Fantomska rafinerija: Kako Gruzija pomaže Putinu da zaobiđe naftne sankcije 

U januaru 2026. godine, Gruzija je izvezla naftne derivate u vrijednosti od 56 miliona dolara za koje je tvrdila da su iz domaće proizvodnje, što je povećanje od 3.300 posto u odnosu na isti period prethodne godine. Neviđeni porast povezuje se s otvaranjem nove rafinerije u Kuleviju, koja je primila svoj prvi tanker sa naftom u oktobru 2025. godine. Porodica koja posjeduje rafineriju ima veze s Rusijom, a brodovi "flote u sjeni" dostavljali su sirovu naftu u postrojenje. Međutim, još je značajnije da ne postoje javno dostupni dokazi da je prerada nafte u rafineriji Kulevi zapravo započela. Stručnjaci sugeriraju da postrojenje prodaje ruske naftne derivate kao da su gruzijski, što je luku dovelo u situaciju da može očekivati sankcije EU.
Bivša manekenka s postrojenjem za preradu nafte
Govoreći na prezentaciji projekta rafinerije nafte Kulevi na obali Crnog mora u oktobru 2024. godine, gruzijski premijer Irakli Kobakhidze obećao je da će nova rafinerija povećati izvozni potencijal Gruzije, poboljšati vanjskotrgovinski bilans zemlje i stabilizirati nacionalnu valutu.
U prvom redu s Kobakhidzeom sjedila je vlasnica Black Sea Petroleuma Maka Asatiani, čija je kompanija preuzela izgradnju postrojenja. Asatiani se često opisuje kao dizajnerica, ali u medijima praktično nema informacija o tome da je radila bilo kakav dizajnerski posao od početka 2000-ih. Bivša manekenka, kćerka poznatog gruzijskog fudbalera Kakhe Asatianija i bivša supruga gruzijskog fudbalera Meraba Jordanije, Maka je dugi niz godina bila figura na stranicama društvenih medija, a ne u poslovnim vijestima.
Nakon razvoda od Jordanije, Asatiani se udala za Kotea Gogeliju, ruskog biznismena gruzijskog porijekla. Par i njihovo troje djece (Asatianiina dva sina iz prvog braka i jedno dijete iz braka s Gogelijom) neko vrijeme su živjeli u Švicarskoj i Španiji. Nakon povratka u Gruziju 2009. godine, Asatiani je rekla da je živjela kao domaćica i uzgajala krastavce u svom vrtu.
 Asatiani se rijetko pojavljivala u javnosti nakon braka s Gogelijom, ali nije postala domaćica. Umjesto toga, počela je poslovati. BIla je diler Mercedesa u Gruziji – što je bilo navedeno kao porodična firma, iako je njen suprug pokazao veći interes za udio u Maestro TV kanalu. 2019. godine, "najljepša žena u Gruziji", kako su je tabloidi često nazivali, otvorila je konceptualnu trgovinu Darial u Barceloni s dizajnerom Jabom Diasamidzeom. Ali u martu 2022. godine, trgovina je objavila da se zatvara zbog "izazovnih okolnosti u svijetu". Šest mjeseci kasnije, Asatiani je osnovala Black Sea Petroleum kako bi izgradila postrojenje u Kuleviju (koje, pak, pripada azerbejdžanskoj državnoj naftnoj kompaniji SOCAR).
Na prezentaciji projekta 2024. godine, premijer Kobakhidze sjedio je u prvom redu zajedno s Asatiani, njenim starijim sinom Kakhom Jordanijom i njenim suprugom Gogelijom. Potonji se smatra de facto vlasnikom kompanije Black Sea Petroleum, nakon što je prethodno osnovao kompanije Neftresurs i Arctic Bunker u Rusiji.
Kakha Jordania je, također, povezan s ruskim naftnim biznisom. Prema izvještaju nezavisnog ruskog medija Agentstvo, od 2016. do 2023. godine Kakha je bio vlasnik ruske kompanije za  trginu naftom Oil Energy Group, a od 2018. godine posjeduje 25 posto udjela u SDO-Logistik. Sergej Aleksejev, sin ruskog general-pukovnika Vladimira Aleksejeva, posjeduje 51 posto SDO-Logistik. (Stariji Aleksejev je isti onaj prvi zamjenik šefa GRU-a koji je nedavno preživio pokušaj atentata u Moskvi.) Sergej je radio u Russnjeftu prije nego što je pokrenuo vlastitu kompaniju. Russneft, koji je 2002. godine osnovao biznismen Mihail Gutseriev, bio je prva kompanija koja je isporučila naftu Kuleviju u oktobru 2025. godine.
Postignuće koje podržava vlada
Istraživač korupcije Besik Donadze rekao je za The Insider da se čini da je Black Sea Petroleum više ruska nego gruzijska kompanija. 
„[Vlasnici] nisu zaradili novac u Gruziji. Zaradili su ga u Rusiji, donijeli ga u Gruziju i pokrenuli posao“, rekao je Donadze. 
Donadze je, također, napomenuo da je projekat rafinerije, koji je bio na tabli za crtanje oko 10 godina, brzo napredovao kada je postao prioritet. 
„Dobijanje licenci i građevinskih dozvola, sve je išlo vrlo brzo“, dodao je Donadze.
Na prezentaciji projekta rafinerije, sama Asatiani je priznala da bi „ovo postignuće bilo nemoguće bez efikasnog rada i značajne podrške vlade, kao i učešća državnih i lokalnih institucija“.
Istraživači borbe protiv korupcije u Gruziji, također, primjećuju da je izgradnja rafinerije Black Sea Petroleum očito u interesu gruzijske vladajuće elite. Nivo investicija potrebnih za prvu fazu izgradnje procijenjen je na 110 miliona dolara, dok je ukupni budžet projekta bio 700 miliona dolara. Finansiranje je uključivalo Fond za razvoj Gruzije i nekoliko komercijalnih banaka, uključujući Cartu banku, koja je ranije pripadala osnivaču stranke Gruzijski san Ivanišviliju.
„Fond za razvoj Gruzije je privatni fond kojim upravlja vlada. Ulaže u sektore za koje vlada smatra da im je potrebna stimulacija. To znači da je premijer potpisao odluku o ulaganju u Kulevi. Drugim riječima, vlada ne može reći da je ovo isključivo privatna inicijativa“, rekao je Sandro Kevkhishvili, programski menadžer u Transparency International Georgia.
Komentirajući učešće Cartu banke u projektu, Kevkhishvili je napomenuo da su nakon što su američke sankcije uvedene Ivanišviliju 2024. godine, dionice banke preraspodijeljene. Formalno, sin milijardera, Uta Ivanišvili, ostao je vlasnik 35 posto dionica, dok ostali dioničari nisu otkriveni. Ali, po mišljenju stručnjaka, „kontrola nad brendom ostaje“ i „s obzirom na njegovu de facto kontrolu nad vladajućom strankom, može se reći da Ivanišvili ima lični interes za uspjeh projekta“.
Donadze je, također, istaknuo da je gruzijski ministar ekonomije i održivog razvoja Levan Davitašvili, koji je učestvovao u odobravanju projekta rafinerije, podnio ostavku 2025. godine. Ubrzo nakon toga postao je predsjednik nadzornog odbora kompanije Black Sea Petroleum.
Donadze je rekao da je siguran da izgradnja rafinerije u Kuleviju prvenstveno služi interesima Rusije, ali da bi provođenje takvih operacija u Gruziji bilo nemoguće „da nije bilo interesa Ivanišvili tima“.
„Gruzijska“ nafta prije Kulevija
Gruzija je počela povećavati uvoz nafte i naftnih derivata iz Rusije nakon što je Putinova potpuna invazija na Ukrajinu započela 2022. godine. Tbilisi se nije pridružio međunarodnom režimu sankcija usmjerenih protiv Moskve, a za gruzijske uvoznike kupovina ruske nafte bila je profitabilna usred rastućih globalnih cijena.
Prema podacima gruzijskog nacionalnog statističkog zavoda Geostat, zemlja je 2021. godine uvezla 225.000 tona naftnih derivata iz Rusije u vrijednosti od 135 miliona dolara. U 2022. godini, količina se gotovo utrostručila - na 658.000 tona u vrijednosti od 622 miliona dolara. U 2023. godini, ukupno je bilo 771.000 tona, a u 2024. godini 699.000 tona. Kao rezultat toga, udio ruskih naftnih derivata u uvozu Gruzije porastao je sa 16,4 posto u 2021. na 47 posto u 2022. godini, prije nego što je blago pao na 40 posto u 2024. godini.
Gruzijski istraživački novinari kažu da zvanični podaci pokazuju nepotpunu sliku. Medij IFact analizirao je podatke iz međunarodnih trgovinskih baza podataka početkom 2025. godine i otkrio da se od početka rata u Ukrajini izvoz nafte iz Gruzije u evropske zemlje povećao za skoro petnaest puta. Istovremeno, podaci Geostata nisu u potpunosti odražavali taj uvoz. Naprimjer, zvanični podaci kažu da Gruzija nije izvozila naftu u Španiju 2023. i 2024. godine, ali međunarodne baze podataka pokazuju da je Španija uvezla 99.000 tona nafte iz Gruzije u vrijednosti od 49 miliona eura.
Istražitelji su primijetili slične razlike u podacima za Grčku, Italiju, Belgiju i Holandiju. Geostat je razlike objasnio kao moguću trosmjernu trgovinu s preprodajom (naprimjer, kada Gruzija kupuje naftu u Rusiji i prodaje je drugoj zemlji bez ulaska tereta u gruzijsku luku). Međutim, prema međunarodnim standardima, zemlja porijekla trebala bi biti zemlja u kojoj je nafta proizvedena ili rafinirana, a ne zemlja iz koje je isporučena na odredište. Ako su podaci iz baze podataka o trgovini tačni, u Evropi se prodaje mnogo više „gruzijske“ nafte i naftnih derivata nego što Gruzija može proizvesti.
Ruska nafta može postati „gruzijska“ na različite načine. Ponekad, kažu istražitelji, dovoljno je jednostavno pripremiti nove dokumente. U drugim slučajevima, ruska nafta se miješa s naftom drugih dobavljača tako da se njeno porijeklo ne može utvrditi. Ili se dio rafinira i izvozi kao gruzijski naftni derivat. iFact je analizirao gruzijske isporuke u Švicarsku i Grčku od ZD Oil Company i Rustavoila, kompanija koje, također, kupuju rusku sirovu naftu.
Otvaranje rafinerije Kulevi moglo bi fundamentalno promijeniti situaciju. To je jedini pogon u zemlji s punim ciklusom rafiniranja sirove nafte. U prvoj fazi očekuje se da će kapacitet postrojenja biti 1,2 miliona tona sirove nafte godišnje, iako se očekuje da će ta brojka porasti i do tri miliona tona. Poređenja radi, kapacitet ZD Oil Company je 130.000 tona, a Rustavoil-a 180.000.
Izvoz porastao za 3.300 posto
Dana 6. oktobra 2025. godine, manje od godinu dana nakon što je predstavljen projekat rafinerije, tanker Kayseri je isporučio prvu pošiljku - 105.000 tona nafte - iz Russnjefta u Kulevi. Gruzijske vlasti nisu negirale ovu činjenicu, rekavši da ni Russnjeft ni Kayseri nisu pod sankcijama. Samo tri sedmice nakon dolaska u Kulevi, tanker je dodan na listu sankcija EU kao dio "flote u sjeni", a 25. februara 2026. godine sankcionisan je i od strane Velike Britanije. Dva mjeseca nakon isporuke, Velik Britanija je uvela sankcije i Russnjeftu.
Osim toga, u oktobru 2025. godine uvoz sirove nafte iz Rusije u Gruziju počeo je naglo rasti, što je nagli porast koji su ruski državni mediji široko pratili. Gruzija je 2024. godine uvezla samo 10,5 tona sirove nafte iz Rusije u vrijednosti od šest miliona dolara, dok je 2025. godine Gruzija uvezla 225.000 tona ruske sirove nafte u vrijednosti od 96 miliona dolara. Tih 225.000 tona stiglo je u posljednja tri mjeseca godine, kada je rafinerija Kulevi počela s radom.
Početkom 2026. godine, izvoz naftnih derivata iz Gruzije je naglo porastao. Dana 19. februara, Geostat je objavio podatke o vanjskoj trgovini za januar - nafta i naftni derivati su na drugom mjestu po obimu izvoza. U prvom mjesecu 2026. godine, Gruzija je izvezla naftne derivate u vrijednosti od 58,7 miliona dolara (ili 12,2 posto ukupnog izvoza), što je povećanje od 400 posto u odnosu na januar 2025. godine, kada je izvoz nafte iz Gruzije iznosio 11,71 milion dolara (2,9 posto od ukupnog iznosa).
Čak 95 posto tog ukupnog iznosa, ili 56 miliona dolara, pokriveno je izvozom naftnih derivata proizvedenih u zemlji. Ta brojka je počela rasti u posljednjem kvartalu 2025. godine, a u poređenju sa januarom 2025. godine povećanje je bilo više od 3.300 posto.
Stručnjaci napominju da nagli porast brojki hronološki odgovara mogućem početku rada rafinerije Black Sea Petroleum u Kuleviju. U zemlji ne postoji nijedna druga rafinerija sa uporedivim kapacitetom.
Osnove za sankcije
Nakon što je Reuters izvijestio o dolasku Kayserija u terminal Kulevi, istražitelji IFact-a analizirali su informacije o drugim plovilima koja su pristajala u gruzijske luke 2024. i 2025. godine. Na osnovu niza pokazatelja, zaključili su da se najmanje 19 brodova može smatrati dijelom "flote u sjeni". Tipično, to su starija plovila koja imaju neprozirne vlasničke strukture, često mijenjaju zastave, krivotvore koordinate manipulirajući svojim AIS podacima, prevoze teret u neutralnim vodama i nemaju zapadno osiguranje.
"Flota u sjeni" se koristi za isporuku sirove nafte u rafineriju Kulevi. Dana 8. januara, tanker NOSTOS, izgrađen 2003. godine, isporučio je pošiljku sirove nafte u luku Kulevi iz Novorossijska. Ukrajinska vojna obavještajna agencija tvrdi da se plovilo koristi kako bi se zaobišle sankcije. Gruzijske vlasti su za medij Batumelebi rekle da je teret iz NOSTOS-a bio namijenjen rafineriji Kulevi, ali su naglasile da u vrijeme isporuke ni brod ni njegov vlasnik ili operater nisu bili pod međunarodnim sankcijama.
Gruzijske vlasti su tvrdile da se u Kuleviju ne dešava ništa što je "u suprotnosti s politikom sankcija". Međutim, zbog svoje uloge u transportu sirove nafte i naftnih derivata proizvedenih u Rusiji ili izvezenih ruskim brodovima koristeći neregularne i visokorizične sheme transporta, luka Kulevi je zamalo završila u 20. paketu sankcija Evropske unije. Dodavanje rafinerije na listu moglo bi postati prvi slučaj sankcija protiv gruzijskog infrastrukturnog objekta, iako Mađarska i Slovačka za sada blokiraju prijedlog.
Osim toga, sankcije bi mogle ugroziti interese ne samo Gruzije već i Azerbejdžana, budući da terminal u Kuleviju pripada SOCAR-u. Bloomberg je izvijestio da se Italija, koja prima azerbejdžanski plin preko ovog terminala, također protivila sankcioniranju Kulevija.
Korištenje "flote u sjeni" nije jedini razlog za sumnju u Kulevi. 
"Sada postaje jasnije zašto je Evropska unija uvrstila luku Kulevi na listu sankcija. Zemlja je uvučena u veliki skandal", napisao je na Facebooku ekonomista i bivši predsjednik gruzijske nacionalne banke Roman Gotsiridze.
Uprkos rekordnim brojkama, u Gruziji se sumnja da rafinerija u Kuleviju zapravo radi. Pitanja su se pojavila odmah nakon prve isporuke nafte iz Rusije, ali predstavnici kompanije Black Sea Petroleum nisu odgovorili na upite novinara. U općini Khobi, gdje se nalazi Kulevi, zvaničnici su u novembru prošle godine rekli Batumelebiju da su u rafineriji "u toku probni radovi" i da postrojenje "još nije zvanično otvoreno". Na web stranici kompanije nalaze se samo fotografije iz faze izgradnje. 
"Kad bismo sada mogli ući i pogledati rafineriju svojim očima, vidjeli bismo da je prerada te količine nafte tamo nemoguća", predložio je Besik Donadze.
Sandro Kevkhishvili iz Transparency International Georgia rekao je da je Black Sea Petroleum „uvijek govorio da će početi s malim količinama, a zatim povećati količine.“
„Ako imate legalan posao i niste uključeni u sumnjive sheme, možete dati izjavu: 'Evo šta radimo, evo koliko prerađujemo, evo našeg plana.' Ali oni šute, a vlada šuti. To povećava sumnje“.
Gotsiridze je napisao da postoji nekoliko mogućih objašnjenja za zapanjujuću statistiku izvoza. „Umjesto sirove nafte navedene u dokumentima, uvozilo se dizel gorivo ili benzin ruske proizvodnje, a zatim izvozilo kao gruzijski proizvodi“, ili „uvezen je poluproizvod za proizvodnju dizel goriva, iako je na carini evidentiran kao sirova nafta, a zatim su dodavane druge supstance u malim količinama, što znači da je kvalitet 'podešavan' aditivima.“ Oba scenarija predstavljaju falsifikovanje carinskih dokumenata, krivično djelo i kršenje sankcija, budući da su naftni derivati prodati zemlji EU, Malti.
Drugo moguće objašnjenje, rekao je Gotsiridze, je scenario u kojem je „ruska sirova nafta stigla na terminal Kulevi, a azerbejdžanski gotovi naftni proizvodi otišli su na izvoz“, dok su deklarisani kao proizvedeni u Gruziji. U tom slučaju, SOCAR, koji je vlasnik terminala Kulevi, također bi bio uvučen u skandal.
Donadze je naglasio da je u uslovima u kojima su „državne institucije zauzete“ od strane proruske stranke Gruzijski san, nemoguće saznati porijeklo nafte koja ulazi u terminal. „Ono što je napisano na papiru je jedno, a stvarnost je drugo“, rekao je Donadze.
Ako se uvedu sankcije, to bi dodatno oštetilo ugled Gruzije, rekao je Kevkhishvili, dodajući da bi „to moglo postati dodatni problem u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama, koje nisu toliko tvrdokorne prema Rusiji, ali koriste naftne sankcije kao alat pritiska“.
U podacima Geostata koji naftne derivate rangiraju na drugom mjestu po obimu izvoza, proizvod koji Gruzija čak ni ne proizvodi u zemlji - putnički automobili - već nekoliko godina je na vrhu liste. Najveće tržište za reeksport ostaje Kirgistan, gdje je registrovano samo dva posto automobila isporučenih iz Gruzije. Ostatak vjerovatno ide u Rusiju.
U razgovoru za The Insider, Donadze je naveo reeksport automobila kao primjer izbjegavanja sankcija. Ipak, kaže da bi uvođenje restriktivnih mjera protiv Kulevija imalo pozitivan učinak. „Sankcije su proces. Ne možete zatvoriti jedna vrata i to je to. S druge strane, oni stalno traže rupe, a vi morate postepeno zatvarati svaku rupu“, rekao je.