Pad još jednog člana Politbiroa Kine

Ma Xingrui je posljednji zvaničnik koji je uhvaćen u zamku antikorupcijskih čistki.
Xijeva čistka usmjerena na člana Politbiroa
Ma Xingrui, bivši visokopozicionirani tehnokrata i sekretar stranke u Xinjiangu, zvanično je pod istragom zbog optužbi za korupciju. To ga čini trećim članom aktuelnog Politbiroa Komunističke partije Kine (KPK) koji je pod istragom u okviru najnovije čistke predsjednika Xi Jinpinga, kao i prvim članom civilom.
Postoje dva vjerovatna razloga za Maovu smjenu. Prvi je da je Ma bio izuzetno sposoban. Obavljao je politički osjetljive zadatke u Xinjiangu, a ranije u Guangdongu i gradu Shenzhenu s vještinom i bezobzirnošću. Kao što smo već naveli u prošlosedmičnom izvještaju o Kini, Xi obično smatra da je takva vrsta talenta i ambicije prijeteća.
Drugo, moguće je da ga je Maova biografija koja uključuje i vođenje kineskih svemirskih agencija povezala s korupcijom koja se istražuje unutar Raketnih snaga Narodnooslobodilačke vojske. Međutim, Ma je napustio vazduhoplovni sektor 2013. godine, prije nego što je Drugi artiljerijski korpus reorganiziran u Raketne snage i dobio značajnu dozu finansiranja i autoriteta koji su omogućili takvu korupciju.
Maovo vrijeme u Xinjiangu svakako je ponudilo prilike za korupciju velikih razmjera, od eksproprijacije ujgurske imovine i preduzeća do ozloglašeno korumpirane paravojne organizacije koja upravlja velikim dijelom industrije regije, Xinjiang Production and Construction Corps.
Bez obzira na razlog, Ma se sada suočava sa sumornim procesom ispitivanja i kažnjavanja, a njegov bivši status mu nudi samo malu zaštitu.
Šta se dešava kada se meta čistke poput Maa formalno istraži? Prije 2018. godine, prvi korak je bio shuanggui - tehnički ilegalna, ali normalizovana praksa tajnog pritvora u kojoj su osumnjičeni držani na izolovanim lokacijama, često prenamijenjenim hotelima ili vilama, i brutalno ispitivani.
Trenutni sistem koji se koristi za pritvaranje zvaničnika, liuzhi, uveden je Zakonom o nacionalnom nadzoru iz 2018. godine, kao formalnija zamjena za shuanggui. Ali u praksi, razlike su male: Pritvor je nominalno ograničen na šest mjeseci, a ispitivanja se sada odvijaju u velikoj mreži tajnih objekata. (Proces ostaje odvojen od redovnog pravosudnog sistema.)
Za razliku od redovnih zatvorenika, pritvorenici u liuzhiju nemaju pristup pravnom zastupanju ili vanjskom kontaktu, a fizičko i psihičko mučenje su uobičajeni. Cilj nije utvrditi krivicu - sam pritvor to podrazumijeva - već iznuditi priznanja, mapirati mreže i generirati dokaze protiv drugih. To je politički proces, koliko i pravni.
U Maovom slučaju postoji određena ironija. Kao sekretar partije Xinjianga, nadgledao je sisteme masovnog pritvaranja i mučenja. Ipak, kao visoki zvaničnik, malo je vjerovatno da će se sam suočiti s fizičkim mučenjem. To je oštar kontrast u odnosu na eru Mao Zedonga, kada su pročišćene elite poput Peng Dehuaija i Liu Shaoqija rutinski mučene, slijedeći obrasce u Staljinovom Sovjetskom Savezu.
Relativno suzdržan tretman današnjih smijenjenih visokih zvaničnika rezultat je kompromisa postignutih pod Deng Xiaopingom 1980-ih, kao dio šireg napora da se udalji od maoističkog političkog ekstremizma. Ova nepisana pravila će koristiti Mau kada uđe u formalni pravosudni sistem, što bi moglo biti za šest do 18 mjeseci.
Iako zvaničnici optuženi za tešku korupciju obično dobijaju smrtne kazne, one se gotovo uvijek izriču kao "smrtna kazna s odgodom". Tehnički, to znači da ako počine još jedan zločin u roku od dvije godine nakon izricanja presude, mogu biti pogubljeni, ali to se nikada ne događa.
Stvarne dužine kazni ostaju netransparentne: KPK izbjegava objavljivanje kada neko od presuđenih zvaničnika bude pušten na slobodu. Ali penzionisani zvaničnici i članovi porodica poginulih zvaničnika kažu da je desetogodišnja kazna tipična, osim u najosjetljivijim slučajevima.
Nakon što budu osuđeni, bivši zvaničnici obično služe kaznu u relativno udobnim, luksuznim ćelijama u zatvoru Qincheng, u blizini Pekinga. (Kao što kaže šala iz sovjetskog doba, kada zvaničnici raspravljaju o tome da li da izgrade novu školu ili novi zatvor, neko pita: "Drugovi, ko ovdje očekuje da se vrati u školu?")
Jedan od razloga zašto KPK može dozvoliti određenu popustljivost je taj što koristi porodice poginulih zvaničnika kao polugu kako bi osigurala da ne prave probleme kada budu pušteni na slobodu. Dio post-Maoovog dogovora izgleda da je omogućavanje ovim porodicama da zadrže određeno bogatstvo - dovoljno da ih spriječi da pričaju, ali ne dovoljno da kupe uticaj.
Čak i dok Xi nastavlja svoj antikorupcijski zahvat kroz KPK i vojsku, čini se da dozvoljava da ovi neformalni pritisci ostanu prisutni. Međutim, ako bi ikada bili uklonjeni, kineska politika na visokom nivou postala bi nemilosrdnija - a šansa za pokret protiv Xija bi se shodno tome povećala.