Izborna kriza u Rumuniji: oštro upozorenje za zemlje NATO-a o ruskom miješanju

Problem

 

Ustavni sud Rumunije poništio je predsjedničke izbore u zemlji uoči drugog kruga, navodeći probleme u izbornom procesu zbog stranog uplitanja, na osnovu dokumenata sa kojih je skinuta oznaka tajnosti.

Ranije je Vijeće za nacionalnu sigurnost ukazalo na Rusiju kao na neprijateljsku državu koja stoji iza masovne TikTok kampanje koja je trebala dovesti na vlast Călina Georgescua, proruskog teoretičara zavjere čija je ideologija ukorijenjena u rumunskom međuratnom pokretu krajnje desnice. Ubrzo nakon odluke suda, niz hapšenja usmjeren je na ključne ličnosti Georgescuove navodne nezakonite kampanje.

Suočena s ograničenim mogućnostima, rumunska vlada je izabrala najmanje nedemokratski način da ublaži štetu. Ustavni sud, koji se smatra visoko politiziranim jer sudije imenuje vlada, kupio je vrijeme vlastima da organiziraju reprizu u proljeće 2025. godine.

Rumunija je prva evropska zemlja koja je otkazala izbore zbog navodnog uplitanja Rusije, iako su slične optužbe iznošene u prošlosti, kao naprimjer, u Moldaviji. Rumunski slučaj pokazuje u kojoj su mjeri, čak i zemlje NATO-a ranjive na rusko miješanje i koliko su lokalne institucije potcijenile socijalno nezadovoljstvo koje je dovelo do Georgescuovog uspona.

U ovom trenutku neizvjesnosti i pojačane društvene podjele, ključno je za rumunsku vladu da vrati povjerenje javnosti u državne institucije i izborni proces, uz jačanje otpornosti na vanjske prijetnje. Bez ovih mjera, ponavljanje predsjedničkih izbora 2025. godine riskira ponavljanje izazova s kojima su se suočavali 2024. godine.

Rješenje

Prvi zadatak nadležnih je da imenuju i procesuiraju domaće počinioce ovog hibridnog napada, uz dokazivanje njihove povezanosti sa Rusijom.

Nakon toga, političari se moraju fokusirati na reformu političkih partija i poboljšanje njihovog odgovora na trenutne prijetnje. I stranke i institucije mogle su bolje zaštititi izbore da nisu potcijenile uspon krajnje desnice i tolerisale radikalne i nacionalističke elemente u zemlji, uključujući I one unutar svojih redova. Potrebno je temeljno čišćenje kako bi se osigurala otpornost.

Pored toga, Rumunija mora da prilagodi svoje zakone kako bi se efikasno suprotstavila stranoj manipulaciji informacijama i miješanju, koje će se samo povećavati kako Rusija bude nastojala da potkopa zapadni uticaj u regionu. Isto tako, Evropska komisija treba pojača svoje napore da kompanije društvenih medija smatra odgovornim za njihovu ulogu u širenju dezinformacija i da regulira gigante sa potencijalnim državnim uticajem kao što je TikTok. Iskustvo Rumunije nudi priču upozorenja o budućnosti izbora i širem uticaju na operacije.

 

Kontekst

Georgescu, ekonomista sa karijerom ukorijenjenom u državnom sistemu, bio je praktično nepoznat javnosti sve dok se nije proslavio u roku od nekoliko sedmica tokom prvog kruga predsjedničke trke, osiguravši 23 posto glasova i završio na prvom mjestu. Njegova protivkandidatkinja, liberalna gradonačelnica malog grada Elena Lasconi, bila je jedina proevropska i prodemokratska opcija u utrci, ali je naširoko smatrana nedovoljno kvalificiranom za taj posao.

Georgescu je odbio učestvovati u debatama, intervjuima i otkriti svoje izvore finansiranja. U objavama i video snimcima na internetu iznio je svoju namjeru da stvori samodovoljnu rumunsku ekonomiju, nacionalizira strane kompanije, zaustavi pomoć Ukrajini, riješi se američkog proturaketnog štita smještenog u Rumuniji i izrazio je simpatije prema ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. On je pristalica neolegionarskih grupa koje vuku svoje korijene do Gvozdene garde, kriminalnog, vjerskog fašističkog pokreta 1930-ih godina prošlog stoljeća.

Uprkos historijskom antiruskom raspoloženju Rumunije, dio stanovništva je postao razočaran i kvalitetom političkog predstavljanja i pristupom javnim dobrima. Sve veća nejednakost i nedostatak socijalne pravde učinili su ekstremističke ideje i nade za radikalne promjene privlačnijima. Rumunska dijaspora, koja se osjeća otuđenom i diskriminiranom u svojim zemljama domaćinima, posebno je osjetljiva na ove ideje.

Stratešku euroatlantsku orijentaciju Rumunije pokreću elite i leži na krhkom narodnom konsenzusu, sa široko rasprostranjenom ogorčenošću prema nacionalnim i zapadnim političarima. Državne institucije umanjile su značaj nagomilanog bijesa tokom godina lošeg upravljanja i korupcije, kao i prijetnju koju rastući pokret krajnje desnice predstavlja po nacionalnu sigurnost.