Kineski i ruski narativi o Ukrajini: Ispitivanje granica političkog slaganja – I dio  

Podrška Kine Rusiji bila je sveobuhvatna i trajna, ali ne bez ograničenja. Sve u svemu, čini se da Kina podržava ruske narative ako unapređuju kineske dugoročne strateške interese. Većina njih, kao što su ideje o Sjedinjenim Američkim Državama „željnim moći“, zapadnom „oružavanju“ sankcija i kritika NATO-a i „blokovske“ konfrontacije, povezane su sa zajedničkom borbom zemalja protiv percipirane američke hegemonističke moći i takozvanog liberalnog svjetskog poretka predvođenog SAD.

Najjasnija crvena linija u podršci Kine Rusiji je njeno distanciranje od prijetnji Moskve upotrebom nuklearnog oružja. Kineski lideri su se izjasnili protiv takvih prijetnji, iako bez eksplicitnog upiranja prstom u Rusiju. Osim toga, za razliku od Rusije, Kina službeno priznaje suverenitet i legitimitet ukrajinske vlade, iako je predsjednik Kine Xi Jinping odbijao razgovarati sa svojim ukrajinskim kolegom Volodimirom Zelenskim tokom prvih 14 mjeseci rata.

Dok obje zemlje Evropljane prikazuju kao naivne sljedbenike SAD, kineska kritika Evrope bila je suptilnija. Dok Rusija smatra evropske zemlje političkom prijetnjom, Kina pokazuje više simpatija prema Evropi, prikazujući je kao žrtvu američke pohlepe i ohrabrujući je da razvije autonomniju vanjsku politiku.

Selektivna i nedosljedna kritika u Kini naglašava njen proruski stav. Kina tvrdi da stoji iza Povelje UN-a i principa da se suverenitet i teritorijalni integritet svih država moraju poštovati, sa jedne strane, dok naglašava da se moraju uzeti u obzir „legitimni sigurnosni problemi“ svih država, sa druge strane. Ovo drugo je prikriveni način da se kaže da je proteste Rusije zbog širenja NATO-a trebalo shvatiti ozbiljnije. Iako je Kina u više navrata optuživala SAD da su izazvale invaziju ignorirajući zabrinutost Rusije, ona nikada nije osudila ili čak kritizirala Rusiju zbog invazije na suverenu državu, što je jasno kršenje Povelje UN-a.

Rat je možda učvrstio neke sličnosti u zvaničnim svjetonazorima Kine i Rusije. Izjave Pekinga o "nedjeljivoj sigurnosti" i ideja da se "legitimni sigurnosni problemi svih zemalja moraju poštovati" dobro su usklađeni sa perspektivom Moskve. Uključivanje ovih koncepata u novi kineski okvir za međunarodnu sigurnost – Inicijativu za globalnu sigurnost – pojačalo je njihov status, iako kinesko odobravanje seže još od ranih 2000-ih. Zapravo, osnovne postavke koje podupiru kinesku retoričku podršku Rusiji su ukorijenjene u konceptima koje je Kina razvila 1990-ih.

Podrška Kine Rusiji će vjerovatno ostati snažna sve dok Peking i dalje gleda na Moskvu kao na nezamjenjivog partnera u borbi protiv globalne hegemonije SAD-a, barem u kratkom i srednjem roku. Slični stavovi dvije zemlje o međunarodnoj sigurnosti, također, govore u prilog bliže koordinaciji. Istovremeno, očekujemo da će Kina nastaviti da balansira svoju podršku Rusiji u odnosu na potrebu održavanja stabilnih odnosa sa Zapadom.

 

Uvod

 

Samo nekoliko sedmica prije nego što je Rusija pokrenula punu invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022. godine, Rusija i Kina pozdravile su svoje prijateljstvo kao „nema granica“ ili „zabranjenih“ oblasti saradnje. U proteklih 20 mjeseci, međutim, ograničenja u prijateljstvu su postala očigledna, jer je Kina morala uravnotežiti političku podršku Rusiji sa drugim razmatranjima, kao što je njena želja da se predstavi kao neutralni posrednik u miru i njena potreba da spriječi potpuni slom u odnosima sa Zapadom. Kineski stav je opisan kao "proruska neutralnost", pri čemu Kina podržava Rusiju politički i - u određenoj mjeri - ekonomski, ali ne pruža direktnu vojnu pomoć. Iako je Kina umjereno povećala trgovinu energentima sa Rusijom i nastavlja intenzivno trgovati sa tom zemljom u drugim područjima, pazila je da otvoreno ne krši sankcije Zapada. Niti je Rusiji isporučila oružje ili drugu ofanzivnu vojnu opremu, barem ne otvoreno ili u značajnoj mjeri, iako su kineske kompanije isporučile komponente za takvu opremu.

Iako je kineska trgovina pomogla da se ruska ekonomija održi na površini, analitičari se slažu da je najjača podrška Kine Rusiji politička i diplomatska. Retorička podrška Kine olakšala je rat Rusije protiv Ukrajine u nekoliko aspekata. Bez vjerovanja da će njen moćni saveznik pružiti barem neku političku podršku, Rusija možda uopće ne bi pokrenula invaziju. Kineska podrška, također, je potkopala pokušaje Zapada da izoluje Rusiju u Ujedinjenim nacijama, dajući određeni stepen legitimiteta ratu. Posljedice ove podrške protežu se i dalje od rata Rusije protiv Ukrajine. To je uticalo na postojeća antizapadna i proruska osjećanja u zemljama kao što su Brazil, Indija i druge na globalnom jugu. Štaviše, kinesko odbijanje da osudi ruske postupke poslužilo je kao važan signal svijetu da je moguće da velika zemlja izvrši invaziju na suverenu državu i anektira dijelove njene teritorije bez univerzalne osude i izolacije. Konačno, kineska osuda zapadnih sankcija podstiče legitimitet drugim zemljama da nastave trgovati sa Rusijom, pružajući joj ekonomski spas i olakšavajući njene ratne napore.

Uprkos dalekosežnim implikacijama kineske političke podrške ratu Rusije protiv Ukrajine i šire, precizna ograničenja ove podrške nisu dobro shvaćena. Mediji su često prikazivali Kinu kao da je "prigrlila" ili "širila" rusku propagandu, kao "papagajski" stav o ruskom narativu ili kao da je usvojila ruski narativ, ali takve analize izgleda potcjenjuju razlike. Jedna studija tvrdi da je kineska podrška Rusiji ograničena različitim stavovima zemalja o nizu pitanja koja se odnose na ključne aspekte njihove bilateralne saradnje, kao što su razvoj evroazijske infrastrukture i angažman Kine na Arktiku. Studije kineskih domaćih narativa pronašle su iznenađujuće različite poglede na Rusiju i rat, koje većina kineskih stručnjaka smatra „proxy sukobom“ između Sjedinjenih Država i Kine. Neki zapadni analitičari opisali su kinesko razmišljanje o ratu kao "stalno evoluirano". Drugi ističu kontinuitet ključnih ideja i principa na kojima se temelji kineska doktrina vanjske politike. Ove analize, međutim, imaju tendenciju da ispituju kineske narative bez sistematskog upoređivanja sa ruskim narativima, što otežava uočavanje suptilnih, ali značajnih razlika. Ovaj izvještaj analizira sadržaj, obim i ograničenja kineske političke podrške Rusiji upoređujući ruske i kineske priče o ratu Rusije protiv Ukrajine i srodnim temama. Dublje, preciznije razumijevanje obima kineske podrške, kao i svih crvenih linija koje je Kina povukla u pogledu toga koliko daleko je spremna ići u odbrani svog partnera, može poslužiti kao osnova za bolje informirane procjene o tome kako se rusko-kineski odnosi mogu razvijati po različitim scenarijima.

 

Analizirali smo zvanične izjave i poluzvanične tekstove koje su napisali akteri povezani sa kineskom i ruskom državom od izdavanja zajedničkog saopćenja 4. februara 2022. godine zaključno sa oktobrom 2023. godine. To uključuje izjave lidera zemalja, ministarstava vanjskih poslova i državnih medija, kao i analize ruskih i kineskih stručnjaka. U poređenju ruskih i kineskih narativa o ratu i srodnim temama, pojavilo se nekoliko tema koje su odabrane za bližu analizu. Nalazi su predstavljeni u nastavku.  

 

Uzroci sukoba i odgovornost NATO-a

 

Kina i Rusija se slažu oko glavnih uzroka sukoba, iako postoje razlike u prezentaciji. Obje zemlje smatraju da je američka politika moći u Ukrajini izazvala ruske akcije. Za razliku od ruskog narativa, međutim, koji krivi cijeli “zapadni svijet” kao i ukrajinsku vladu, Kina se fokusira na akcije Sjedinjenih Država i NATO-a. Obje zemlje, također, vjeruju da NATO-om dominiraju Sjedinjene Države i da širenje NATO-a ugrožava Rusiju i stabilnost Evrope. Kineski zvaničnici sada, također, sve više prikazuju NATO i “organizacije slične NATO-u” kao ozbiljnu pretnju za svoju zemlju.

 

RUSIJA: Osnovni razlog za rat je taj što je zapadna zavjera u Ukrajini primorala Rusiju da deluje u cilju zaštite ruskih interesa. Ruska retorika oko uzroka rata je višestruka i sastoji se od nekoliko različitih elemenata, ali osnovni gradivni blokovi narativa su relativno jednostavni i ponavljaju se: agresivne, moći gladne, antiruske mahinacije Zapada u Ukrajini primorale su Rusiju da djeluje u cilju zaštite fundamentalnih ruskih interesa. Ovo je oslonac na kojem se zasnivaju sva različita objašnjenja ruskih predstavnika za takozvanu specijalnu vojnu operaciju – bilo da se radi o zaustavljanju širenja NATO-a na istok, eliminaciji ukrajinskih neonacista, narkomana i sotonista, zaštiti stanovništva koje govori ruski i Rusa u Ukrajini ili odbrani domovine od vojnih, nuklearnih, biohemijskih, kulturnih ili demografskih prijetnji. Ovaj osnovni narativ se može dosljedno i često naći u govorima Vladimira Putina, ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova i mnogih drugih ruskih predstavnika od izbijanja rata.

U ruskom narativu, kontrola Ukrajine dio je cilja Zapada da postigne globalnu dominaciju i uništi Rusiju. Iako je Rusija pokrenula “specijalnu vojnu operaciju”, to je u ruskim očima bila neizbježna i neophodna posljedica i odgovor na “civilizacijski rat” koji je Zapad već vodio protiv Rusije. Cilj ovog civilizacijskog rata je obuzdati, potkopati i konačno uništiti Rusiju. Da Rusija nije djelovala u februaru 2022. godine, NATO kojim dominiraju SAD, nastavio bi svoju kampanju prijetnje Rusiji preko Ukrajine:

“Nije tajna da je kolektivni Zapad predvođen SAD-om, težeći globalnoj dominaciji, pokrenuo sveopšti hibridni rat protiv naše domovine. Neprijatelj ne krije svoj cilj, a to je da […] značajno oslabi ili čak uništi vjekovnu nacionalnu državnost [Rusije]”. (Lavrov, 25. oktobar 2022.)

KINA: Kao i Rusija, Kina je pokušala pomjeriti fokus sa neposrednog uzroka rata – ruske invazije na Ukrajinu– na ono što smatra njegovim osnovnim uzrocima. U sedmici prije ruske invazije, ministar vanjskih poslova Wang Yi retorički je upitao: “Ako se NATO nastavi širiti na istok... da li će to doprinijeti dugoročnoj stabilnosti u Evropi?” Glasnogovornica Ministarstva vanjskih poslova Kine otišla je korak dalje kada je, dan prije invazije, upitala: „Dok su SAD gurale pet rundi širenja NATO-a na istok, sve do ruskog praga, i raspoređivale napredno ofanzivno strateško oružje... da li je ikada razmišljao o posljedicama guranja velike zemlje uza zid?”  

U analizi Guangming Dailya, novina koje kontrolira Komunistička partija Kine (KPK), navodi se da su “SAD i NATO stalno koristili pitanje Ukrajine da iritiraju Rusiju u posljednjih 30 godina”. Ideja da je NATO izazvao akcije Rusije bila je dosljedna tema kineske retorike o ratu u Ukrajini. Tako su 30. januara 2023. Optužiili SAD da su „potaknule“ „ukrajinsku krizu“ i da su „najveća pokretačka snaga“ iza nje. Nastavkom slanja teškog naoružanja u Ukrajinu, SAD su "produžile i intenzivirale sukob".

Kina nije okrivila niti osudila Rusiju, već je naprotiv izrazila razumijevanje za ruske postupke. Na dan ruske invazije, Wang Yi je rekao Sergeju Lavrovu da Kina "razumije legitimnu zabrinutost ruske strane u vezi sa sigurnosnim pitanjima". Na konferenciji za novinare kineskog Ministarstva vanjskih poslova istog dana, novinar Bloomberga je upitao da li Kina smatra da ruske akcije predstavljaju invaziju i kršenje Povelje UN-a. Portparol je odgovorio da situacija ima "složenu istorijsku pozadinu" i da je Rusija najavila da njena specijalna vojna operacija u istočnoj Ukrajini neće granatirati gradove. Od tada, Ministarstvo vanjskih poslova Kine izbjegava korištenje riječi poput "invazija" ili "rat" da opiše ruske akcije, umjesto toga koristi termin specijalna vojna operacija ili naziva rat "ukrajinskom krizom" ili "rusko-ukrajinskim sukobom". Kineski mediji koje kontrolišu stranka i država su izbjegavali riječi poput "invazija" ili "rat" u svom izvještavanju.  

Kina je bila nepovjerljiva prema vojnim savezima mnogo prije ruske invazije na Ukrajinu. Protivljenje “vojnim blokovima” važan je element kineske sigurnosne politike od 1990-ih. U zajedničkoj izjavi 1997. godine, dvije godine prije pristupanja Češke, Mađarske i Poljske NATO-u, Kina i Rusija su se usprotivile „pokušajima proširenja i jačanja vojnih blokova“, jer bi to „predstavljalo prijetnju sigurnosti određenih zemalja i pogoršalo regionalne i globalne tenzije”. Slučajno bombardovanje kineske ambasade u Beogradu od strane NATO snaga 1999. godine, u kojem su ubijena tri kineska državljana, a koje je kineska vlada opisala kao namjerni „varvarski čin“, također, je oblikovalo kinesko viđenje NATO-a.

Zbog svoje uloge kao regionalne transatlantske organizacije, NATO je donedavno bio pitanje od sekundarnog značaja za Kinu. Međutim, dobio je znatno veću zvaničnu pažnju od ruske invazije na Ukrajinu, što je detaljno opisano u studiji Hillevi Pårup “Kinesko gledište o NATO-u i članstvu Švedske”, koju je objavio Švedski nacionalni kineski centar u julu 2022. godine. NATO je postala tema koja se ponavlja za kineske predstavnike koji su češće govorili i detaljnije objašnjavali svoje stavove o organizaciji. Kako Pårup ističe, ovo rastuće interesovanje vidljivo je i u medijima na kineskom jeziku, gdje su spominjanja NATO-a značajno porasla od februara 2022. godine.

Od objavljivanja novog strateškog koncepta NATO-a u junu 2022. godine, prvog planskog dokumenta NATO-a koji identificira Kinu kao sigurnosni izazov, u Kini raste zabrinutost da će se NATO uključiti u kinesko susjedstvo. U očima Kine, američke ambicije nisu ograničene na širenje NATO-a u Evropi. Nastoji da proširi svoj domet u Aziju, transformirajući NATO iz transatlantske organizacije u globalni vojni savez. U zajedničkoj izjavi u martu 2023. godine, Kina i Rusija pozvale su NATO „da se pridržava svojih obaveza kao regionalne i odbrambene organizacije“, formulacija koja se ne nalazi u zajedničkoj izjavi izdatoj u februaru 2022. godine. Zemlje su „izrazile ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka NATO-a jačanja vojno-sigurnosnih veza sa azijsko-pacifičkim zemljama, što narušava regionalni mir i stabilnost”. Smatra se da je posebno zabrinjavajuće to što su Japan i Južna Koreja, koji su prikazani kao kapije NATO-a u regionu, produbili svoje veze sa organizacijom. U maju 2023. godine Ministarstvo vanjskih poslova Kine odgovorilo je na pitanje o planu NATO-a da uspostavi ured za vezu u Japanu – plan koji je, čini se, odložen – navodeći da NATO „tvrdi da je regionalna organizacija“ i da „ne bi trebalo da se proširi njegov geopolitički domet”.

Kineski lideri su, također, zabrinuti da SAD formiraju "saveze slične NATO-u" u Aziji kako bi obuzdali Kinu. Kineski posmatrači povukli su paralele između širenja NATO-a u Evropi i onoga što vide kao pokušaja SAD da formiraju „ekskluzivne“ grupe u Aziji, kao što je AUKUS, sigurnosno partnerstvo između Australije, Ujedinjenog Kraljevstva i SAD i Kvadrilateralni sigurnosni dijalog, sigurnosni forum za Australiju, Indiju, Japan i SAD. Wang Yiwei, profesor na Univerzitetu Renmin, vjeruje da formiranjem “saveza nalik NATO-u” u azijsko-pacifičkom regionu, SAD sada “ciljaju [u] Kinu [u Aziji] baš kao ono što su učinile Rusiji u Evropi”.

 

Razlike

 

Uzroci sukoba

 

Obje zemlje nastoje pomjeriti fokus sa neposrednog uzroka rata – ruske invazije na Ukrajinu – na ono što tvrde da je osnovni uzrok: američku politiku moći u Ukrajini i širenje NATO-a na istok.

 

Rusija krivi cijeli “Zapad” i Ukrajinu, kineska kritika se fokusira na SAD i NATO

 

Legitimna invazija?

 

Kina izražava razumijevanje za postupke Rusije.  

 

Rusija tvrdi da su njene akcije u skladu sa međunarodnim pravom, Kina naglašava da se teritorijalni integritet zemalja mora poštovati, ali isto tako moraju biti uzeti u obzir i "legitimni sigurnosni problemi" Rusije.

 

Nedjeljiva sigurnost

 

Zemlje koriste slično tumačenje „nedjeljive sigurnosti“. Kina je taj koncept ugradila u svoju viziju kako se mir može postići u svijetu.  

Kina suprotstavlja "nedjeljivu" i "apsolutnu" sigurnost i optužuje SAD i NATO da slijede ovo drugo.

 

SAD gladne moći

 

Postoji zajedničko shvatanje da su SAD glavni rival i korijen sigurnosnih problema Evrope. Želja SAD za moći je glavni razlog za rat.

Kineski narativ prikazuje Evropu kao žrtvu američke pohlepe.

 

Nezakonite sankcije

 

Obje zemlje sankcije Zapada vide kao nezakonite i kontraproduktivne. Rusija je otišla dalje uporedivši sankcije sa činom rata.  

 

Evropa bez autonomije?

 

Kina i Rusija se slažu da SAD imaju neprikladan uticaj na vanjsku politiku evropskih zemalja.

Kina je više naklonjena Evropi i ohrabruje EU da razvije nezavisniju vanjsku politiku.  

 

Nezavisnost Ukrajine?

 

Nema jasnih sličnosti.

Rusija smatra vladu u Kijevu marionetom koju kontrolira Zapad. Kina priznaje suverenitet i legitimitet ukrajinske vlade.  

 

Ruska invazija: legitimna upotreba sile?  

 

Rusija i Kina imaju različite stavove o ruskoj upotrebi sile protiv Ukrajine. Dok se Rusija poziva na međunarodno pravo kako bi opravdala svoju invaziju, Kina je naglasila svoj dugogodišnji stav da se teritorijalni integritet svih zemalja mora poštovati. Kina je pozvala na prekid vatre i mirovne pregovore, ali je istovremeno izrazila razumijevanje za postupke Rusije. Dok je Putin jasno stavio do znanja da Rusija namjerava upotrijebiti "sva raspoloživa sredstva" da zaštiti rusku teritoriju - uključujući anektiranu teritoriju u Ukrajini - Xi je govorio protiv prijetnji upotrebom nuklearnog oružja.

RUSIJA: Rusija smatra da se, za razliku od Zapada i Ukrajine, ponaša u skladu sa međunarodnim pravom. Važan aspekt ruskih narativa u vezi sa sukobom je da su ruske akcije potpuno u skladu sa međunarodnim pravom. Time je specijalna vojna operacija legitimisana na različite načine, uključujući tvrdnje da širenje NATO-a ugrožava legitimne sigurnosne interese Rusije i da se moraju zaštititi životi i prava Rusa u istočnoj Ukrajini, kao i pozivanjem na Povelju UN-a i međunarodne principe kao što je pravo na samoopredjeljenje i nacrti rezolucija u Vijeću sigurnosti UN-a. U junu 2022. godine Putin je izjavio da je „Rusija bila primorana nastaviti sa specijalnom vojnom operacijom. […] Ovo je bila odluka jedne suverene zemlje, koja ima svako bezuslovno pravo da održi svoju sigurnost, koja je zasnovana na Povelji UN”.

Ovo je u suprotnosti sa navodno nezakonitim radnjama „ilegalnog“ režima u Kijevu i zapadnog svijeta. Rusija je brzo uprla prstom u prethodne vojne intervencije SAD i NATO-a u Jugoslaviji, Libiji i na Bliskom istoku.

“SAD i njihovi saveznici, koji su direktno odgovorni za brojna kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava i krivi za zločine u kojima su ubijene stotine hiljada ljudi u Jugoslaviji, Iraku, Libiji i Afganistanu, ponovo primjenjuju dvostruke standard”. (Lavrov, 1. mart 2022.)

Rusija tvrdi da je Kina izrazila podršku ruskim akcijama u bilateralnim pregovorima otkako je Rusija započela invaziju. Naprimjer, u ruskom transkriptu telefonskog razgovora između Xija i Putina 25. februara 2022. godine, Xi je navodno rekao da poštuje postupke ruskog rukovodstva u krizi koja je u toku. Slično tome, prema ruskom transkriptu telefonskog razgovora dvojice predsjednika od 15. juna 2022. godine, „Predsjednik Kine je istaknuo legitimnost ruskih akcija u zaštiti temeljnih nacionalnih interesa suočenih sa izazovima sigurnosti koje su stvorile vanjske sile“.

KINA: Čini se da je očito rusko kršenje međunarodnog prava izazvalo nelagodu kod kineskog rukovodstva. Kinesko Ministarstvo vanjskih poslova je na početku rata opisalo „ukrajinsko pitanje” kao „veoma komplikovano” i naglasilo da kretanje ka trenutnoj situaciji „nije ono što je bilo ko od nas želeo da vidi”. Samo nekoliko dana ranije, 19. februara 2022. godine, ministar vanjskih poslova Wang Yi je izjavio da „suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet svih zemalja treba poštovati i štititi“, dodajući da Ukrajina nije izuzetak. Osim toga, naglasio je da je sporazum iz Minska II, sporazum koji uključuje odredbu o vraćanju kontrole ukrajinske vlade nad državnim granicama Ukrajine, "jedini način da se riješi pitanje Ukrajine". Osim toga, dan prije invazije, Ministarstvo vanjskih poslova Kine pozvalo se na ponovljena uvjeravanja Rusije da "ne namjerava započeti rat protiv Ukrajine".

Od ruske invazije, što je jasno kršenje sporazuma iz Minska, Kina je pozvala na prekid vatre, iako je stalno naglašavala da su NATO i SAD krivi za razvoj događaja. U telefonskom razgovoru sa Sergejem Lavrovom 24. februara 2022. godine Wang Yi je objasnio da „Kina uvijek poštuje suverenitet i teritorijalni integritet zemalja“, ali je istovremeno istaknuo da Kina razumije „legitimnu zabrinutost Rusije u vezi sa sigurnosnim pitanjima“. Putin i Xi su razgovarali narednog dana. Prema kineskom tumačenju, Xi je izrazio podršku Kine Rusiji da riješi svoje nesuglasice s Ukrajinom "pregovorima" i ponovio temeljni stav Kine o poštovanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemalja.

Neki kineski akademici su izrazili zabrinutost zbog invazije Rusije. Mnogi stručnjaci su prihvatili zvaničnu liniju izražavajući podršku Rusiji i kritizirajući SAD, ali bilo je i kritičnih glasova o ruskoj upotrebi sile. Otvorena kritika ruskih postupaka bila je rijetka i ograničena od strane države. Naprimjer, cenzuriran je tekst četiri kineska profesora koji su osudili napad Rusije, tvrdeći da bi to "destabiliziralo situaciju u Evropi i svijetu u cjelini".

Za razliku od Rusije, Kina ne gleda na nuklearno oružje kao na legitimno sredstvo ratovanja u Ukrajini. Tokom rata, ruski predstavnici su u više navrata davali prijeteće izjave o mogućoj upotrebi nuklearnog oružja. Štaviše, Putin i drugi ruski zvaničnici jasno su stavili do znanja da Rusija zadržava pravo da koristi „sva raspoloživa sredstva“ da „zaštiti Rusiju i [njen] narod“, uključujući aneksirane teritorije Ukrajine – iako je Putin kasnije tvrdio da ne namjerava koristiti nuklearno oružje u Ukrajini. U novembru 2022. godine, u vezi sa posjetom njemačkog kancelara Olafa Scholza Pekingu, Xi Jinping je zauzeo javni stav protiv upotrebe i prijetnje upotrebom nuklearnog oružja u Ukrajini, navodeći da se nuklearno oružje „ne smije koristiti u sukobu ”. Na samitu Asocijacije zemalja jugoistočne Azije u Kambodži kasnije tog mjeseca, tadašnji premijer Li Keqiang nazvao je nuklearne prijetnje "neodgovornim". Xi Jinping je navodno izdao lično upozorenje Putinu da ne koristi nuklearno oružje kada je posjetio Moskvu u martu 2023.