10.04.2022.

Rat u Ukrajini i ZapadnI Balkan

Šta se promijenilo u predviđanju budućnosti regiona? Što se više stvari mijenjaju, više ostaju iste.

Gornji izraz se obično koristi u zemljama engleskog govornog područja kako bi se pokazala inercija, kao često odlučujuća sila u političkom i društvenom razvoju, čak i kada se čini da sve mijenja oblik. Ovaj izraz pada na pamet čitajući scenarije u izvještaju o budućnosti Zapadnog Balkana koji je objavio Visegrad Insight.

Navedeni izvještaj podvlači činjenicu da je rat u Ukrajini bio nezamisliv u ovom obliku i u razmjerima koje vidimo danas. Ruska invazija na Ukrajinu iznenadila je sve stručnjake, a još više one koji pokušavaju dati predviđanja posmatrajući različite dugoročne trendove kao što je slučaj u ovom izveštaju.

Naravno, mnoge varijable i pretpostavke se uzimaju zdravo za gotovo i naravno, drugi trendovi dobijaju primarni značaj u ovom kontekstu. Izvještaj rasvjetljava i naglašava različite događaje čija vrijednost ne pada ni u novom kontekstu, naprotiv, neki od njih dobijaju na značaju.

Scenariji

Izvještaj navodi nekoliko scenarija koji se tiču budućnosti regiona, od mračne vizije u kojoj se status quo pretvara u sukob do utopijske vizije u kojoj saradnja između balkanskih zemalja izlazi kao pobjednik nad globalnim izazovima. Scenariji su naslovljeni:

Ruka sile

Mračna budućnost

Neuhvatljiva evropeizacija

Defragmentacija zapadnog Balkana

Vezani zajedno

U svim ovim scenarijima, neki realističniji, a neki trijumfalni, postoje neke vrlo važne karike koje ukrštaju narative o evropskim integracijama, regionalnoj saradnji, ulozi trećih zemalja poput Rusije i Kine i ekonomskim i demografskim promjenama.

Ove teme su bile u fokusu pažnje, politike, reformi, protesta, javnih rasprava i objava na društvenim mrežama. Rat u Ukrajini koji je uslijedio vratio je važnost geopolitike, nešto što prvi scenario pažljivo tretira kao izbor i rješenje koje Evropska unija ima potencijal napraviti u suočavanju sa sistemskim rivalima.

Stagnacija inovacija

Regionalna saradnja koja je poslednjih godina dobila zamah i zbog stagnacije procesa proširenja posmatra se kao nešto sa ogromnim potencijalom, ali samo ako postane sveobuhvatna i nedestruktivna.

Pandemija i javno zdravlje, životna sredina i klimatske promjene globalni su problemi koji se nastavljaju paralelno sa ratom i zahtijevaju regionalnu kolektivnu akciju. Ali i ekonomija i potreba za približavanjem prosječnim standardima EU su poticaj za širenje tržišta i uklanjanje barijera. Scenariji 4 i 5 pružaju argumente i detalje o tome kako bi ova saradnja mogla uticati na budućnost.

Scenario koji je najbliži analizi istraživačkog rada koji smo razvili na Institutu za međunarodne studije (AIIS) posljednjih godina scenario 3: Neuhvatljiva, nepristupačna evropeizacija, nešto što se čini da se približava, ali znamo je još tako daleko, toliko da gubi smisao.

Ovaj scenario polazi od bolne premise slabljenja demokratije u mnogim zemljama u regionu i unutar EU.

Korupcija nagriza dobitke

U ovom pesimističkom scenariju, koruptivna dinamika između politike, biznisa i medija, trend koji je prisutan i uočljiv, postaje takav da u potpunosti narušava demokratski i ekonomski napredak.

S druge strane, nisko povjerenje i ograničena interakcija između građana i aktivnog dijela civilnog društva ne donose traženi rezultat.

Kako se navodi u izvještaju, 'Proizvod ovog scenarija je da će se nesigurnost u stvari povećati, ljudska prava će biti prekršena (a važni saveznici - EU - će imati manje poticaja da ih štite i promoviraju), a autokratski i populistički režimi će biti konsolidovano.'

Ovaj scenario dobro prepoznaje i indirektno osuđuje licemjerje koje raste i oblikuje se u odnosima između regiona Zapadnog Balkana i Evropske unije. Izgledi za članstvo ostaju na papiru i izgovaraju se kao kliše pri svakoj posjeti visokih zvaničnika, ali u stvarnosti, obje strane jednostavno kupuju vrijeme za sljedeći korak.

To licemjerje se može i mora završiti ratom u Ukrajini. Evropska unija mora razmišljati i djelovati strateški za region, i napraviti prostor u svom domu — za naše zemlje koje su dio evropske porodice — i kroz koje prolaze izazovi koji je drže budnom noću: izbjeglice, zagađenje, zastrašivanje etnički sukobi.

S druge strane, zemlje regiona, posebno one navikle na koketiranje sa trećim stranama, moraju se uvjerljivo usidriti u vanjskoj politici organizacija kojima žele pripadati i dovršiti reforme koje garantiraju moć i nezavisnost institucija.

Ako se to ne desi scenario 2: mračna budućnost, u kojoj je uvijek moguća potpuna dezintegracija integracijskih i razvojnih procesa koji su se do sada odvijali. A za one koji u nevjerici sliježu ramenima, čak se i rat u Ukrajini donedavno činio nemogućim!