30.03.2024.

Kineski uticaj na Zapadnom Balkanu i uticaj Kine na proces integracije regiona u Evropsku uniju - II dio  

Zapadni Balkan je doživio značajnu ekspanziju kineskog uticaja u posljednjoj deceniji, u skladu sa geoekonomskom i diplomatskom vizijom Pekinga o inicijativi Pojas i put (BRI) te u širem strateškom kontekstu odnosa Kine i Evropske unije. Ključno sredstvo u promoviranju angažmana sa pet zemalja Zapadnog Balkana (bez Kosova) bila je inicijativa „16+1“ sa zemljama Centralne i Istočne Evrope, osnovana 2012. godine, a kasnije povezana sa podrškom u okviru BRI.
 
Sigurnost i tehnologija
 
Jedna od glavnih mjera usmjerenih na provedbu aktivnosti smanjenja kineskog uticaja dogodila se u oblastima sigurnosti i tehnologije. Uticaj je evidentan u nedavnom neuspjehu Kine da napravi napredak u svojim naporima da se učvrsti duž jadranske obale, u Albaniji i Crnoj Gori te u 5G mrežama u Bosni i Hercegovini i Albaniji. Nakon što je State Department Sjedinjenih Američkih Država istaknuo rizike Huaweija u 5G mrežama i postao lider „Čiste mreže“, ulažući napor da se riješi „dugoročna prijetnja privatnosti podataka, sigurnosti, ljudskih prava i principijelne saradnje koja predstavlja svijet bez autoritarnih zloćudnih glumaca“.
Sa izuzetkom Srbije, sve zemlje Zapadnog Balkana su potpisnice “Čiste mreže”, iako Huawei ima značajno prisustvo u regionu, zahvaljujući bliskoj saradnji Kine sa Srbijom. Iako Srbija formalno nije dio "Čiste mreže", srbijaske vlasti su potpisale Sporazum o ekonomskoj saradnji sa Washingtonom, kojim su se obavezale da će zabraniti upotrebu 5G opreme od "nepouzdanih dobavljača". Međutim, u ovom konkretnom ugovoru nije bilo direktnog spominjanja ni Kine ni dobavljača poput Huaweija.
 
Srbija je strateški partner u regionu
 
Interesi Kine u Srbiji su vrijedni pažnje. Sa najvećom ekonomijom na Zapadnom Balkanu, Srbija je postala partner Pekinga i jasan predvodnik u okviru 16+1. Kina i Srbija su svoj odnos nadogradile kroz „Sveobuhvatno strateško partnerstvo“ 2016. godine, iste godine kada su potpisale sporazum o međusobnom izuzimanju od viza.
Odnosi Beograda i Pekinga prevazilaze ekonomske, jer je Srbija potpisala i paket ekonomske podrške i kupovine za vojsku vrijedan tri milijarde dolara, koji je pojačao kineski uticaj u zemlji. Još jedan važan projekat je instaliranje pametnih kamera za nadzor sa naprednim programima za prepoznavanje lica i registarskih tablica koju vodi Huawei, kao mjeru borbe protiv kriminala, što izaziva zabrinutost u pogledu kompatibilnosti sa standardima EU o privatnosti i zaštiti podataka, kao što je sadržano u Općoj uredbi EU o zaštiti podataka (GDPR). Uspješna inicijativa koju su predvodile SAD u oblasti sigurnosti i tehnologije bilo je uključivanje zemalja Zapadnog Balkana (osim Srbije) u „Čistu mrežu“ u suprotnosti sa naporima Huaweija da se učvrsti u 5G mrežama duž jadranske obale.
Posebna veza između dvije zemlje dodatno je ojačana tokom krize COVID-19, kada je kineska vakcina dala značajan podsticaj Vladi Srbije u borbi sa pandemijom.
 
Kineska meka moć na Zapadnom Balkanu
 
Kina je jedan od najistaknutijih aktera na Zapadnom Balkanu. Peking njeguje imidž benigne globalne sile i predstavlja se kao kredibilan izvor ekonomskog razvoja i pouzdan partner koji traži mogućnosti za ulaganje u strateški važne sektore.
Ključni pokretač kineskog uticaja u regionu je promocija razvojnog modela koristeći „svoj“ kapital kao „tvorca ekonomskog čuda“ i podizanjem očekivanja o sposobnosti Pekinga da donese bogatstvo Zapadnom Balkanu, koristeći svoje ekonomske “mrkve” i poluge za odnose sa javnošću i strateške poruke za uticaj na javno mnjenje. Peking zauzima oportunistički pristup u regionu, kombinirajući elemente ulaganja u infrastrukturne projekte koje vidimo u zemljama u razvoju, i razvijajući ekonomske veze sa zemljama EU, kao što je to u okviru 16+1. Komunistička partija Kine (KPK) počela je bilateralno sarađivati sa
zemljama početkom 2000-ih, prešla je na regionalni pristup nakon pokretanja 16+1, i na kraju prešla na hibridni pristup koji varira u zavisnosti od specifičnosti zemlje.
Peking teži bližim odnosima sa zemljama Zapadnog Balkana, djelujući uglavnom na bilateralnoj osnovi, ali koristeći slične politike i taktike u cijelom regionu. Iako kineski razvojni novac nije transparentan, AidData-ov Globalni kineski razvojni fond podataka bilježi 197 razvojnih projekata podržanih zvaničnim finansijskim i nenovčanim obavezama Kine od 2000. do 2017. ukupne vrijednosti od 10 milijardi američkih dolara, uključujući više od 8,5 milijardi dolara povlaštenih kredita. Oko 1,5 milijardi dolara potrošeno je na razvojnu pomoć u projektima koji se kreću od grantova do podrške javnoj upravi, donacija za modernizaciju poljoprivrede, škola, Konfucijevih instituta kroz Hanban fondove, oprost dugova, obuke, ali i policijske i vojne saradnje, uglavnom u Bosni i Hercegovini i Srbiji.  
U svom narativu, Peking ima za cilj istaknuti zajedničku socijalističku prošlost sa Zapadnim Balkanom, koristeći postojanje određenog stepena postkomunističke nostalgije na Balkanu, fokusirajući se na „tradicionalno prijateljstvo“ i „zajedničku prošlost“. Zvanična retorika Pekinga naglašava jednakost i obostrano korisnu ekonomsku interakciju, preusmjeravajući pažnju sa vrijednosti i politike, ali dugoročni ciljevi su strateški, politički i sve više ideološki.
Ogromna većina saradnje Kine i Zapadnog Balkana uključuje državne institucije i zasniva se na sistemu zajedničkih interesa fokusiranih na: naslijeđene kontakte i odnose iz vremena Hladnog rata; institucionalna partnerstva i savezi u državnim strukturama i nova rastuća mreža aktera iz civilnog društva, akademske zajednice i medija.  
Napori Pekinga kada je u pitanju “meka moć” uglavnom su usmjereni na određene ključne uticajne elite u biznisu, politici, akademskoj zajednici ili nevladinim organizacijama. Bilo koje ulaganje na Zapadnom Balkanu za Peking je loš plod u poređenju sa drugim evropskim zemljama.
Sa ciljem izgradnje zajednice prijateljskih zemalja, Peking uveliko ulaže u kulturnu diplomatiju, od Konfucijevih instituta prisutnih u svim glavnim gradovima regiona, do privrednih komora i kulturnih centara. Konfucijevi instituti su ključno oruđe kineske kulturne diplomacije, sa zadatkom da promovira pozitivan imidž Pekinga širom svijeta i kao dio strategije za izgradnju efikasne komunikacijske infrastrukture kroz vladine institucije koje nude jezične i kulturne programe, uz širenje propagande i ometanje slobode govora u kampusima.
U tom smislu, Senat SAD je jednoglasno usvojio zakon kojim bi se povećao nadzor nad Konfucijevim institutima i drugim kulturnim centrima, koje finansira Kina, a koji rade u kampusima američkih univerziteta, i smanjio bi federalna sredstva univerzitetima i fakultetima koji imaju Konfucijeve institute koji nisu u skladu sa novim pravilima i propisima o nadzoru. Slično, u EU je nedavno zatvoreno nekoliko ogranaka Konfucijevih instituta.
Peking je uspostavio Konfucijeve institute širom Zapadnog Balkana, pri čemu je prvi institut u regionu otvoren u Beogradu 2006. godine, a ostali nakon uspostavljanja BRI: dva u Srbiji na državnim univerzitetima u Beogradu (2006) i Novom Sadu ( 2014), na Univerzitetu u Tirani u Albaniji (2013), na Univerzitetu Sv. Ćirila i Metodija u Skoplju u Sjevernoj Makedoniji (2013), na Univerzitetu u Sarajevu (2015) i na Univerzitetu u Banjoj Luci(2018) u BiH i na Univerzitetu Crne Gore u Podgorici (2017)).
Osim toga, Peking promovira stvaranje „Konfucijevih učionica“ u osnovnim i srednjim školama. Vlada Srbije započela je pilot projekat za uvođenje kineskog jezika u 31 osnovnu i srednju školu u zemlji, projekat koji je započeo 2012. godine i obuhvata više od 2.500 učenika. Više od 700 studenata pohađa slične kurseve u Crnoj Gori, a sličan broj i u Republici Srpskoj. U Albaniji su “Konfucijeve učionice” formirane u nekoliko srednjih škola u Tirani od 2013. godine. Osnivanje kineskih kulturnih centara nastavlja da raste širom regiona, uglavnom u Skoplju, Beogradu i Tirani.
Akademske veze između Kine i zemalja Zapadnog Balkana rastu, što je tipično za sve veći opseg i intenzitet interakcije između nacionalnih akademija nauka.Ovo uključuje sporazume o saradnji Kine sa lokalnim institucijama; stvaranje novih akademskih programa; redovna razmjena osoblja; zajednički istraživački projekti; naručivanje analiza u oblastima kao što su ekonomija i politika na individualnom i institucionalnom nivou; uspostavljanje novih nastavničkih mjesta i druge inicijative.
Stipendije su bile jedan od alata javne politike Pekinga, nudeći ih na bilateralnoj osnovi, a Srbija je dobila najveći broj. Neformalne interakcije između Kine i zemalja Zapadnog Balkana su porasle kroz turističke posjete, što je olakšano relaksacijom i ukidanjem viznog režima u Srbiji (2017) i Albaniji (2018).
Vladina i stranačka saradnja sa Kinom odvija se na bilateralnom i multilateralnom nivou (Forum mladih političkih lidera Kina-CEEC), kao što se vidi u BiH, Crnoj Gori, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Kina učestvuje u Dijalogu svjetskih političkih stranaka, kao dio nastojanja Komunističke partije Kine da međudržavnu saradnju dopuni onom zasnovanom na ideološkom afinitetu.
Osnivanje Udruženja prijateljstva u svih pet zemalja opisuje bilateralni angažman Kine sa zemljama Zapadnog Balkana. Drugi oblici su sporazumi o bratimljenju, kao što su u Srbiji, Beogradu i Novom Sadu i bratskim gradovima Peking i Čangčun, Peking-Tirana i Lanzhou-Fier u Albaniji, Skoplje-Nančang u Severnoj Makedoniji i Sarajevo-Tianđin u Bosni i Hercegovini.
Poslednjih godina došlo je do značajnog porasta medijskog prisustva Kine širom Zapadnog Balkana. Kina pridaje veću pažnju kulturi u medijskim sadržajima koje generira i promovira u regionu. Jedan od ključnih ciljeva strategije upravljanja medijima KPK je navesti međunarodne medije da promoviraju kineski politički jezik i teme razgovora. Cilj je steći širi javni profil kako bi se promovirao kineski ekonomski i politički model te oblikovali pozitivni narativi o Kini, izbjegavajući negativne vijesti. Vijesti se sastoje od informacija neutralnog tona i usmjerenih na ekonomska pitanja, ali uglavnom nemaju kritičke ocjene kineskih aktivnosti. Čini se da ovi mediji često izbjegavaju upućivanje na informacije o sumnjivim uslovima vezanim za kineske projekte u regiji ili pitanjima ljudskih prava u Kini. Kineske diplomate povećavaju svoje prisustvo na društvenim mrežama

6 / 9
Zapadnog Balkana, a ambasadori otvaraju Facebook i Twitter naloge za širenje službenih poruka i objavljuju tekstove u lokalnim medijima promovirajući perspektivu kineske vanjske politike.
Saradnja kineske države sa lokalnim novinarima sada je dobro uspostavljen mehanizam interakcije, koji se posebno fokusira na propekinške novinare i autore, opisujući ih kao „misionare“. KPK pokušava promovirati novu generaciju "Prijatelja Kine" nudeći velikodušne stipendije i putovanja u Kinu. Nakon studijskih posjeta Kini, takvi novinari rutinski dobijaju pristup od kineskih vlasti da napišu pozitivne priče o svojim iskustvima i o učešću u raznim medijskim projektima koje sponzorira Peking.
Studija provedena u Albaniji 2020. godine izbrojala je više od 1.000 tekstova vezanih za Kinu tokom petogodišnjeg perioda, pri čemu je 47 posto bilo pozitivnih, 38 posto blago negativno, a 15 posto neutralnih.
U BiH, KPK promovira pozitivan imidž, izgrađujući kulturni i ekonomski uticaj, a napori su izraženiji u Republici Srpskoj. Naučni centar Pojas i put posjeduje dva medija (China Today i Voice of China), a Federalna novinska agencija ima sporazum o saradnji sa Xinhuom.
U Crnoj Gori medijsko pokrivanje je uglavnom pozitivno, ističući ekonomske, naučne i tehnološke uspjehe Kine, oslanjajući se uglavnom na kineske izvore vijesti ili medijske izvore iz Srbije. Mediji promoviraju kontrolirani narativ kada je čak i KPK prikazana u vrlo pozitivnom svjetlu, kao dobronamjerna globalna sila. U Sjevernoj Makedoniji lokalni tradicionalni i društveni mediji su glavni kanali komunikacije kineskih narativa, gdje je vrlo aktivan i kineski ambasador u Skoplju, naglašavajući pozitivnu ulogu Kine u Sjevernoj Makedoniji tokom pandemije. Nedostatak javne debate i kritičan pristup kineskom sponzoriranom sadržaju, u kombinaciji sa niskom medijskom pismenošću, povećava ranjivost zemlje na kineski uticaj.
Sa druge strane, Peking je podržao Republiku Srpsku u međunarodnoj areni, suzdržavši se 2015. godine od rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija kojom se osuđuje genocid nad Bošnjacima u Sebrenici 1995. godine. Aktivnosti Pekinga su u porastu jer, u saradnji sa Rusijom, pojačavaju pritisak na zapadne partnere u eskalirajućoj krizi oko BiH. Dok EU i SAD pokušavaju uvjeriti bosanske Srbe da prekinu blokadu vladinih vlasti, Moskva i Peking traže rani kraj međunarodne administracije, koja ima posebna ovlaštenja. Najavili su nepriznavanje novog međunarodnog administratora u BiH. Međutim, njihov pokušaj da natjeraju Vijeće sigurnosti UN-a da ukine međunarodnu administraciju u BiH propao je u ljeto 2021. jer njihova zajednička rezolucija nije bila podržana. Zauzvrat, predsjednik Milorad Dodik je otvoreno izrazio podršku Kini u smislu održavanja mira i stabilnosti u Hong Kongu.
 
Javna percepcija Kine na Zapadnom Balkanu
 
Političko ponašanje oblikuje percepciju javnosti u bivšim socijalističkim zemljama Zapadnog Balkana. Mali procenat ljudi u regionu ima mišljenje o unutrašnjoj situaciji u Kini, a geografska udaljenost ide u prilog Pekingu. Kinesko potiskivanje muslimana Ujgura nije medijska tema, a općenito se teme Hong Konga ili Tajvana tretiraju neutralno, a u mnogim slučajevima se koriste kineski izvori. Prisustvo slabog civilnog društva i oligarhijski uticaj na medije na Zapadnom Balkanu pružaju mogućnosti Kini da uđe i popuni prazninu.
Generalno, političke elite vide prisustvo Kine isključivo ekonomskim i korisnim, a uglavnom oportunističkim. Kratkoročni uticaj kineskog uporišta razmatra se bez ikakve strateške analize o dugoročnim implikacijama, bilo ekonomskim ili političkim. Prečesto vladama u regionu nedostaju realne strategije potrebne za vođenje ekonomskog planiranja i nisu u stanju prosvijetliti javno mnjenje prema bilo kakvom željenom ekonomskom krajnjem stanju.
Kineski projekti se lako usklađuju sa političkim ciklusima i spajaju odozgo prema dolje, a ne transparentnim i tržišno vođenim odlukama o nabavkama. Ponude Pekinga omogućavaju donositeljima odluka u regionu da podstaknu mreže pokrovitelja i pojačaju kratkoročne izborne prednosti. Međutim, obećanja o povećanoj ekonomskoj podršci
državama Zapadnog Balkana još se nisu ostvarila, a Kina polako stiče reputaciju „posuđivačke sile“ sa neizvjesnim i sve sumnjivijim ukupnim ekonomskim namjerama.
Popularnost Kine na Zapadnom Balkanu raste i ne gleda se kao na suprotnu opciju evroatlantskim aspiracijama regiona. Platforma 16+1 nije dobro poznata, niti shvaćena, a uticaj BRI se ne smatra značajnim. Lokalne institucije i akteri su pozitivno raspoloženi i željni razvijanja i produbljivanja bilateralnih odnosa sa Kinom. Prema anketama koje je proveo Međunarodni republikanski institut 2020. godine, većina ljudi u regionu blagonaklono gleda na Kinu, od 85 posto ljudi u Srbiji (među kojima 39 posto veoma povoljno), 68 posto u Crnoj Gori, 56 posto u Sjevernoj Makedoniji i 52 posto u Bosni i Hercegovini. U jednostavnoj korelacionoj analizi, što je veći kineski ekonomski angažman u regionu, pozitivnija je percepcija javnosti o Kini.  
 
COVID-19 i kineska agresivna diplomatija
 
Sa pandemijom COVID-19, Zapadni Balkan je postao pozornica za kinesku diplomatiju maski. Ova strategija je uključivala obasipanje ciljanih zemalja medicinskim potrepštinama, omogućavajući Kini da sebe predstavi kao velikodušnog donatora, dok je u isto vrijeme pokušavala očistiti svoje ime od optužbi za pogrešno rukovanje podacima u prvoj fazi izbijanja pandemije. Pandemija COVID-19 i odgovor u zapadnim zemljama viđeni su kao prilika za delegitimizaciju liberalnih demokratija širom svijeta.
Diplomatija Maske bila je uspješna u regionu, predstavljajući Kinu kao legitimnog partnera ili čak spasioca, kao što je prikazano na slikama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kako ljubi kinesku zastavu. Kada se diplomatija maski pretvorila u diplomatiju vakcina, Srbija je ostala epicentar kineske strategije. U stvari, slučaj u Srbiji je prilično neobičan, jer replicira kineski model diplomatije o vakcinama na regionalnom nivou. Kineska podrška Srbiji promovirana je i u Crnoj Gori opisujući Kinu kao „spasiteljicu“ i naglašavajući ravnodušnost zapadnoevropskih
zemalja. Srbija je iskoristila šansu da odigra maestralno za Kinu i dala doze drugim zemljama u regionu.
Na Zapadnom Balkanu, dezinformacije o porijeklu virusa i teorije zavjere oko pandemije i farmaceutske industrije pojačane su službenim početkom kampanja vakcinacije, gdje su društveni mediji korišteni kao važan kanal komunikacije za širenje ovih narativa. Kineski mediji i zvaničnici uveliko su promovirali nabavku i planiranu proizvodnju kineskih vakcina u Srbiji, što odražava važnu ulogu zemlje u promoviranju kineske diplomatije vakcina i opće pozitivne slike na Zapadnom Balkanu.
Takozvana „diplomacija vakcine“ koju koriste Kina (i Rusija) slijedila je logiku igre nulte sume, korištene za jačanje njihove geopolitičke uloge na Zapadnom Balkanu na štetu zapadnih sila, u kombinaciji sa dezinformacijama i pokušajima manipulacije da se potkopavaju povjerenje u vakcine zapadne proizvodnje, institucije EU i zapadne/evropske strategije vakcinacije. Kampanje su bile usmjerene na podrivanje kredibiliteta EU, jer na početku nije uspjela proširiti svoju solidarnost na susjedne zemlje. Izvještaj Službe EU za vanjske poslove povezuje isporuke sa kampanjama dezinformacija koje imaju za cilj skretanje pažnje s uloge Kine u izbijanju epidemije i smanjenje kredibiliteta Zapada u rješavanju krize.  
A zapravo je Evropska komisija isporučila paket pomoći od 450 miliona dolara (410 miliona eura) za Zapadni Balkan, sa 45 miliona dolara (38 miliona eura) za hitnu pomoć zdravstvenim sistemima regiona za kupovinu medicinske opreme, zaštitne opreme i druge potrebe, a ostalo za podršku reformama u zdravstvenom sektoru.