Oružani rat Moskve bi se mogao završiti. Hibridni - ne

Uprkos pripremama za okončanje vojnog sukoba u Ukrajini, Kremlj ne napušta politiku konfrontacije sa Zapadom. Moskva i dalje svoju glavnu opkladu stavlja na činjenicu da će zemlje BRICS-a tajno početi provoditi svoje planove za dedolarizaciju, iako za to još nema naznaka. Moskva ne krije da se nada rascjepu EU i uspostavljanju posebnih odnosa sa zemljama "Dunavskog kluba", koje smatra zastupnicima svojih interesa u okviru Evropske unije.
Dok insajderi Kremlja šalju sve više signala o mogućoj obustavi rata, propagandisti nastavljaju sa pripremanjem planova za konfrontaciju sa zapadnim svijetom. Jedan od takvih planova, kao i prethodnih godina, je opklada na slabljenje dolara.
Moskva je od 2022. godine otvoreno izražavala nadu u stvaranje jedinstvene valute zemalja BRICS-a, koja bi zamijenila "toksični dolar" i omogućila joj da zaobiđe sankcije. Kao rezultat toga, krajem augusta 2023. godine južnoafrički ministar finansija Enoch Godongwana bio je prisiljen službeno izjaviti da se o pitanju stvaranja jedinstvene valute BRICS-a nikada nije razgovaralo čak ni na neformalnim sastancima.
Nakon što je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio da će uvesti stopostotne carine na proizvode zemalja BRICS-a ako nastave provoditi "svoje planove za dedolarizaciju", autori Discussion Cluba Valdai, analitičkog centra bliskog Kremlju, ponovo su počeli ubjeđivati svoje partnere da kreiraju novi platni sistem i rezervnu valutu kako bi izbjegli rizike finansijskog sistema.
Autor teksta, profesor Odsjeka za međunarodne odnose HSE, Šamil Enikjev, savjetuje potencijalne partnere da budu oprezniji i koriste posebnu terminologiju za "smanjenje rizika" - naprimjer, umjesto "alternativni sistem plaćanja" kaže "dodatna finansijska arhitektura", a umjesto pojma "dedolarizacija" koriste riječi "finansijska diverzifikacija" ili "upravljanje rizikom".
Međutim, uprkos svim pokušajima da svoje stvarne planove šifrira nejasnim formulacijama, malo je vjerovatno da će Moskva uspjeti natjerati ostale učesnike BRICS-a da preduzmu akcije koje će dovesti do problema u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama. Čak i prokremaljski stručnjaci priznaju da Kina i druge "savezničke" države aktivno trguju sa SAD. Krajem januara je sajt "Ruski povratak u Aziju", koji je prilično lojalan Moskvi (sudeći po njegovim publikacijama), objavio analizu bilateralne trgovine pojedinih zemalja BRIKS-a sa SAD i došao do zaključka da je obim ove trgovine samo povećan prošle godine.
Ove podatke potvrđuju i zvanični izvori. Na osnovu podataka Generalne uprave carina Narodne Republike Kine, obim trgovine između Kine i Sjedinjenih Država porastao je na rekordnih 244,8 milijardi dolara u 2024. godini. Drugi ruski partner iz BRICS-a, Indija, naglo je smanjila narudžbe ruske odbrambene opreme i sada je kupuje uglavnom od zapadnih dobavljača. Malo je vjerovatno da će ozbiljni ekonomski igrači, koji imaju svoju prilično solidnu valutu, kreirati novi finansijski sistem posebno za Moskvu na štetu vlastitih trgovinskih interesa.
Podjela Evrope i dalje je još jedna nada Kremlja. Uprkos deklariranom demonstrativnom "skretanju ka istoku", autori već pomenutog kluba "Valdai" žale zbog rušenja "posebnih odnosa" Rusije sa Francuskom i Nemačkom i izražavaju nadu da se slični odnosi sada mogu uspostaviti i sa zemljama takozvanog "Dunavskog kluba", "koji odstupa od generalne linije EU". Prema njihovim riječima, ta grupa zemalja se "sastoji od Mađarske i Slovačke, ali joj je Hrvatska bliska, Austrija i Češka se postepeno približavaju". Prokremaljski analitičari se pitaju da li će potencijalni "Dunavski klub" biti u stanju djelovati kao jedinstven front i da izvrši neki uticaj na politiku Brisela.
Kremaljski propagandisti ne kriju da se nadaju ne samo saradnji sa nekim istočnoevropskim zemljama, već i rascjepu Evropske unije. Naprimjer, tvrde da će, ako Budimpešta uspije sklopiti bilateralni trgovinski sporazum sa SAD-om, druge zemlje EU slijediti njen primjer, "što će Evropsku uniju staviti na ivicu poludezintegracije". Istovremeno, autori otvoreno pišu da je "interes Rusije" u tome "da stvar ipak dođe do konfrontacije između Brisela i Mađarske zarad slabljenja EU i pojave novih pukotina u njoj".
Još jedna nada koju Kremlj ima za Slovačku i Mađarsku je podrška mogućoj ideji preformatiranja NATO-a ako Donald Trump na to pristane.
"Viktor Orban, Robert Fico - barem će biti spremni podržati prijedlog republikanaca", nadaju se prokremaljski stručnjaci.
Sa jedne strane, nade Moskve u sukobe u Evropskoj uniji ne mogu se nazvati potpuno neosnovanim. Slovački premijer Roberta Fico ima reputaciju proruskog političara i čak je zaprijetio da će blokirati pomoć EU Ukrajini, ako Kijev ne nastavi tranzit ruskog gasa. Mađarski premijer Viktor Orban optužio je i Ukrajinu da pokušava da uvuče cijeli svijet u rat protiv Rusije i naveo da njegova zemlja treba da se drži podalje od rata.
Međutim, Kremlj u svojim proračunima ne uzima u obzir tako važan faktor kao što je raspoloženje naroda. Ficova "proruska" politika već je izazvala masovne proteste u Slovačkoj, čiji je najnoviji nalet krajem januara uzrokovan Ficovim odlaskom u Moskvu da se sastane sa Vladimirom Putinom. Suprotno nadanjima Moskve, Slovačka i Češka su ispred "starih evropskih" zemalja poput Španije, Francuske i Njemačke na Forbsovoj rang listi 20 zemalja koje su najviše pomogle Ukrajini od ruske invazije.
Naprotiv, sociolozi bilježe blagi pad podrške i rasprostranjenosti koncepta „brzog mira“, čak i uz gubitke za Ukrajinu, u poređenju sa idejom „poštenog svijeta“ u zemljama poput Njemačke, Francuske, Italije i Španjolske, odnosno u državama „stare Evrope“. Međutim, u pozadini agresivne retorike Moskve, malo je vjerovatno da će joj čak i neka promjena u raspoloženju pomoći da pronađe "saveznike" u ovim državama.
Kremlj je danas daleko od izgradnje punopravnih političkih saveza, ali je važno shvatiti da Moskva na taktičkom nivou može djelimično iskoristiti kontradikcije u zapadnom društvu. Ove kontradikcije vjerovatno neće donijeti opipljive koristi Rusiji, ali mogu značajno potkopati jedinstvo Zapada.