak.

Nuklearna elektrana Zaporiška, najveća u Evropi, bila je centralni stub sistema.

Do trenutka kada je Rusija počela napadati ukrajinsku mrežu 2022. godine, Kijev je već radio na smanjenju ovisnosti o svom nepouzdanom i agresivnom susjedu. Tokom rata u Donbasu 2015. godine, ruske snage su granatirale termoelektranu Luhansk u Ščastiji, što je nagovijestilo kasniju kampanju sistematskog uništavanja koju će provoditi Kremlj.

Ukrajina se diverzificirala od ruskog nuklearnog goriva, postavši prva država na svijetu koja je u potpunosti eliminirala ovisnost o Rosatomu za reaktore tipa VVER. Također je 2015. godine zaustavila direktan uvoz plina iz Rusije i započela reformu svojih tržišta električne energije i regulatornih institucija.

Ovo postepeno razdvajanje dramatično se ubrzalo nakon invazije velikih razmjera. Ukrajina se odmah isključila iz ruskog i bjeloruskog energetskog sistema i, samo nekoliko sedmica kasnije, pridružila se evropskoj ENTSO-E mreži - prekretnica prvobitno planirana za 2023. godinu. Ova promjena fundamentalno je promijenila geopolitički ambijent evropske energetske sigurnosti.

Rusija je odgovorila sve destruktivnijom strategijom. Tokom prve godine rata velikih razmjera, većina udara fokusirala se na trafostanice i distributivne čvorove, sve dok Moskva nije prešla na napade na proizvodnju električne energije udarima na termoelektrane, hidroelektrane i obnovljive izvore energije.

Samo u 2024. godini, Ukrajina je izgubila oko devet GW proizvodnih kapaciteta zbog raketnih napada i napada dronovima, što je ekvivalentno jednoj trećini potrošnje prije rata. Svih 15 termoelektrana u Ukrajini je oštećeno ili uništeno, a njihov udio u energetskom tržištu pao je na oko pet posto sa 23,5 posto prije 2022. godine.

Do 80 posto kogeneracijskih postrojenja je pogođeno, dok je proizvodnja energije iz hidropotencijala pretrpjela razorne gubitke, uključujući uništenje elektrane Kahovka i veliku štetu u Dnjepru. I druga infrastruktura obnovljivih izvora energije, također, je bila pod stalnim  napadima, posebno u regijama na prvoj liniji fronta.

S obzirom na to da je nuklearna elektrana Zaporižje van pogona od početka okupacije od strane ruskih snaga 2022. godine, ovi gubici su pogoršali deficit i baznog opterećenja i fleksibilne proizvodnje, baš kao što raste zimska potražnja. Moskva ima jasnu strategiju da pokuša smrzavanjem natjerati Ukrajince na pokornost.

Kako su se fizički napadi na sistem intenzivirali, propusti u internom upravljanju dodatno su potkopali otpornost. Ukrajinski Nacionalni biro za borbu protiv korupcije (NABU) otkrio je mrežu korupcije unutar Energoatoma, državnog nuklearnog operatera, gdje su posrednici sistematski nametali 10 od 15 posto mita dobavljačima u zamjenu za neprekidna plaćanja i pristup ugovorima.

Prema NABU-u, osobe bez formalne pozicije u kompaniji ili ministarstvu vršile su efektivnu kontrolu nad nabavkom, osobljem i finansijskim tokovima. Ova otkrića ukazala su na strukturu upravljanja u sjeni koja manipulira donošenjem odluka u kompaniju čiji su godišnji prihodi  prihodi veći od 200 milijardi ukrajinski grivni (4,7 milijardi dolara).

Političke posljedice bile su vrlo brze: ukrajinski parlament je brzo smijenio i ministra energetike Hermana Haluščenka i njegovu nasljednicu, Svitlanu Hrinčuk. Dvostruka smjena naglasila je dubinu krize i hitnost ponovnog preuzimanja kontrole nad sektorom koji je i strateški vitalan i vrlo ranjiv.

Ukrajina sada radi na stabilizaciji sektora kroz promjene u vodstvu, jače upravljanje i dublju saradnju sa međunarodnim partnerima. Nova imenovanja američkih članova nadzornog odbora Energoatoma odražavaju posvećenost čišćenju kompanije nakon korupcijskog skandala i otvaranju puta razvoju, uključujući planove za proširenje upotrebe Westinghouseovih reaktora pod pritiskom AP1000 i puštanje u rad malih modularnih reaktora.

Ali neposredniji problemi su ogromni, jer Ukrajina ulazi u kritični zimski period s nedostatkom manevarske proizvodnje, velikim oslanjanjem na nefleksibilne nuklearne jedinice, osakaćenim hidroelektranama i oštećenom plinskom infrastrukturom.

Bez značajne zapadne podrške - posebno sistema protivvazdušne odbrane, transformatora i finansijske pomoći za hitne popravke - nestanci struje će vjerovatno biti češći, ljudi će dodatno biti izloženi hladnoći, a ekonomska aktivnost bi se mogla usporiti.

Ipak, Ukrajina zadržava strateške prednosti koje bi mogle oblikovati put naprijed. Njena integracija sa ENTSO-E je nepovratna, što ograničava uticaj Rusije na evropsku energetsku sigurnost više nego ikad u posljednjih 30 godina, a kontinuirano širenje prekograničnih veza sa Poljskom, Slovačkom i Rumunijom moglo bi pozicionirati Ukrajinu kao regionalnog izvoznika kada se stabilnost elektroenergetskog sistema obnovi.

Reforme korporativnog upravljanja, pojačane učešćem SAD-a u Energoatomu, stvaraju okvir za zaštitu državnih preduzeća od političkog uplitanja. A produbljivanje partnerstava sa Washingtonom i Briselom čvrsto postavlja Ukrajinu unutar evroatlantske energetske arhitekture.

Ukrajinski energetski sistem nalazi se na raskrsnici rata, reformi i geopolitičkog preuređenja. Ruski napadi će nastaviti da degradiraju infrastrukturu, ali dugoročni smjer zemlje je jasan: kretanje ka zapadnim standardima upravljanja, bliža integracija sa SAD-om i Evropom i transformacija njenog energetskog sektora iz krhkog ratnog sistema u buduće regionalno središte.

Izazov za ovu zimu je izdržati. A izazov za narednu deceniju je modernizacija, korporatizacija i integracija - osiguravajući da Ukrajina izađe iz rata ne samo kao preživjela, već i kao strateški energetski akter u euroatlantskoj zajednici.