Nedostaci Putinove umjetnosti mira bez dogovora postaju očigledni – Analiza

 

Procurili telefonski pozivi između glavnih savjetnika Kremlja Jurija Ušakova i Kirila Dmitrijeva te između Ušakova i specijalnog izaslanika SAD-a Stevea Witkoffa pojačali su kontroverzu. Ukrajinci su bili šokirani Witkoffovom spremnošću da integra mnoge ruske zahtjeve u prijedlog od 28 tačaka. Početni prijedlog je barem djelimično sastavljen tokom sastanka između neslužbenog američkog savjetnika Jareda Kushnera, Witkoffa i Dmitrijeva. Evropski lideri su bili ljuti zbog njihovog isključivanja iz procesa izrade nacrta. Oni su se usprotivili predloženom prisvajanju zamrznute ruske finansijske imovine, od koje se većina nalazi u evropskim bankama i koja je i dalje predmet interne debate u Evropskoj uniji.

 

Nekoliko rundi revizija i ukrajinski doprinos suzili su i razjasnili sada prijedlog od otprilike 19 tačaka, koji će Witkoff predstaviti ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu u Moskvi. Problem za Putina je što bi odbacivanje ovog ažuriranog plana moglo antagonizirati američkog predsjednika Donalda Trumpa. Predlaganje promjena značilo bi prihvatanje osnovnog okvira ažuriranog nacrta, koji navodno odbacuje aspekte ruskog zahtjeva za rješavanje "korijenskih uzroka" rata povećanjem broja trupa koje Ukrajina smije zadržati i potencijalno ostavljajući otvorenim pitanje budućeg članstva Ukrajine u Sjevernoatlantskom savezu (NATO).

Čak je i početni plan od 28 tačaka odstupio od mnogih maksimalističkih zahtjeva Kremlja koje je on predstavljao kao “stvari o kojima se ne pregovara” od početka  potpune ruske invazije na Ukrajinu, što su neki hipernacionalistički ruski komentatori kritikovali. Početni limit od 600.000 ukrajinskih vojnika iz plana koji je procurio u javnost - koji Kijev odbacuje iz principa - sedam je puta veći od prvobitnog zahtjeva Moskve. Bez ikakvih ograničenja ključnih sistema naoružanja, ukrajinska vojska mogla bi postati "čelični dikobraz", opsežno naoružana da odvrati daljnju rusku agresiju.  

Stav koji Putin, izgleda, zauzima kako bi izbjegao daljnje kompromise jeste zahtjev za potpuno povlačenje ukrajinskih snaga iz Donjecke oblasti, opravdan pretpostavkom da je kontinuirano stalno napredovanje Rusije neizbježno. Stvarna situacija u bici za Pokrovsk donekle se razlikuje od trijumfalnih izvještaja načelnika ruskog Generalštaba Valerija Gerasimova, ali ono što je važno za Putinovu namjeru da odgodi istinske mirovne pregovore jeste pretpostavka da je odustajanje od teritorije koju drže Ukrajinci neprihvatljivo za Kijev.

 

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ipak može biti primoran - usred vrlo teške domaće političke situacije - da preuzme rizik pristanka na povlačenje iz Donbasa pod uslovom ruskog povlačenja sa manjih okupiranih teritorija u Dnjeparskoj, Harkovskoj, Mikolajivskoj i Sumskoj oblasti, ako se rasporede "stabilizacijske snage" evropske "koalicije voljnih", podržane snažnim američkim sigurnosnim garancijama. Ovaj diplomatski manevar će vjerovatno naići na negodovanje ukrajinskih trupa, ali njihov bijes se može preusmjeriti na Putina, koji nerado prihvata bilo kakve uslove koji bi osigurali suverenitet Ukrajine I učvršćivanje njene pozicije u Evropi.

Glavni podsticaj koji Witkoff može ponuditi Putinu da pokaže veću fleksibilnost je izgled novog sastanka sa Trumpom. Mađarski premijer Viktor Orbán je tokom svoje posjete Moskvi prošlog petka rekao da bi Budimpešta bila savršeno mjesto za sklapanje mirovnog sporazuma. Rusko javno mnjenje je spremno prihvatiti prekid neprijateljstava kao "pobjedu", a neki vodeći stručnjaci iznose argumente za koristi od očuvanja teritorijalnih dobitaka Kremlja, čak i ako su nepotpuni, te za rehabilitaciju novih provincija i vraćanje snage Rusije. Rat iscrpljivanja Kremlja iscrpio je ljudske i finansijske resurse Rusije, a mnoge regije smanjuju plaćanja za potpisivanje ugovora o služenju u ratnoj zoni. Nedovoljno finansiranje infrastrukture neizbježno rezultira raznim kvarovima, a ozbiljna šteta na lansirnom mjestu na kosmodromu Bajkonur u Kazahstanu i neuspješno testiranje interkontinentalne rakete Sarmat samo su dva primjera.

Putin možda ima pozitivniji stav o ekonomskim performansama Rusije od većine stručnjaka, ali provođenje novih američkih sankcija protiv Rosnjefta i Lukoila očito ga je uznemirilo. Nagli pad prihoda od izvoza nafte ozbiljan je korak unazad za vladine napore da uspori brzo rastući budžetski deficit, ali čini se da je Putin manje zabrinut zbog makroekonomskih uticaja, a više zbog neočekivane primjene američkih sankcija.  

Putin se, čini se, nada brzom nastavku nesmetanih ekonomskih odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama. Nacrti zanemaruju rezerve EU u vezi s ukidanjem sankcija, a početni nacrt od 28 tačaka sadržavao je neobičnu odredbu da će se sve "dvosmislenosti iz posljednjih 30 godina" smatrati riješenim. Korumpirani i sankcionirani "oligarsi" sa bliskim vezama sa Putinom, poput Jurija Kovalčuka i Genadija Timčenka, već su počeli razgovarati o novim zajedničkim poduhvatima, uključujući pristup plinskim poljima i rijetkim zemnim metalima, s anonimnim američkim partnerima. Ukrajina je, u međuvremenu, proširila svoj rat protiv ruskog energetskog sektora direktnim udarom na dva tankera ruske "flote u sjeni" u Crnom moru mornaričkim dronovima.

Putin daje prijedloge za okončanje svog rata koji su toliko korisni za Rusiju da su neprihvatljivi za Kijev i pokušava okriviti Ukrajinu za nedostatak mira. Ova umjetnost izlaska iz situacije bez dogovora više je puta razotkrivena kao prevara kroz odlučne napore Zelenskog, njegovih brojnih saveznika u Evropi, te nekih političara i stručnjaka u Washingtonu. Profit od poslovanja s Rusijom je iluzija - ekonomsko okruženje u Putinovoj militariziranoj autokratiji bi, čak i nakon hipotetičkog primirja, ostalo surovo i teško korumpirano. Nijedan lijep mir ne može proizaći iz ružnog rata koji ima mnogo smisla za ostarjelog diktatora u Kremlju. Međutim, ako se Putinova računica promijeni dosljednim i kolektivnim pritiskom Zapada, mogao bi se postići težak kompromis koji bi neutralizirao njegovu opsesiju podjarmljivanjem Ukrajine.