Nešto je trulo u ruskoj industriji oružja

Ruska industrija oružja i njeni izvozni kapaciteti su dugo bili, kako je to rekao ruski predsjednik Vladimir Putin, tačka nacionalnog ponosa. Čak i nakon što je pokrenula invaziju na Ukrajinu u februaru 2022. godine, Rusija tvrdi da je u stanju zadovoljiti rastuću domaću potražnju i nastaviti izvoz oružja.
Propaganda pod pokroviteljstvom države promovira snagu ruskog vojno-industrijskog kompleksa kako bi uvjerila domaću i međunarodnu javnost u sposobnost Rusije da, ne samo održi svoje ratne napore u Ukrajini, već i dodatno iskoristi prodaju oružja za ostvarivanje geopolitičkog uticaja.
Ove izjave su naizgled osmišljene da projektuju povjerenje da Rusija može nadživjeti Zapad. Međutim, u isto vrijeme, ove poruke su u oštroj suprotnosti sa pesimističnijim procjenama koje se pojavljuju u međunarodnim i ruskim medijima.
Rusko političko i vojno rukovodstvo dosljedno izvještava o “uspjesima” u programima zamjene uvoza i novim razvojima koji unapređuju postojeće vojne sisteme zasnovane na stvarnom borbenom iskustvu. Tokom 2023. i početkom 2024. godine, ruski državni izvoznik oružja Rosoboroneksport izvijestio je o potpisivanju novih ugovora, ističući stabilno međunarodno interesovanje za rusko oružje i vladina odobrenja novih sistema za izvoz. Izvještaji o padu prodaje oružja, kao što su procjene Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira iz 2023. godine, odbacuju se kao neispravne, a zvaničnici tvrde da nije objavljena sva prodaja zbog sankcija. Čak i priznati padovi su prikazani kao privremeni zastoji, koji će, kako se podrazumijeva, biti praćeni ponovnim povećanjem izvoza nakon rata.
 Nedavna rekonstrukcija ruskog vojnog vrha, uključujući smjenu ministra odbrane Sergeja Šojgua i njegovih zamjenika i posljednju seriju hapšenja ruskih vojnih lidera pod optužbom za korupciju, mogli bi signalizirati nezadovoljstvo trenutnim stanjem stvari na najvišem nivou. Drugu godinu zaredom, ruska tradicionalna parada povodom Dana pobjede imala je samo ograničen prikaz vojne moći.
Vjeruje se da je produbljivanje veza sa Sjevernom Korejom, naglašeno Putinovom neobičnom posjetom Pjongjangu, pokušaj da se popuni iscrpljeni ruski arsenal. Izvještaji o sve većem oslanjanju Rusije na zastarjelo oružje ističu njezinu borbu da zadovolji, čak i domaću potražnju. Neki vojni sistemi koje Rusija koristi u Ukrajini kritikovani su zbog lošeg učinka. Kredibilitet Rusije je doveden u pitanje, jer nije ispunila obećanje o proizvodnji naprednih vojnih sistema, kao što su Su-75 „Šah mat“ ili MiG-35. Nacija, nekada veliki izvoznik oružja, sada navodno nastoji potajno otkupiti oružje od bivših kupaca, kao i kupiti polovnu zapadnu mašineriju od Kine. Tvrdnje o uspješnoj zamjeni uvoza teže je održati, s obzirom na evidentne borbe za prvedbu u sektorima kao što je civilno zrakoplovstvo, gdje se rokovi isporuke stalno mijenjaju.
Pesimistične procjene ruske industrije oružja počele su se pojavljivati čak i unutar strogo kontroliranih ruskih medija. Stručnjaci u Rusiji priznaju poteškoće u održavanju odnosa sa historijskim uvoznicima ruskog oružja. Dajući prioritet domaćim potrebama, Rusija navodno nije isporučila oružje dugogodišnjim kupcima kao što su Indija i Armenija.
Neke zemlje vagaju prednosti održavanja svojih veza sa Rusijom naspram finansijskih i reputacijskih troškova nastavka poslovanja tamo. Kina i Indija diverzifikuju lance nabavke oružja, daleko od Rusije. Štaviše, smatra se da Kina nastoji poboljšati svoje odnose sa SAD, što se smatra velikim udarcem rusko-kineskoj saradnji.
Uprkos historiji saradnje i pretpostavljenom kontinuiranom interesu i lojalnosti, zemlje poput Vijetnama i Alžira diverzificiraju dobavljače i pregovaraju o transferu oružja sa drugim zemljama, kao što je Turska. Rusija se bori da spasi ove odnose, ulažući značajne diplomatske napore, uključujući Putinovu posjetu Vijetnamu. Ali to postaje teško prodati. Egipat, navodno, pristaje na uvjeravanje SAD i razmatra druga partnerstva.
Slični trendovi se primjećuju čak i u bivšim sovjetskim republikama. Kazahstan, gdje je rusko oružje činilo više od 90 posto ukupnog uvoza od 2019. do 2023. godine, traži nove dobavljače oružja kako bi diverzificirao svoje nabavke. Dok se neki ruski komentatori i dalje nadaju nastavku vojno-tehničke saradnje, navodeći, posebno, odluku Kazahstana da ne kupuje borbene avione Rafale od Francuske, ruski mediji u više navrata optužuju kazahstanske čelnike da potajno podržavaju Ukrajinu i traže međunarodnu podršku, kako bi se distancirali od Rusije.
Stručnjaci u Rusiji prepoznaju ove zabrinjavajuće trendove. Upozoravaju na dugoročne posljedice, uključujući izazove u nastojanju da se vrate izgubljeni kupci. Oni su, također, kritizirali pokušaje Rusije da zadrži Indiju i Kinu kao kupce korištenjem transfera tehnologije, kao što je licenciranje proizvodnje lovaca ili tenkova ruske proizvodnje na lokalnom nivou. Neke ruske publikacije tvrde da će Indija i Kina iskoristiti ruska dostignuća za unapređenje sopstvene vojne industrije na račun Rusije. Kako ruska vlada priznaje nedostatak 160.000 radnika u vojnim fabrikama, stručnjaci u Rusiji predviđaju i gubitak do 40 posto ruskih istraživačkih i inženjerskih sposobnosti zbog smanjenih prihoda od prodaje oružja.
Gledano u globalu, Rusija vjerovatno još uvijek radi bolje nego što se očekivalo na neke kritične načine, kao što je prijeko potrebna proizvodnja artiljerijskih granata i pronašla je načine da zatvori neke druge praznine. Ali sa pojačanom podrškom NATO-a Ukrajini, Rusija možda neće moći beskonačno trpiti gubitke u materijalu. U ovom ratu iscrpljivanja, jedno od ovih pitanja bi na kraju moglo postati kap koja će slomiti leđa Rusiji.