Pobjeda na moru bez flote: Kako je Ukrajina natjerala Rusiju da se povuče iz Azovskog mora

Bitka na Azovskom moru prelazi na stranu Ukrajine. Samo je pitanje vremena kada će se Crnomorska flota na Kerčkom mostu u Falisu loše provesti.

Prvo, flota je izgubila trećinu svojih brodova, bilo potopljenih ili uništenih – brutalna stopa žrtava, iako ne posebno visoka po ruskim standardima. Drugo, prošle sedmice posljednji preostali ruski ratni brod napustio je luku Sevastopolj, koja je bila glavna baza Crnomorske flote od 2014. godine. Portparol ukrajinske mornarice Dmitro Pletenčuk je sugerirao da bismo trebali "pamtiti ovaj dan". Pojačavajući osjećaj povlačenja i poraza, isti portparol nas je upravo obavijestio da više nema ruskih ratnih brodova u Azovskom moru, unutrašnjem moru povezanom sa Crnim morem koje se nalazi sjeverno i istočno od poluotoka Krima. 
Azov je važan komad vodene površine. Leži odmah pored Krima, "svete zemlje" Vladimira Putina, koja je nekada bila okružena vodama pod ruskom kontrolom, a sada nije. Sjevernu obalu Azova drži ruska vojska – ovo je "kopneni most" koji povezuje Rusiju i Krim prije 2014. godine. Ruske trupe na dugoj liniji fronta duž Dnjepra i od Zaporožja do Donjecka okrenute su leđima Azovu, ali do sada su barem mogli biti sigurni da je njihova mornarica iza njih. Doista.
Na jugu, pristup od Azova glavnom Crnom moru je Kerčki moreuz, dom kerčkih drumskih/železničkih mostova i željezničkih trajekata – vitalne linije snabdijevanja ruskih trupa na Krimu i na zapadnom dijelu fronta.
Možda najvažnije od svega, na istočnom kraju Azova nalazi se ušće reke Don i ruski grad Rostov na Donu, logističko središte čitave ruske ratne mašinerije.
Dakle, Azov je još uvijek okružen ili ruskom teritorijom ili ukrajinskom teritorijom koju drži Rusija. Ali veći dio teritorija pod kontrolom Rusije i veći dio samog Azova ugroženi su oružjem dugog dometa koje je nabavio Zapad, kao što je američki ATACMS i francusko-britanska Storm Shadow (poznat kao SCALP). Ukrajina je već oborila ruski avion iznad Azova: oskudna radarska letjelica A-50 Berijev i komandno-kontrolni avion Iljušin-22 spustili su se u more u januaru. Ukrajinske specijalne snage već su izvele operacije i na Krimu.
S obzirom na rusku kontrolu nad Kerčom, za Ukrajinu se sada ne može reći da dominira Azovom samo zato što Crnomorska flota tamo više nema brodove. Ali jasno je da se ravnoteža naginje. Krim, Kerčki most, pa čak i sam kopneni most, sada su manje sigurni nego što su bili.

Uopšte ne bi bilo teško, s obzirom na domišljatost i agresiju koju su Ukrajinci pokazali do sada, zamisliti da će na neki način iskoristiti rusku pomorsku slabost. Možda bi mogli uspjeti baciti ili na neki drugi način ubaciti površinske bespilotne letjelice Magura V5 u Azov, naprimjer, i podržati ih Storm Shadows lansiranim iz mlaznjaka iznad Crnog mora i ATACMS sa sjevera.
Ni sam Rostov tada možda neće biti siguran, što bi prvi priznali istrošeni defanzivci Sevastopolja i Novorosije. I Kerčki most bi mogao biti ugrožen sa svoje nebranjene strane i mogao bi postati žrtva sjajno koordiniranog višestrukog napada poput onog koji je prvi protjerao komandante Crnomorske flote iz njihovog razbijenog štaba u Sevastopolju.
Ljudi često govore da Ukrajina nema konvencionalnu mornaricu. Zapravo jeste – razne su brodove donirale druge nacije (naprimjer, neki lovci na mine su iz Britanije) ili izgrađeni u prekomorskim mjestima. Ali ukrajinska konvencionalna mornarica se ne može uključiti u rat: kao što Turska neće dozvoliti ruska pojačanja u Crno more preko Bosfora, niti će dopustiti ukrajinska.
Stoga je sasvim ispravno reći da je zapanjujući slijed ukrajinskih pomorskih pobjeda postignut bez upotrebe konvencionalne mornarice - i zapanjujuće su bile. Danas brodovi za žitarice putuju bez problema iz luka koje drži Ukrajina do sigurnog koridora na Zmijskom ostrvu u zapadnom Crnom moru. Ovo je isto Zmijsko ostrvo koje je Rusija zauzela u prvim danima rata 2022. godine – beskompromisni odgovor malenog ukrajinskog garnizona na poziv da se preda postao je legenda.
 Prvo je Crnomorska flota izbačena iz zapadnog Crnog mora, čime je ponovo otvoren put za izvoz žitarica. Tada su Rusi protjerani iz svoje glavne baze "svete zemlje". Sevastopolj ima dubok historijski značaj i služi kao simbol ruske pomorske moći od 18. vijeka. Njihova nova baza u Novorosijsku je više puta napadnuta. Pomorska ruska logistika u Crnom moru je ugušena – a sada čak i ruska ruska vlast na Azovu opada.
Efekat pomorskih pobjeda rijetko se oseti odmah. Čak i nakon bitaka kod Trafalgara i Midwaya, poražena strana se borila neko vrijeme. Isto će biti i sa bitkom na Azovu, a to još nije gotovo. Očigledno je da će pomorsko povlačenje ovog razmjera imati političke, logističke i vojne implikacije. Odlučivanje o tome šta sve to znači za rat u cjelini trajat će duže, a u međuvremenu treba upozoriti na nepotrebni optimizam.
Ipak, činjenica je da su željeznički trajekti u Kerču pogođeni nekoliko puta, uključujući još jedan pogodak  u Kavkazu. Sam most je dva puta pogođen, ali još nije uništen.
Vjerujem da je samo pitanje vremena kada će Ukrajina uspjeti u potpunosti prekinuti vezu Kerč, što će Krim i rusku vojsku na Dnjepru ostaviti izolovane na kraju duge linije snabdijevanja preko kopnenog mosta, prekrivene svakim kilometrom zapadnim projektilima Zelenskog. Putinova "sveta zemlja" bi tada, zaista, bila u opasnosti.
U vojnom smislu, gubitak Sevastopolja je još gori nego što izgleda. Tamošnja baza je pružila opsežne mogućnosti podrške za Crnomorsku flotu – bolje od onih u Novorosijsku, odakle su preostali brodovi pobjegli – i njen gubitak stoga direktno utiče na sposobnost flote da vodi trajne operacije. Ako borbeni moral Crnomorske flote već nije bio u rasulu, sada je.
NATO mornarice će iz svega ovoga izvući mnoge pouke o efikasnoj upotrebi bespilotnih letjelica, kako ofanzivno tako i defanzivno. Ono što ne bi trebalo crtati, ali postaje sve češći refren, je "Ukrajinska (uspješna) upotreba površinskih plovila bez posade (USV) pokazuje ranjivost i stoga nedostatak korisnosti konvencionalnih ratnih brodova."

Geografija ukrajinske borbe protiv Rusije u Crnom, a sada i Azovskom moru bez izlaza na more, zajedno sa ruskom nesposobnošću da primjeni slojevitu odbranu ili čak osnovne kontramjere u neposrednoj blizini, čini ovu tvrdnju preuranjenom. Povećana upotreba dronova je pravac putovanja i NATO vojske bi svakako trebale više ulagati u njihovu upotrebu za napad, odbranu (uključujući sisteme za odbranu od rojeva) i logistiku, ali ne na račun ratnih brodova sa posadom i svakako ne zato što su jeftiniji i manje rizični. Ovo nije igra sa nultom sumom i potreban je dvostruki pristup, čak i ako košta više.
Ukratko, najnovije sramotno povlačenje Rusije iz Azovskog mora značajno je povećalo ranjivost ruskih osvajanja u Ukrajini – kopnenog mosta i Krima. Rizik za kritičnu liniju snabdijevanja Kerč, koji je već visok, sada je znatno veći.
Osim efekata u i oko samog Azova, moramo uzeti u obzir i uticaj u dalekim prijestolnicama poput Washingtona i Berlina, gdje će političari razmišljati o agresivnim potezima kao što su nedavne zajedničke rusko-kineske vježbe na Arktiku i pitati se o sigurnost NATO-a u postukrajinskoj, post-Biden eri.
Koliko će još ruskih "tihih povlačenja" biti potrebno da se stvori samopouzdanje za snažnije odbijanje i snabdijevanje Ukrajine zagarantovanim oružjem za razbijanje mostova i bunkera, kao što je ATACMS sa bojnom glavom ili njemački Taurus?