Zašto je Zapadni Balkan važan Evropskoj uniji?

Pregovori o pristupanju između Evropske unije i Zapadnog Balkana ostaju u zraku. Kako prisustvo stranih sila jača, EU treba preduzeti konkretne mjere ako namerava integrirati region.

Evropska unija žonglira sa više pitanja odjednom i vraća se na većinu njih. Predstavnici Evropske unije održali su samit sa Zapadnim Balkanom radi daljeg pristupanja i pregovora o integraciji. Obećanja koja je EU dala u Berlinskom procesu ostaju neispunjena uprkos činjenici da je obilježeno sedam godina od svog osnivanja, nakon Berlinske konferencije 2014. godine.

Jean-Claude Juncker, tadašnji predsjednik Evropske komisije, istaknuo je važnost regije i usmjeren na konsolidaciju i održavanje statusa EU u regiji protiv rastuće desničarske retorike i euroskepticizma. Berlinski proces pruža Zapadnom Balkanu institucionalno i političko okruženje koje ima za cilj uvođenje reformatorskih politika koje imaju potencijal da donesu toliko potreban ekonomski razvoj regionu. Na Samitu EU-Zapadni Balkan održanom u oktobru, pod predsjedavanjem Slovenije, dogovorena je Deklaracija, koja ponavlja želju EU za procesom proširenja i većom integracijom, ali ne postavlja fiksan vremenski okvir za šest zemalja Zapadnog Balkana.

Šest država nalazi se na različitim nivoima integracije, jer je EU odbila prijedlog Ljubljane za proširenje navodeći zabrinutost oko migracijske politike u regionu. Migracija sa Zapadnog Balkana doprinijela je hitnosti poboljšanja odnosa između EU i Zapadnog Balkana, jer je većina migranata koji prolaze kroz Zapadni Balkan iz Sirije, Avganistana i sa Bliskog Istoka. Strahovi od ilegalne migracije su se povećali nakon što su talibani preuzeli vlast u Afganistanu. Ilegalni migranti preferiraju tranzitnu rutu Zapadnog Balkana da stignu do zapadne Evrope bilo iz Turske ili Hrvatske. Migranti koji prolaze kroz region koriste tajni ulazak koji ne samo da predstavlja opasnost po njihove živote, već je i uzrok velikog broja kriminalnih aktivnosti kao što su krijumčarenje droge, sitne krađe i trgovina ljudima. Predsjednica Evropske komisije, Ursula von der Leyen, istaknula je važnost regiona za EU i rekla da EU nije potpuna bez Zapadnog Balkana. Međutim, obećanja izostaju, jer nekoliko država članica smatra da će izbjeći greške iz prošlosti, gdje je naglo pristupanje Rumunije i Bugarske dovelo do loše upravljane

migracije istočnoevropskih radnika u zapadnu Evropu. Bugarska ostaje da potvrdi svoju odluku da spriječi pridruživanje Sjeverne Makedonije bloku zbog jezičkog spora. Spor Srbije i Kosova ostaje u ćorsokaku, jer Srbija povećava svoje vojne manevre blizu granice sa Kosovom. Napredak Albanije vezan je za Sjevernu Makedoniju, čime se zaustavlja njen napredak ka pristupanju. Države koje podržavaju proširenje poput Italije, Austrije, Slovenije i tri baltičke države – Estonije, Litvanije i Letonije – izvršile su pritisak na Njemačku i Francusku da osude bugarski veto na integraciju Sjeverne Makedonije. Bugarska traži da se makedonski jezik prizna kao dijalekt bugarskog jezika, a ne da se identificira kao poseban jezik. Nadalje, odsustvo funkcionalne vlade u Bugarskoj pogoršalo je situaciju, jer je Bugarska održala parlamentarne izbore u aprilu i julu sa neuspješnim ishodima, jer vlada nije formirana u oba navrata. Francuski predsjednik Emmanuel Macron izrazio je zabrinutost, jer smatra da EU nije u stanju primiti nove članice u blok nakon afganistanskog debakla i nedavne krize sa prirodnim gasom.

Na svojoj završnoj turneji po Zapadnom Balkanu, njemačka kancelarka Angela Merkel navela je da je integracija regiona od geostrateškog značaja. EU je najveći trgovinski partner i investitor Zapadnog Balkana koji čini 70 posto ukupne trgovine u regionu od 55 milijardi eura u 2019. Nadalje, EU je obećala 30 milijardi eura u Ekonomskom i investicionom planu (EIP) za 2021-2027. za dalju saradnju u regionu. Nedostatak kohezije unutar Zapadnog Balkana i dalje je glavna briga za EU, jer uprkos dvije decenije od jugoslovenskih ratova, etnički sukobi i dalje preovlađuju u regionu, što ometa rast i razvoj regiona. Infrastrukturni projekti širom Zapadnog Balkana pretrpjeli su infrastrukturni deficit zbog ratova 1990-ih, kao i zbog kasnog uvođenja željeznica i autoputeva u regionu. Nedostatak povezanosti zajedno sa slabom javnom infrastrukturom doveo je do otežanog ekonomskog razvoja na Zapadnom Balkanu, pri čemu su rastuća nezaposlenost i stagnirajuća ekonomija na čelu ekonomskih prepreka na Zapadnom Balkanu. Nedostatak infrastrukturnih projekata na Zapadnom Balkanu je glavna briga zbog nepovoljne geografije koja ograničava slobodno i lako kretanje ljudi.

Kineska ekspanzija u Srednjoj i Istočnoj Evropi putem njene inicijative 16+1 već je rezultirala povećanjem kineskog uticaja na pragu Evrope.

Strano prisustvo u regionu Balkana

U ovoj infrastrukturnoj pozadini, strane sile kao što su Kina, Rusija i Turska napravile su prodor u regiju, a nedostatak integracijske politike EU proširio je

Značajno kinesko prisustvo u regionu rezultat je kineskih projekata izgradnje infrastrukture koji iznose samo 9,1 milijardu američkih dolara u kreditima. Štaviše, Kina ima za cilj da izgradi elektrane na ugalj u ovoj regiji što odvraća EU, jer njihova potraga za postizanjem neutralnosti ugljika ostaje suprotstavljena takvoj zavisnosti od fosilnih goriva. Pored toga, Srbija i Kina su potpisale Sveobuhvatno strateško partnerstvo radi unapređenja bilateralnih odnosa i saradnje na ključnim pitanjima kao što su energetika i razvoj infrastrukture. Premijer Latvije, Krišjānis Kariņš, na samitu je upozorio blok i zahtijevao hitnost EU reakcije na Zapadnom Balkanu, jer bi u suprotnom region odlutao prema stranom i neregionalnom entitetu. Nedostatak integracijskih napora dovodi do demokratskog nazadovanja u region, jer Moskva i Peking ostaju uvijek spremni da iskoriste svaku priliku da odvrate napredak EU u proširenju. I Kina i Rusija nude kredite regionu bez ikakvih političkih uslovljavanja, što lideri doživljavaju kao besplatan novac. Međutim, vanjski zajmovi su već povećali državni dug što bi moglo dodatno pogoršati ekonomsko stanje na Zapadnom Balkanu. Peking je napravio značajna ulaganja na Zapadnom Balkanu u kontekstu njihovih „strateških koncepata“.

Mogući put naprijed

EU se treba pomaćoi dalje od obećanja prije integracije i pokaže regionu izglede za pristupanje bloku obećavajući ekonomski rast, nacionalni razvoj i dugo očekivani sklad u regionu. Prema riječima češkog premijera Andreja Babiša, EU bi trebala proširiti članstvo u šengenskom prostoru na Zapadni Balkan prije nego što pokuša dalje pristupne pregovore, posebno sa Srbijom, jer se uporno bavi ilegalnim migracijskim rutama. Međutim, EU je u Deklaraciji izabrala ćutanje u odnosu na bezvizne aranžmane, a ne pominje ni otvaranje pristupnih pregovora sa Crnom Gorom i Srbijom, uprkos tome što su podnijeli zahtjev 2008. i 2009. godine. Najveća prepreka u pristupanju Crne Gore i dalje su njene jedinice za korupciju i organizovani kriminal, dok je za Srbiju sve veća blizina Kine i Rusije, praćena tenzijama sa Kosovom, usporila njene pristupne pregovore sa EU. Sveukupno kašnjenje sada je smanjilo interes javnosti u regiji, jer lokalno stanovništvo ostaje nesigurno u pogledu opredijeljenosti EU prema regiji. Gubitak EU bi u konačnici mogao rezultirati trijumfom Pekinga i Moskve koji bi namamio regiju podsticanjem infrastrukturnog rasta i rastućih izgleda energetske sigurnosti.

Strategija EU prema regionu zahtijevala bi snažno odbijanje ruskog i kineskog upada zajedno s održivim ekonomskim i političkim reformama kako bi se postiglo proširenje. Stanovništvo na zapadnom Balkanu je u stalnom padu sa ukupnom stopom od 7,3 posto, što već ima dugotrajne efekte na blagostanje ekonomije regiona i društveni razvoj, čineći region podložnijim vanjskim uplitanjima. EU nije jedino kriva jer je slabljenje javne infrastrukture Zapadnog Balkana dovelo do rasprostranjenosti korupcije, nejednakosti u prihodima i neefikasnosti vlade, jer etnocentrično razmišljanje ostaje u središtu političkog odlučivanja. Regionalna sigurnost ostaje u limbu i krhka je jer povremeni izljevi etničkog nacionalizma održavaju prijetnju oružanim sukobima živom što dodatno ometa vladavinu prava i demokratiju u regionu. Region je obilježen stagnirajućim ekonomskim rastom sa nedostatkom investicija i visokom stopom nezaposlenosti u kombinaciji sa drastičnom depopulacijom koja otežava ekonomsku i političku transformaciju. Zapadni Balkan i EU proganjaju duhovi prošlosti jer kontinuirani građanski i politički nemiri u regionu podsjećaju na jugoslovenske ratove. Politička ambicija regiona ostaje neriješena zagonetka za Brisel, jer se regionalna politička orijentacija u nekoliko navrata slaže sa Rusijom, dok prema drugima pokazuje pro-EU stav; međutim, region ostaje nedvosmisleno fragmentiran kao što je bio dio nekadašnje Jugoslavije. Bez obzira na to, za region se nastavlja dvodecenijsko čekanje na integraciju dok zamor od proširenja polako ulazi u Zapadni Balkan.