BALKANSKI BLOG: Promijenjeni svjetski poredak omogućava povratak Rusije u Jugoistočnu Evropu

Ovaj pomak postao je potpuno jasan ove sedmice sa dva ključna razvoja događaja. Činilo se da Trumpov razgovor s Vladimirom Putinom postavlja temelje za budući dogovor o Ukrajini - jedan isključuje i Kijev i sve evropske lidere sa pregovaračkog stola. Drugo, zapaljivi govor američkog potpredsjednika JD Vancea na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji (MSC), u kojem je osudio evropske lidere i signalizirao da se Washington više ne pridržava njihovih demokratskih vrijednosti.

Ako je bila potrebna potvrda da je odanost Trumpove administracije evropskoj krajnjoj desnici koja se ponovo oporavlja, Vanceove akcije u Evropi su je pružile. Umjesto da se sastane s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom, odlučio se za razgovore s Alice Weidel, liderkom krajnje desničarske Alternative za Njemačku (AfD). Njegov govor na MSC-u pomenuo je iznenadno otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumuniji 2024. godine, koji su otkazani i odgođeni zbog zabrinutosti zbog potencijalnog ruskog uplitanja i pitanja u vezi sa finansiranjem kampanje krajnje desničarskog favorita Calina Georgescua.

Postoje jasni znaci da su Tramp i njegove pristalice politički bliži Putinu nego demokratskim liderima EU. Trump je često sa divljenjem govorio o svom ruskom kolegi, što je dovelo do optužbi da je previše popustljiv prema Rusiji (iako on to poriče, tvrdeći da nijedan američki predsjednik nije bio strožiji).

Od ruske ničim izazvane invazije na Ukrajinu 2022. godine, barem od strane zapadnog dijela međunarodne zajednice, tretiran kao parija, Putin je već osigurao diplomatsku pobjedu direktnim angažmanom sa Trumpom. Štaviše, čini se da se američki predsjednik ne protivi tome da Rusija drži svoje teritorijalne dobitke od invazije — što bi predstavljalo opasan presedan, uključujući i za Jugoistočnu Evropu, gdje je ostalo više spornih granica od raspada Jugoslavije.

Još jedan aspekt nove vanjske politike Washingtona je da SAD ne samo da smanjuju vanjsku pomoć, već se i povlače od svoje uloge, od Drugog svjetskog rata, da budu kritični dio sigurnosti i odbrane Evrope. Tokom posjete Briselu, američki ministar odbrane Pete Hegseth pozvao je evropske zemlje da preuzmu veću odgovornost za svoju sigurnost. Trump je, također, ranije sugerirao da možda neće podržati odbranu članica NATO-a koje ne ispunjavaju svoje obaveze za odbranu.

(Ovo odustajanje od Evrope se, međutim, ne odnosi na Trumpove ideološke saveznike. Kada je riječ o Rumuniji, naprimjer, kao i Vanceovim kritikama odluke o otkazivanju predsjedničkih izbora 2024. godine, američki zvaničnici su vršili pritisak na Bukurešt da oslobodi influensere Andrewa i Tristana Tatea, koji su uhapšeni u Rumuniji i optuženi za trgovinu ljudima i finansijske zloupotrebe.)

 

Rusija u povlačenju

 

Nagla promjena pozicije SAD-a od branitelja demokratije do prvaka krajnje desnice i sagovornika sa Putinom ima jasne implikacije za Jugoistočnu Evropu.

 

Rusija se dugo povlačila iz regiona jer su se zemlja za zemljom kandidirala za pridruživanje EU i NATO-u. Od 11 zemalja Jugoistočne Evrope, samo četiri nisu članice NATO-a. Četiri države su članice EU, a sve ostale su u procesu pregovora za pristupanje ili kandidati.

Čak su i nekadašnji bliski saveznici odlučno krenuli u zapadni tabor. Bugarska, nekada nazvana "16. sovjetska republika", sada je članica NATO-a i EU. Slično tome, Crna Gora je zemlja kandidat za članstvo u EU i pridružila se NATO-u uprkos tajnim naporima Rusije (uključujući neuspjeli pokušaj državnog udara koji je podržala Rusija) da spriječi da se zemlja nekada poznata kao „Moskva na moru“ pridruži alijansi.

Nasuprot tome, veze Rumunije sa Rusijom bile su mnogo slabije, a činilo se da je uspon radikalne desnice u srednjoj Evropi zaobilazio i tu zemlju - do sada.

S obzirom da se pomjereni predsjednički izbori približavaju u maju, Georgescu je na vrhu biračkih mjesta - izvanredan razvoj događaja u zemlji kojoj je sve do njegovog meteorskog, TikTok-ovog uspona nedostajalo ozbiljno prisustvo

krajnje desnice od međuratnih godina, kada je na vlasti bila gvozdena garda udružena sa nacistima, kojoj se Georgescu otvoreno divi.

Sada u Rumuniji raste podrška krajnjoj desnici, a sa njom i podrška ličnostima poput Georgescua i europarlamentarke Diane Sosoaca koji otvoreno zastupaju proruske stavove.

Drugdje u regionu, izgledi za opstanak bugarske koalicione vlade desno-lijevo-populističke vlade su neizvjesni. Krajnje desničarska, proruska stranka Vazrazhdane sada je značajna snaga u parlamentu i čeka na krilima da uđe u vladu ako se ukaže prilika. Gerb, dominantna stranka u nedavnom bugarskom parlamentu, do sada se opirala savezu s Vazrazhdaneom, ali njegova historija političkog oportunizma sugerira da bi se stav mogao promijeniti, posebno ako se formira nova osovina Trump-Putin.

Situacija je prilično drugačija u Hrvatskoj i Sloveniji, gdje glavne desničarske stranke — vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i opoziciona Slovenska demokratska stranka (SDS) — obje imaju snažne antiruske, proukrajinske stavove. Nasuprot tome, to je novoizabrani hrvatski predsjednik Zoran Milanović, kojeg podržava Socijaldemokratska partija lijevog centra (SDP), čiji je proruski stav dovoljno čvrst da ga označi kao neprijatelja Ukrajine.

 

Geopolitičko bojno polje

 

Izvan EU, šest ambicioznih članica bloka na Zapadnom Balkanu dugo su bile geopolitičko bojno polje, a Rusija se takmiči sa zapadnim silama za uticaj. Pritisak Moskve je oslabio posljednjih godina, jer su zemlje osigurale status kandidata za EU i pridružile se NATO-u.

Do sada, njena preostala uporišta u regionu uglavnom su bila ograničena na Srbiju – gdje predsednik Aleksandar Vučić pažljivo balansira odnose sa Rusijom, Kinom, EU i SAD, ali kaže da je pristupanje EU vanjskopolitički prioritet zemlje – i srpski entitet u Bosni i Hercegovini, Republiku Srpsku.

Međutim, pojava razumijevanja između Trumpa i Putina mogla bi narušiti ovu krhku ravnotežu. Ovonedeljna poseta srpskog ministra vanjskih poslova Marka Đurića Moskvi nije slučajnost. Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa svojim ruskim kolegom, Đurić je govorio o posvećenosti Srbije evropskom putu i insistirao na tome da Beograd neće zanemariti svoja „tradicionalna prijateljstva“ – što je jasna referenca na Rusiju.

 

Posjeta se poklopila sa 17. godišnjicom jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova - potezom koji su podržale zapadne sile, ali ga Srbija ili Rusija nikada nisu priznale. Đurić je pomenuo (ali nije precizirao) „tektonske promjene u međunarodnoj zajednici“ za koje je sugerisao da bi mogle da stvore nove mogućnosti za ponovno razmatranje pitanja Kosova.

U Bosni, predsjednik Republike Srpske, secesionistički nastrojeni Milorad Dodik, dugo je bio jedan od najglasnijih Putinovih evropskih pristalica. On je sada dodao Trampa na svoju listu heroja, ispisavši ogromnu počast novom američkom predsedniku na X (bivši Tviter), pod nazivom „Lider koji donosi mir i stabilnost u svijetu“ – čin koji je verovatno samo djelimično motiviran njegovim nadama da će američke sankcije protiv njega biti ukinute.

Ohrabreni Trumpovim ponovnim oživljavanjem i njegovim očiglednim zbližavanjem s Putinom, Dodik i njegova stranka SNSD će vjerovatno nastaviti opstruirati napore BiH za pristupanje EU, koji su više puta bili sputani političkim sukobima. Posljednjih sedmica, vladajuća koalicija na državnom nivou se raspala, a tenzije su ponovo porasle između SNSD-a i njegovih partnera.

Drugdje u regionu, neke zemlje, kao što su Albanija i Kosovo, ostaju čvrsto usidrene u zapadnom taboru i nemaju kulturne veze sa Rusijom koje održavaju slovenski narodi poput Srbije. Međutim, geopolitička klima koja se mijenja već može imati uticaja. Na nedavnim općim izborima na Kosovu, negativne primjedbe američkog specijalnog izaslanika Richarda Grenela o premijeru Albinu Kurtiju neposredno prije glasanja možda su doprinijele gubitku podrške Kurtijevoj lijevoj stranci Vetevendosje, koja je zauzela prvo mjesto, ali je izgubila parlamentarnu većinu. Pregovori o formiranju nove vlade i dalje su u toku.

Premijer Sjeverne Makedonije Hristijan Mickoski, uprkos tome što je dijelio ideološke sklonosti s desničarskim političarima poput Orbana, iskoristio je svoj govor na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji da kritikuje EU, jer nije otvorila pregovore o pridruživanju. On je ismijao pristup proširenju zasnovan na zaslugama bloka kao „bajku“, iako se činilo da je njegova frustracija više ukorijenjena u sporom napretku kandidature Skoplja za članstvo nego u bilo kojoj nameri da se preorijentira spoljna politika.

Kako se prioriteti američke vanjske politike mijenjaju pod Trumpom 2.0, politički pejzaž Balkana ponovo se mijenja. Napuštanje od strane nove administracije Washingtona svojih tradicionalnih demokratskih prijatelja i dopiranje do krajnje desnih i proruskih političara u Evropi već je ohrabrilo

njene nove saveznike u Jugoistočnoj Evropi, kako unutar tako i izvan EU. Ovo otvara put za povratak Rusije u region iz kojeg se dugo povlačila.