Izostanak

Iako je Xijevo odsustvo - prvo od 2012. godine - zvanično pripisano "ranije preuzetim obavezama", većina vjeruje da je status počasnog gosta dodijeljen indijskom premijeru Narendri Modiju pravi razlog zašto je kineski predsjednik odlučio da ostane po strani.

Nasuprot tome, optužnica Međunarodnog krivičnog suda protiv Vladimira Putina za ratne zločine u Ukrajini gotovo sigurno je odigrala ulogu u njegovoj odluci da ne prisustvuje događaju lično, uprkos uvjeravanjima brazilskog predsjednika Luiza Inacija Lule da Silve da Brazilija neće postupiti po nalogu za hapšenje, iako postoji zakonska obaveza Brazila da to učini.

Putinovo odsustvo je bilo značajno, jer on obično uživa u svakoj prilici da pokaže mišiće "kolektivnom Zapadu" i razotkrije njihov neuspjeh u potpunoj izolaciji Rusije od međunarodne zajednice, a ipak je očito smatrao da je putovanje u Brazil u ovom trenutku previše rizično.

Iako bi let iz Moskve za Rio de Janeiro zahtijevao da preleti zračni prostor više država članica Međunarodnog kaznenog suda (ICC), vjerovatno pravi razlog Putinovog oklijevanja da krene na putovanje bila je mogućnost nove ukrajinske sabotaže, nakon niza uspješnih napada i ciljanih atentata od strane ukrajinskih obavještajnih agencija.

Iako Moskva epizodno zaustavljanje vojne pomoći Ukrajini od strane Trumpove administracije i svoju frustraciju zbog onoga što doživljava kao besplatno korištenje svojih NATO saveznika smatra taktičkim pobjedama, nedostatak koherentne zapadne politike o ratu naveo je Kijev da sve više uzima stvari u svoje ruke, što su pokazala višestruka ubistva visokih ruskih vojnih ličnosti u posljednjih nekoliko mjeseci.

Osim što se boji za vlastiti život ili budućnost iza rešetaka, Putin se  čini nevoljnim da se suoči sa surovom istinom da je sam BRICS postao neuspjeli geopolitički eksperiment uprkos svom nedavnom širenju, u kojem su se skupini od pet izvornih članica grupe - Brazilu, Rusiji, Indiji, Kini i Južnoj Africi - pridružili Egipat, Etiopija, Indonezija, Iran i Ujedinjeni Arapski Emirati.

Širenje grupe značilo je da su njeni već značajni sporovi među članicama postali još izraženiji. Među njima je najizraženiji duboko zategnuti kinesko-indijski odnosi, pri čemu dugogodišnji granični spor između dvije zemlje na Himalajima ne pokazuje znakove rješenja, a da ne spominjemo tenzije oko sigurnog utočišta koje je Indija dala separatističkoj Centralnoj tibetanskoj administraciji, ili bliske veze Kine sa Pakistanom, čiji je zahtjev za Kašmir dugo bio trn u oku New Delhiju.

U prošlosti je Putin koristio samite BRICS-a kao platformu za ulogu mirotvorca između dva azijska giganta u pokušaju da udahne novi život takozvanoj doktrini Primakova - vezi globalnog uticaja koju je uspostavio bivši ruski premijer Jevgenij Primakov 1990-ih, a koju su trebale činiti Rusija, Indija i Kina kao protuteža američkoj moći u posthladnoratovskoj eri.

Ovog puta, Putin je možda prihvatio da je premošćivanje ideološkog jaza između Pekinga i New Delhija izgubljen slučaj s obzirom na prećutno odobravanje planova Dalaj Lame za nasljeđivanje od strane Modijeve vlade, uz Pakistan koji je rasporedio kineske borbene avione Chengdu J-10 u svom najnovijem sukobu s Indijom.

Uprkos kineskom savezu s Kremljom "bez ograničenja", kada dođe do kritične tačke, Kineska komunistička partija je pokazala spremnost da napusti svog sve toksičnijeg partnera. Činjenica da čak 98 posto kineskih banaka sada odbija sve transakcije sa Rusijom i da aktivno prodaju rusku imovinu otkako su prošlog ljeta pod pritiskom američkog Ministarstva finansija da to učine, odličan je primjer.

Indija preispituje obrazloženje za bacanje slamke spasa Rusima u njihovom trenutku potrebe, te se time izlaže diplomatskoj izolaciji. Pored mlakog odgovora Moskve na masakr u Pahalgamu u aprilu, njeni dvostruki poslovi s Islamabadom razbjesnili su New Delhi. Vrijedi podsjetiti da je Rusija, također, podržala uključivanje Pakistana u BRICS i povećala izvoz energije, kao i isporuke oružja zemlji koju je posljednjih nekoliko godina smatrala svojim "prirodnim saveznikom".

Skepticizam u pogledu pouzdanosti Moskve kao saveznika nije ograničen samo na Kinu i Indiju, već se proteže i na druge članice grupe. Najočitiji primjer je Iran, koji je, u zamjenu za naoružavanje i opremanje Rusije naprednim bespilotnim letjelicama Shahed, rezervnim dijelovima za avione i inženjerskim znanjem ključnim za nastavak rata u Ukrajini, efektivno ostavljen na cjedilu od strane Kremlja tokom nedavnih izraelskih i američkih napada na njegove gradove i nuklearne instalacije.

Neaktivnost Kremlja kada je napadnut njegov saveznik pokazala je da sveobuhvatno strateško partnerstvo koje su obje zemlje potpisale s takvom pompom ranije ove godine teško da vrijedi papira na kojem je napisano. U međuvremenu, očigledna viktimizacija centralnoazijskih gostujućih radnika od strane ruskih vlasti od prošlogodišnjeg terorističkog napada na moskovsku gradsku vijećnicu Crocus nije prošla nezapaženo od strane zemalja islamskog svijeta.

Iako je Putin imao svoje razloge zašto nije želio razgovarati s nekim od svojih kolega lidera BRICS-a u Riju prošlog vikenda, radije im se obraćajući na daljinu, ipak je grubo podcijenio izglede da neće biti prisutan na godišnjem sastanku onoga što je u suštini njegov vlastiti projekt taštine.

BRICS već pati od krize legitimnosti i bori se da ostvari bilo kakav stvarni napredak u svom deklariranom cilju zamjene dolara kao zadane globalne trgovačke valute, grupa BRICS izgleda da se suočava s tmurnom budućnošću, sudeći po odsustvu dva najmoćnija lidera.