ANALIZA: Razvojna strategija Rusije za podrivanje Zapada: od sovjetskog terora do ber rata

Tokom 1970-ih i 1980-ih, teroristi koje je podržavao Sovjetski Savez izveli su napade širom Evrope zbog kojih su civili bili užasnuti, zbunjeni i pitali se: „Zašto počiniti terorizam ako niko ne razumije zašto to radite?“

Terorizam, po definiciji, ima ideološki cilj. Grupe poput Frakcije Crvene armije i Crvenih brigada tvrdile su da su bile inspirisane marksizmom, međutim njihova djela nikada nisu imala namjeru da dovedu do "napretka globalnog marksizma".

Prema oficiru američke mornarice SEAL i specijalnom dopisniku Kyiv Posta Chucku Pfarreru, proračunati teror služi širem cilju Moskve da podriva povjerenje javnosti u zapadne institucije.

Pfarrer, koji je godine proveo tragajući za terorističkim grupama i pojedincima koje podržava Sovjetski Savez, objašnjava da cilj SSSR-a za ove grupe nikada nije bila konvencionalna vojna pobjeda. Umjesto toga, njihova strategija se oslanjala na podsticanje straha i konfuzije kroz nasumične činove nasilja – narušavanje svakodnevnog života, narušavanje povjerenja javnosti u vladu i prisiljavanje vlasti da preusmjere resurse ka borbi protiv terorizma.

Konačno, NATO-ove sposobnosti za borbu protiv terorizma su demontirale ove proksije koje je sponzorirao KGB, čineći ulaganje Kremlja u obuku, opremanje i skrivanje terorističkih grupa sve lošijim povratom ulaganja.

Danas je taktika Moskve evoluirala, ali njeni ciljevi ostaju nepromijenjeni. Rusija je prešla sa kinetičkih operacija na digitalni rat, zamenivši terorizam informacionim ratom kao svojim primarnim oruđem destabilizacije.

Dok tradicionalni teroristički akti mogu doseći samo one koji su direktno pogođeni, digitalni rat omogućava Kremlju da svakodnevno manipulira milionima, oblikujući percepciju javnosti i destabilizirajući čitava društva. Prelazak sa fizičkih proxy ratova na cyber agresiju proširio je sposobnost Rusije da se miješa u zapadnim zemljama dezinformacijama bez direktnog pripisivanja koje bi konvencionalni napadi izazvali.

Hakerske grupe kao što su APT28 (Fancy Bear) i APT29 (Cozy Bear) sada su centralni igrači u asimetričnom ratu u Rusiji, provodeći cyber operacije usmjerene na kritičnu infrastrukturu, vladine sisteme i privatna preduzeća. Ovi napadi često imaju za cilj ili krađu obavještajnih podataka ili ometanje javnih službi. Bilo kroz kinetički terorizam ili cyber rat, cilj ostaje isti: manipulirati razmišljanjem protivničke populacije.

 

John Jackson, tehnički službenik za eksploataciju i operater crvenog tima koji je specijaliziran za ruske metode hakovanja, rekao je da ruski akteri prijetnji kao što su APT44 (GRU) i APT29 (SVR) često ciljaju civilne kompanije kako bi poremetili šire lance snabdijevanja.

"Ometanje većih lanaca snabdijevanja može osakatiti operacije primarnih ciljeva ili čak posijati politički i psihološki nered u populaciji ciljne zemlje", kaže Jackson. “Na kraju krajeva, ljudi imaju tendenciju da manje vjeruju svojoj vladi kada se ne osjećaju zaštićeno”.

Hakovanje, kada se posmatra kao element psihološkog ratovanja, a ne samo špijunaža, poprima novo značenje u kontekstu ruskih globalnih dezinformacionih i propagandnih kampanja, napora koje je Kremlj poticao decenijama.

Fred Hoffman, vanredni profesor obavještajnih studija na Univerzitetu Mercyhurst, opisuje rusku cyber agresiju kao dio šire strategije poznate kao taktika „Siva zona” – aktivnosti koje spadaju između mira i rata, osmišljene da oslabe protivnike bez pokretanja otvorenog sukoba. Prema Hoffmanu, dezinformacije su posebno efikasne jer su jeftine, skalabilne i teško ih je direktno pripisati ruskoj vladi, što ih čini omiljenim oruđem Kremlja.

Uticaj ovih strategija je jasan u Ukrajini, koja se suočava sa nemilosrdnim cyber napadima, sa više od 2.000 napada samo u 2022. Mnogi od njih ciljali su vladine agencije i kritičnu infrastrukturu, ne da bi prikupljali obavještajne podatke, već da bi narušili povjerenje javnosti i oslabili otpornost zemlje. Cilj je psihološki, a ne vojni, nastojeći da se širi nezadovoljstvo i potpora ratnim naporima.

„Ukrajina je već na prvim linijama ove realnosti, suočavajući se s prvim cyber-ratom u historiji“, kaže Jevgen Vladimirov, počasni član nevladine organizacije Međunarodni univerzitet za cyber sigurnost i iskusni profesionalac u cyber-ratu. On upozorava da će nepriznavanje "cybernapada kao djela rata" "samo ohrabriti protivnike da djeluju nekažnjeno", ističući da Rusija već vodi rat protiv zemalja NATO-a u cyber prostoru.

Kako ruske operacije sive zone i cyber rat eskaliraju, zapadne nacije moraju preispitati kako definiraju akte agresije. Ignoriranje digitalnih napada kao manjeg oblika sukoba direktno ide na ruku Kremlju, omogućavajući Rusiji da nastavi svoje napore destabilizacije bez straha od posljedica. Sada je izazov da li će demokratski svijet priznati ovu realnost i odgovoriti u skladu sa tim.

Pfarrer napominje da je „avet sovjetskog terora poražen u Evropi jer su zemlje NATO-a procijenile problem i razvile taktička i strateška rješenja. Nauka o borbi protiv terorizma odgovorila je na teror”.

Kako bi se suprotstavili ovim modernim “pretnjama koje se razvijaju, EU i NATO moraju posvetiti vrijeme, novac i trud kako bi se susreli i suprotstavili operacijama sive zone Rusije”, kaže Pfarrer, nastavljajući da je za to “prvi korak ka rješenju prepoznavanje prijetnje”.

Međutim, trenutno "Rusija aktivno vodi rat protiv demokratskog svijeta, ali zemlje NATO-a nastavljaju da se ponašaju kao da se to ne dešava", žali se Vladimirov prije nego što je izrazio nadu da će shvatiti da je "vrijeme da se cyber napadi prepoznaju kao ono što jesu - djela rata."