KOMENTAR: Potreba i gnušanje u Rusiji – raspakivanje paradoksa migracije radne snage

Posljednji korak ka ograničavanju priliva gostujućih radnika je nacrt rezolucije koji je ranije ovog ljeta pripremilo rusko Ministarstvo rada, a kojim se od 2026. godine uvode strožije kvote za strane radnike u raznim ekonomskim sektorima. Nova pravila bi na saveznom nivou formalizirala ograničenja koja su već na snazi u mnogim ruskim regijama. Pogođeni sektori uključuju javnu ugostiteljsku djelatnost (tj. restorane i kafiće), građevinarstvo, maloprodaju alkohola i duhana, poljoprivredu i sječu šuma.

Pooštravanje kvota dolazi nakon antimigrantskih mjera uvedenih ranije 2025. godine, koje ruskim vlastima olakšavaju praćenje kretanja gostujućih radnika i ubrzavanje deportacija. Postoje i promjene na nivou gradova. Naprimjer, u Sankt Peterburgu, stranim radnicima iz država članica Evroazijske ekonomske unije (EEU), uključujući Tadžikistance i Uzbekistance, sada je zabranjeno raditi na poslovima u transportnom sektoru, uključujući taksije i dostavu hrane.

Radnici migranti iz Centralne Azije najteže su pogođeni promjenama, s obzirom na to da čine otprilike 10,5 miliona od procijenjenih 12 do 14 miliona radnika migranata u Rusiji.

U konačnici, Rusija možda stvara više problema nego što rješava pooštravanjem ograničenja za strane radnike. Rusija se dugo bori sa "produbljivanjem demografske krize", koja šteti dugoročnoj ekonomskoj stabilnosti zemlje, problem koji je pogoršao rat u Ukrajini. Ruski ministar rada procijenio je da bi zemlja mogla imati manjak radne snage od oko 11 miliona radnika do 2030. godine, izvijestio je Business Insider.

Mnogi sektori obuhvaćeni novim kvotama tradicionalno zavise od radne snage migranata i već se bore sa nedostatkom radnika. Jedan takav sektor, građevinarstvo, mogao bi pretrpjeti smanjenje kvote za strane radnike na 50 posto sa sadašnjih 80 posto.

Lidija Kataskina, direktorica ljudskih resursa u Glavstroju, koji se predstavlja kao jedan od najvećih ruskih investitora, izjavila je za Reuters da je nedostatak radne snage povećao troškove gradnje, uzrokujući kašnjenja i probleme sa kontrolom kvalitete.

Ograničenja za strane radnike prvenstveno su vladin odgovor na pritisak javnosti. Gostujući radnici iz Centralne Azije dugo su se suočavali sa neprijateljskim stavovima među Rusima. Međutim, vanjski izrazi predrasuda porasli su nakon terorističkog napada u martu 2024. na koncertnu dvoranu Crocus City Hall u Moskvi.  Četiri državljanina Tadžikistana su osumnjičeni kao počinitelji napada, u kojem je poginulo više od 140 posjetilaca koncerta.

Teroristička tragedija potaknula je ruske vlasti da preispitaju imigracijske politike i pokrenu val racija, deportacija i ograničenja. Građani su se, također, uključili u akcije osvete, sa više od 700 prijava o napadima na migrante širom Rusije u danima nakon incidenta u Crocus City Hallu.

Posljedice ovih politika nisu ograničene na udaljena polja i gradilišta, već ih Rusi mogu osjetiti u svakodnevnom životu. Naprimjer, nedostatak vozača u Sankt Peterburgu kao posljedica zabrane ulaska radnika migranata znači da troškovi zaustavljanja i naručivanja dostave hrane postaju sve skuplji ili rezultiraju dužim vremenom čekanja.

Kao odgovor na pooštravanje pravila o migraciji radne snage, kao i na izvještaje o kontinuiranom uznemiravanju migranata, neke vlade Centralne Azije, posebno Kirgistan i Tadžikistan, pozvale su svoje građane da dva puta razmisle prije odlaska u Rusiju u potrazi za poslom. Uzbekistan je, u međuvremenu, pokrenuo inicijative za obuku na radnom mjestu osmišljene da usmjere potencijalne radne migrante koji idu u Rusiju ka mogućnostima da pokažu svoje vještine negdje drugdje.

Uprkos novim pravilima, Rusija ostaje popularna destinacija za stotine hiljada migranata iz Centralne Azije koji traže niskokvalifikovani posao. Izvještaj Međunarodne organizacije za migracije iz 2025. godine, naprimjer, pokazao je da je broj drzavljana Tadžikistana koji idu u Rusiju doživio samo blagi pad tokom prvih devet mjeseci 2024. godine, u poređenju sa istim periodom prethodne godine. Istovremeno, vrijednost doznaka koje su kući poslali tadžikistanski radnici migranti porasla je za 27 posto u 2024. godini, dostigavši 5,8 milijardi dolara, prema podacima Svjetske banke.

I dalje je malo vjerovatno da će uskoro doći do tektonskog pomaka u obrascima migracija iz Centralne Azije. Ali s obzirom na trenutne trendove, svi pate. Bruce Pannier, saradnik za Centralnu Aziju u programu za Evroaziju pri Institutu za istraživanje vanjske politike, objašnjava da "bez ovih radnika migranata, veliki dio ruske ekonomije se nalazi bez dovoljno radne snage da nastavi sa radom, ili barem da radi na nivoima koji su Rusiji potrebni".

Radni migranti će se suočiti sa većim poteškoćama dok se bore da osiguraju egzistenciju za sebe i svoje voljene kod kuće, a Rusi će početi osjećati posljedice ovih politika u svom svakodnevnom životu.

Ruska vlada se pokazuje kao svoj najgori neprijatelj po pitanju migracija, usvajajući mjere koje potkopavaju njene opsežne napore da zaštiti veliki dio stanovništva od troškova svojih masovnih ratnih napora.