Pobjednici i gubitnici Plana rasta EU za Zapadni Balkan
Plan rasta EU za Zapadni Balkan, vrijedan šest milijardi eura (2024–2027), sada je otprilike na polovini. Evo šest ključnih zaključaka iz njegove dosadašnje implementacije.
Srednjoročna slika implementacije Plana rasta je vrlo neujednačena. Dok neke zemlje ostvaruju stalan napredak u implementaciji reformi i povlačenju sredstava EU, druge se kreću sporo – ili jedva uopće.
Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija su uglavnom na pravom putu. Srbija, Kosovo i Bosna i Hercegovina zaostaju.
Plan rasta ima za cilj ubrzati integraciju regije u jedinstveno tržište EU i podržati reforme putem finansiranja zasnovanog na učinku. Isplate se vrše dva puta godišnje, na osnovu izvještaja o napretku koje podnose korisnici. Evropska komisija zatim procjenjuje da li su ispunjeni pojedinačni ciljevi reformi. Svaki cilj efektivno dolazi sa svojom cijenom, a isplate se vrše u skladu sa nivoom implementacije.
Šta je do sada postignuto?
Dana 15. jula, Brisel je potvrdio da je pet partnera iz regije podnijelo izvještaje koji pokrivaju četvrti izvještajni period, koji je završio 30. juna.
Iako je procjena Komisije još uvijek u toku, zvaničnici žele predstaviti pozitivnu sliku. Ističu da su sve Reformske agende sada usvojene, da je značajan broj prekretnica već završen i da se implementacija ubrzava u cijeloj regiji.
Prema podacima Komisije, 57 posto svih do sada dospjelih prekretnica je završeno, dok je rad na oko 90 posto njih započeo do juna ove godine.
Manje od dvije godine nakon početka implementacije, možda je još uvijek prerano za konačnu procjenu. Još uvijek nema jasnih pokazatelja koji pokazuju koliko je plan ubrzao ekonomsku konvergenciju s EU ili približio regiju jedinstvenom tržištu.
Međutim, ono što je već jasno jeste da se učinak značajno razlikuje širom Zapadnog Balkana.
Ko su glavni pobjednici?
Crna Gora, Albanija i, sve više, Sjeverna Makedonija.
U širem smislu, zemlje koje najbrže napreduju ka članstvu u EU, također, su najuspješnije u implementaciji Plana rasta.
Očekuje se da će Crna Gora i Albanija dostići stopu implementacije od oko 90 posto, što odražava snažan zamah koji trenutno uživaju u pregovorima o pristupanju.
Sjeverna Makedonija je, također, značajno pojačala svoje napore u proteklih šest mjeseci i očekuje se da će premašiti granicu od 50 posto.
Za sada postoji jasno preklapanje između zemalja s najboljim rezultatima u Planu rasta i zemalja koje ulažu najjači reformski napor ka članstvu u EU.
Ko su glavni gubitnici?
Srbija, Kosovo i Bosna i Hercegovina
Među zemljama koje su već podnijele četiri izvještaja o učinku, Srbija i dalje znatno zaostaje za predvodnicima.
Iako Evropsk komisija kaže da je Beograd ubrzao implementaciju posljednjih mjeseci, očekuje se da će ukupna stopa implementacije biti oko 35 posto. Od 37 reformskih prekretnica, samo tri su formalno potvrđene kao završene - otprilike 11 posto.
Poređenja radi, Crna Gora je već završila oko 50 posto svojih prekretnica, a Albanija oko 45 posto.
Kosovo još više zaostaje. Zbog domaće političke blokade, nije uspjelo ratificirati sporazume potrebne za blagovremeno pokretanje implementacije. Kao rezultat toga, Priština je do sada primila samo predfinansiranje, što je ekvivalentno sedam posto ukupne alokacije.
Tek u julu ove godine Kosovo je podnijelo svoj prvi izvještaj o završenim reformama, koji Komisija još uvijek treba ocijeniti.
Bosna i Hercegovina nije ostvarila gotovo nikakav napredak. Unutrašnje političke blokade spriječile su da implementacija krene s mrtve tačke. Iako je zemlja usvojila svoju Reformsku agendu prošlog septembra, godinu dana kasnije od predviđenog roka, još uvijek nije počela provoditi reforme u okviru programa.
Kašnjenja se i dalje gomilaju, stvarajući ozbiljan rizik da bi Bosna mogla izgubiti značajan dio svojih dodijeljenih sredstava. Prošle godine, Komisija je već povukla 100 miliona eura namijenjenih zemlji zbog kašnjenja - oko 10 posto ukupne alokacije.
Koliko novca bi moglo biti trajno izgubljeno?
Prema pravilima Plana rasta, finansiranje povezano s reformama koje nisu završene u dogovorenom roku - uključujući dodatni period odgode - može biti trajno izgubljeno.
Prvi takav period odgode, koji pokriva reforme koje su dospjele u prvoj polovini 2025. godine, istekao je 30. juna.
Na osnovu izvještaja podnesenih 15. jula, Komisija će sada utvrditi koje se prekretnice smatraju završenim, a koje ne.
Još u aprilu, Brisel je upozorio da bi Srbija mogla izgubiti do 136 miliona eura, Bosna i Hercegovina 374 miliona eura, Kosovo 69 miliona eura, Albanija 67 miliona eura i Sjeverna Makedonija 49 miliona eura.
Komisija sada tvrdi da je većina korisnika značajno ubrzala implementaciju u posljednjih nekoliko mjeseci i da će eventualni gubici vjerovatno biti znatno manji.
Tačne brojke trebale bi postati jasne do oktobra.
Gdje će ići izgubljeni novac?
Plan rasta omogućava preraspodjelu neiskorištenih sredstava zemljama koje dobro posluju, ali to je samo jedna moguća opcija.
U praksi, Komisija ima široku diskreciju u pogledu načina korištenja novca i mogla bi odlučiti da ga preusmjeri na druge prioritete, uključujući projekte izvan Zapadnog Balkana. Međutim, 100 miliona eura koji su već povučeni iz Bosne i Hercegovine ostalo je u regiji nakon što je prebačeno u Odjeljak Evropskog vijeća za inovacije za Zapadni Balkan.
Što se tiče budućih preraspodijeljenih sredstava, Komisija tvrdi da još nisu donesene nikakve odluke.
Hoće li se Plan rasta nastaviti?
Ne očekuje se da će sam program biti produžen nakon 2027. godine.
Međutim, njegov osnovni princip će vjerovatno opstati.
Komisija je već naznačila da će finansiranje zasnovano na učinku postati centralna karakteristika finansiranja proširenja EU u okviru sljedećeg sedmogodišnjeg budžeta bloka.
Drugim riječima, Plan rasta može doći do kraja, ali logika koja stoji iza njega – reforme prvo, novac onda – ostaje.
Za najbolje u regionu, to bi moglo značiti kontinuirani pristup finansiranju EU. Za one koji zaostaju, lekcija je podjednako jasna: prilagodite se novom modelu zasnovanom na učinku ili riskirajte gubitak pristupa sve važnijem izvoru podrške EU.