Cijena invazije: Gubici Rusije premašili su milion ljudi i tempo ne usporava

Focus je prikupio informacije iz različitih izvora o gubicima ruske okupacione vojske u Ukrajini, a proveo je i komparativnu analizu gubitaka pretrpljenih u raznim sukobima posljednjih decenija u kojima je učestvovala ruska vojska.

Uprkos ograničenim informacijama iz Moskve, postoje zvanični podaci Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine, prema kojima su gubici ruske vojske u ljudstvu premašili milion ljudi. Uzmimo u obzir da u vojnoj vještini postoji sljedeća klasifikacija gubitaka:

 

Nepovratni gubici - poginuli, umrli od rana, zarobljeni, nestali.

 

Medicinski gubici - ranjeni, doživjeli kontuzije, otrovani, bolesni.

 

 

Stoga je prikladno pojasniti koje podatke Generalštab Oružanih snaga Ukrajine daje prilikom objavljivanja sažetka gubitaka okupatora. Kako je u februaru 2024. godine izjavio portparol Generalštaba Oružanih snaga Ukrajine, stariji poručnik Andrij Kovaljov, prilikom sastavljanja sažetaka, vojno rukovodstvo uzima u obzir dva glavna pokazatelja - nepovratne i sanitarne gubitke osoblja ruskih oružanih snaga.

"Ukupni gubici Rusije, koje objavljuje Generalštab, sastoje se od dva glavna pokazatelja gubitaka koje je ruska vojska pretrpjela tokom neprijateljstava. Radi se o nepovratnim gubicima i borbenim sanitarnim gubicima ruske vojsk", objasnio je Kovaljov.

 

 

Pored zvaničnih podataka, postoje i nezavisni izvori koji, također, pružaju informacije koje omogućavaju da se izvrši procijena obima gubitaka ruskih

oružanih snaga u tekućem sukobu. Konkretno, novinari i volonteri Mediazone i ruske službe BBC-a sastavljaju spiskove imena poginulih ruskih vojnika - to su dokumentirani gubici među osobljem ruskih oružanih snaga. U stvari, ovo je minimalna procjena gubitaka ruskih snaga od početka potpune invazije.

Zaključno sa junom, od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu, bilo je moguće identificirati 110.608 poginulih ruskih vojnika. Autori studije tvrde da je ovo samo broj utvrđen prema otvorenim izvorima - osmrtnicama, spomen-pločama i vladinim izvještajima, i da oni odražavaju samo 45 do 65 posto stvarnog broja poginulih, budući da mnoga tijela ostaju na bojnom polju zbog problema sa  evakuacijom.  

Publikacija, također, pruža gubitake ruske vojske prema regijama Rusije iz koje vojnici potiču - kako se ispostavilo, glavni postotak gubitaka pada na Tuvu, Burjatiju i Republiku Altaj.

Najveća brojka je u Tuvi: 120 potvrđenih smrtnih slučajeva na svakih 10.000 ljudi. U Burjatiji - 91, na Altaju - 89. Poređenja radi, u Moskvi - samo tri smrtna slučaja na 10.000.

 

 

Poseban blok analize odnosi se na gubitke među borcima samoproglašenih "LNR" i "DNR". Nakon 22. decembra 2022. godine, zvanični izvori u "DNR" prestali su objavljivati podatke o poginulima, a "vlasti LNR" ih nikada nisu otkrile. Međutim, nakon proučavanja osmrtnica, izvještaja o nestalim osobama i indirektnih referenci, analitičari sugeriraju da je od početka rata poginulo između 21.000 i 23.500 vojnika iz "LDNR".

 

 

Ruske privatne vojne kompanije, posebnoWagner grupa, su pretrpjele značajne gubitke u borbama u Ukrajini. Zajednička istraga Mediazone i ruskog servisa BBC-a navodi da je kompanija, koju je osnovao Jevgenij Prigožin, regrutovala najmanje 48.366 zarobljenika iz ruskih zatvora za rat u Ukrajini. Od toga je više od 17.000 plaćenika poginulo samo u borbama za Bahmut, a ukupno 20.000 pripadnika Wagnera poginulo je u "bahmutskoj mašini za mljevenje mesa".

Ukupni gubici Wagnerovih plaćenika u rusko-ukrajinskom ratu, prema procjenama njemačke publikacije Deutsche Welle, iznose oko 22.000 poginulih (ovo je svaki treći pripadnik Wagner Grupe u Ukrajini) i 40.000 ranjenih. Istovremeno, američke obavještajne službe daju drugačije brojke. Zvanični predstavnik Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD-a John Kirby izjavio je 2023. godine da je od početka potpune ruske invazije na Ukrajinu ubijeno ili ranjeno više od 30.000 pripadnika Wagner grupe, većinom u borbama za Bahmut.

 

Poređenje gubitaka Oružanih snaga Rusije u različitim sukobima

 

Gubici Oružanih snaga Ruske Federacije tokom rusko-ukrajinskog rata od 2022. godine su među najznačajnijima u modernoj vojnoj historiji. Broj mrtvih i ranjenih, naprimjer, tokom afganistanskog rata (1979-1989) i dva čečenska rata zajedno je apsolutno neuporediv.

 

 

Prema podacima štaba Združene grupe snaga Ruske Federacije, tokom borbi u Čečeniji od 1994. do 1996. godine, gubici federalnih snaga iznosili su:

Dakle, nepovratni gubici procijenjeni su na 5.334 osobe. Međutim, prema podacima Saveza komiteta majki vojnika, u prvom ratu u Čečeniji poginulo je najmanje 14.000 ruskih vojnika.

 

 

Tokom drugog čečenskog rata, brojke o gubicima ruske vojske znatno su se razlikovale između zvaničnih i nezavisnih izvora. U početku je objavljeno da su federalne snage sigurnosti u Čečeniji izgubile 3.438 poginulih i 11.661 ranjenih ljudi. Ove brojke uključuju 2.136 poginulih i 5.763 ranjenih vojnika Ministarstva odbrane, 1.196 poginulih i 5.399 ranjenih vojnika Ministarstva unutrašnjih poslova i 106 poginulih i 499 ranjenih vojnika drugih federalnih agencija.

Kasnije je prvi zamjenik predsjednika Odbora za odbranu Državne dume, Andrej Krasov, objavio druge brojke.

"Tokom antiterorističke operacije 1999-2002. godine, više od 6.000 ljudi je ubijeno, a 15.549 je ranjeno", rekao je Krasov.

Istovremeno, Savez komiteta vojničkih majki Rusije procijenio je ove gubitke na 11.500 ljudi, uključujući one poginule na bojnom polju, one koji su umrli od rana u bolnicama i one koji su umrli u roku od godinu dana nakon učešća u neprijateljstvima.

 

 

Zvanični podaci o gubicima sovjetskih trupa u desetogodišnjem ratu u Afganistanu odražavaju samo registrirane slučajeve i ne uzimaju u obzir skrivenu smrtnost, sanitarne gubitke nakon demobilizacije i slučajeve koji su ostali izvan vojne statistike.

Prema zvaničnim podacima, ukupan broj poginulih, uključujući vojnike, oficire, graničare, pripadnike Ministarstva unutrašnjih poslova, KGB-a i civilno osoblje, iznosi 15.031 osoba. Većina ih je poginula u borbama. Medicinski gubici iznosili su 469.685 ljudi.

 

 

Brojke jasno pokazuju da je sukob u Ukrajini postao najsmrtonosniji vojni sukob u kojem su učestvovale ruske oružane snage od Drugog svjetskog rata. Čak i prema najkonzervativnijim procjenama, mjesečni gubici u Ukrajini (oko 3.000 ljudi mjesečno) su nekoliko puta veći od, naprimjer, prosječnih mjesečnih gubitaka u Čečeniji na vrhuncu borbi 1995. i 2000. godine.

To je, naravno, zbog razmjera borbi i broja uključenih snaga. Ako povučemo analogije sa borbama u Čečeniji, onda u ovom slučaju možemo govoriti o lokalnim sukobima, gdje je grupa ruskih trupa brojala, prema različitim procjenama, približno 38.000 ljudi tokom prve kampanje, a preko 100.000 u drugoj.

Istovremeno, na početku potpune invazije na Ukrajinu, broj ruskih okupacijskih trupa koncentriranih na granicama dostigao je 190.000 ljudi. A ukupna dužina linije fronta iznosila je 3.700 kilometara, od čega je više od 900 kilometara područja gdje se vode aktivne borbene operacije.

Takvi podaci ukazuju na potpuno drugačiju prirodu i razmjere sukoba koji je Rusija pokrenula u svojoj nedavnoj historiji. Štaviše, borbene operacije su dobile pozicijski i manevarski karakter s elementima rata iscrpljivanja, gdje se

svakodnevno koriste artiljerija, oklopna vozila, avijacija, MLRS, balističke rakete, bespilotne letjelice i elektronsko ratovanje.

Kao rezultat neuspješnih odluka ruske vojne komande u planiranju i organiziranju borbenih operacija, kao i taktike takozvanih „napada talasa ljudskog mesa" sa jedne strane, i političkih motiva Kremlja sa druge strane, ruska vojska na teritoriji Ukrajine i dalje trpi ogromne gubitke - vojni historičari će ih procijeniti ne na hiljade, već na milione.