Čistka u kineskoj vojsci: Moć, paranoja i zatišje pred buru

Kada se američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan sastao s generalom Zhang Youxiom u Pekingu u augustu 2024. godine, kontrast je bio upečatljiv.
Kada se američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan sastao s generalom Zhang Youxiom u Pekingu u augustu 2024. godine, kontrast je bio upečatljiv. Američki izaslanik djelovao je umorno, nasuprot kineskog generala, koji je izgledao opušteno i samouvjereno. Zhang, tada najmoćniji oficir u uniformi Narodnooslobodilačke vojske i doživotni povjerenik predsjednika Xi Jinpinga, toplo je govorio o važnosti vojnog dijaloga između dvije države.
Taj sastanak je trebao stabilizirati zategnute odnose. Washington se nadao da bi održavanje kontakta s PLA mogao smanjiti rizik od pogrešne procjene, slučajnog sukoba u zraku ili na moru, cyber incidenta koji izmiče kontroli ili pogrešno shvaćenog raketnog testa. Danas se čini da je taj krhki napor blizu kolapsa.
U januaru, dok je globalna pažnja bila usmjerena na druge stvari, kineski državni mediji tiho su objavili Zhangovu smjenu. Njegova smjena označila je kraj sveobuhvatne čistke koja je ostavila praznim najviše rukovodstvo PLA i pokrenula hitna pitanja o spremnosti Kine za rat, njenoj unutrašnjoj stabilnosti i budućnosti vojnog dijaloga između SAD-a i Kine.
Obim čistke
Zhangov pad nije bio izoliran događaj. U protekle dvije godine, desetine, a možda i stotine viših oficira su smijenjeni, mnogi iz strateški značajnih područja. Analitičari primjećuju da je nesrazmjeran broj smijenjenih komandanata došao iz kineskih nuklearnih snaga, Istočne komande odgovorne za Tajvan i elitnih jedinica sa sjedištem u samom Pekingu.
Centralna vojna komisija, koja inače broji sedam članova, sada je svedena na kineskog predsjednika Xi Jinpinga i Zhang Shengmina, šefa vojnog disciplinskog aparata. Ta činjenica ukazuje na upečatljivu neravnotežu: politički zvaničnici ostaju u Centralnoj vojnoj komisiji, dok su profesionalni komandanti, oficiri uglavnom smijenjeni.
Tajming je ključan. Xi je navodno naredio da PLA bude sposobna pobijediti u sukobu na Tajvanu do 2027. godine, što znači brže realiziranje ciljeva, koji su nekada bili planirani da se realiziraju do 2035. godine. S rokom koji se približava, čistka u kineskoj vojsci sugerira duboko nezadovoljstvo i moguće nepovjerenje na samom vrhu.
Korupcija, kontrola i kredibilitet

Zvanična objašnjenja fokusiraju se na korupciju. Zvanične publikacije PLA optužile su visoke oficire za pljačku odbrambenih budžeta i dozvoljavanje širenja negativnih pojava u redovima PLA. U jednog tekstu se otišlo i korak dalje, nazivajući kinesku vojsku "papirnim tigrom", jezik gotovo nezamisliv za silu koju Peking godinama prikazuje kao modernu, disciplinovanu i nezaustavljivu.
Da li ova retorika odražava istinsku uzbunu ili proračunatu poruku nije jasno. S jedne strane, to može signalizirati Xijevo uvjerenje da je korupcija fatalno oslabila PLA. S druge strane, to bi mogao biti namjeran pokušaj maskiranja stvarnih sposobnosti, projiciranje slabosti dok se snaga održava klasičnom strateškom obmanom.
Obje interpretacije nose rizike. Proglašavanje vlastite vojske nepouzdanom potkopava odvraćanje. Pretvaranje da je nepouzdana dok se pripremate za sukob poziva na katastrofalne pogrešne procjene.
Tajvan, tajming i strateška neizvjesnost
Godinama su analitičari raspravljali o tome kada ili da li bi Peking mogao krenuti u sukob sa  Tajvanom. Neki su se bojali kratkoročnog udara, posebno kako se američka i tajvanska odbrana poboljšavala. U novije vrijeme, mišljenje u Washingtonu se naginje ka dužem vremenskom okviru, pri čemu Peking potencijalno čeka izbore na Tajvanu 2028. ili sljedeće predsjedničke izbore u SAD-u.
Čistka komplicira svaku pretpostavku za budućnost. Uklanjanje iskusnih zapovjednika odgovornih za operacije na Tajvanu teško da izgleda kao priprema za neizbježni rat. Pa ipak, to također, još više koncentrira moć donošenja odluka oko Xija, smanjujući institucionalne kontrole i povećavajući rizik impulzivnih izbora.
Istovremeno, masovna nuklearna ekspanzija Kine se nastavlja. Izvještaji o lošoj gradnji i lošem upravljanju u raketnim snagama možda zaista jesu prediomenzionirani, ali njihovo širenje unutar Kine sugerira atmosferu straha i sumnje. Čak se i navodni kontakti s američkim kolegama sada predstavljaju kao kriminalne izdaje.
Možda najneposrednija posljedica cijele situacije je gotovo prestanak vojnog angažmana između SAD-a i Kine. Kontakti koji su nekada uključivali visoke generale sveli su se na formalnosti. Sastanci mukotrpno obnovljeni nakon posjete Pelosijeve Tajvanu 2022. godine sada izgledaju uzaludno. Komandanti koje je Washington želio angažovati, uključujući i one koji nadgledaju Tajvan i Južno kinesko more, izgleda da su i sami pročišćeni.

Ako se komunikacija sa Zapadom sada smatra opasnom ili nelojalnom unutar PLA, budući dijalog može biti nemoguć. To ostavlja obavještajne agencije, a ne razgovore, kao primarni izvor uvida daleko krhkijim temeljem za upravljanje rivalstvom između nuklearno naoružanih sila.

Zaključak

Ono što ovaj trenutak čini tako uznemirujućim nije samo obim čistke, već i ono što ona otkriva o upravljanju pod Xi Jinpingom. Ovo je manje rutinska antikorupcijska akcija nego radikalni čin konsolidacije, vođen nesigurnošću koliko i snagom. Potiskujući glasove profesionalnih vojnih, Xi možda vjeruje da eliminiše rizik. U stvarnosti, možda ga pojačava.
Historija pokazuje da su visoko centralizirani sistemi, lišeni pouzdanih posrednika, skloni strateškim šokovima. Odluke postaju neprozirne, povratne informacije nestaju, a lideri počinju brkati lojalnost s kompetencijom. Teže je nego ikad procijeniti da li se Kina kreće prema suzdržanosti ili konfrontaciji, a sama ta neizvjesnost je opasna.
Najveći rizik možda nije to što se Kina priprema za rat sutra, već to što ulazi u fazu u kojoj pogrešna procjena postaje lakša, a ispravljanje teže. Za svijet, a posebno za Tajvan, ta šutnja pekinških generala može se pokazati alarmantnijom nego što su njihove prijetnje ikada bile.