Kada će mir doći u Ukrajinu

 

Prošle sedmice smo vidjeli porast diplomatske aktivnosti, potaknut novim američkim mirovnim planom za okončanje ruske invazije na Ukrajinu. Prošlog četvrtka, zvaničnici Bijele kuće rekli su da su plan tokom proteklog mjeseca razvili američki državni sekretar Marco Rubio i specijalni izaslanik Steve Witkoff, uz doprinos i ukrajinske i ruske strane. Međutim, drugi izvori kažu da je dokument sastavio sam Witkoff i njegov ruski kolega bez učešća Ukrajine.  

Detalji prijedloga od 28 tačaka još nisu objavljeni, ali se vjeruje da uključuje značajne ustupke Ukrajine u zamjenu za niz ekonomskih i političkih podsticaja za Rusiju. Ovo je izazvalo ozbiljnu zabrinutost, a mnogi kritičari već opisuju plan kao poziv na "kapitulaciju" Ukrajine.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski do sada se ograničio na diplomatskiji odgovor. Pregledao je plan u Kijevu prošlog četvrtka i rekao da namjerava razgovarati o "diplomatskim prilikama i ključnim tačkama potrebnim za postizanje mira" s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u narednim danima.

Dok Zelenski razumljivo pokušava da ne otuđi Trumpa, malo ko u Kijevu i širom Evrope se nada da će ova najnovija američka inicijativa moći okončati najveću invaziju na kontinentu od Drugog svjetskog rata. Bilo je nekoliko prethodnih pokušaja da se postigne dogovor, nudeći Kremlju velikodušne uslove, ali bez uspjeha.

Ovaj pristup pokazuje fundamentalno nerazumijevanje da se ruski predsjednik Vladimir Putin ne vodi jednostavnim racionalnim proračunom troškova i koristi koji je poznat zapadnim liderima. Naprotiv, Putin je uvjeren da vodi egzistencijalnu borbu za vraćanje statusa velike sile Rusiji i učvršćivanje njenog mjesta u historiji. Bilo bi naivno vjerovati da se može zadovoljiti obećanjima o manjim teritorijalnim ustupcima ili budućim ekonomskim koristima.

Jaz između Moskve i zapadnih prijestolnica oko ruskih ratnih ciljeva postao je posebno očigledan u kontekstu Trumpovih pokušaja da postigne mirovni sporazum. Od februara 2025. godine, razgovori o mogućem pregovaračkom rješenju pod američkim vodstvom praćeni su mnoštvom nejasnih razgovora o zajedničkim profitabilnim projektima i potencijalnim američkim investicijama u Rusiju. Neki u Trumpovoj administraciji možda su istaknutu ulogu Putinovog ekonomskog izaslanika, Kirila Dmitrijeva, shvatili kao pozitivan signal da je Moskva otvorena za takve inicijative. Međutim, obećanja o poslovnim prilikama nikada se nisu pretvorila u stvarne korake ka miru.

Osim toga, Trump je često ostavljao utisak da teritorijalno rješenje između Rusije i Ukrajine posmatra iz perspektive investitora u nekretnine. Govorio je o potrebi za "teritorijalnom razmjenom" i nazivao je rusko okupirane regije Ukrajine "prvoklasnom zemljom", naglašavajući

da bi strane trebale sjesti za pregovarački stol i dogovoriti se o novim granicama. Ali time se propušta jedna nezgodna, ali važna činjenica: Putin se zapravo ne bori za ukrajinsku teritoriju. On se bori za samu Ukrajinu i smatrat će rat izgubljenim ako ne može vratiti punu rusku kontrolu nad cijelom zemljom.

Još jedna tačka koja ukazuje na tendenciju zapadnih lidera da Putina percipiraju kroz prizmu vlastite logike tiče se ruskih vojnih gubitaka. Zapadni zvaničnici i mediji često ističu izuzetno visoke gubitke Rusije u Ukrajini kao argument u korist okončanja rata, a sporo napredovanje ruskih trupa tumače kao dokaz strateškog zastoja.

Iz zapadne perspektive, ovo se čini sasvim logičnim. Ali veliki gubici su tradicionalna karakteristika ruske vojske, koja se oduvijek oslanjala na brojčanu nadmoć da bi dobila ratove. Štaviše, Putin je pazio da veliki gubici vojske u ukrajinskom ratu ne destabilizuju domaći front. Od 2022. godine, Kremlj je svoje mobilizacijske napore usmjerio prvenstveno na najsiromašnije regije Rusije, a također je aktivno regrutovao zatvorenike iz svoje ogromne zatvorske mreže, nudeći dobrovoljcima vrlo povoljne finansijske uslove. Sve je to pomoglo da se nezadovoljstvo javnosti svede na minimum, uprkos velikim žrtvama u ratu.

Neki zapadni lideri pokušali su uvećati ovu perspektivu, naglašavajući štetu koju Putin nanosi dugoročnim interesima Rusije i vlastitom naslijeđu. Ove godine, dobar primjer za to bio je oproštajni govor bivšeg britanskog šefa MI6 Richarda Moorea u septembru, u kojem je ukazao na prijetnje koje predstavlja trenutna invazija na Ukrajinu za ekonomsku i demografsku budućnost Rusije. Mooreova logika je svakako odjeknula kod zapadnih političara i birača, ali je imala malo težine kod ostarjelog autokrate vođenog imperijalnim iluzijama i iskrivljenom percepcijom vlastite historije.

Ako su zapadni lideri zaista posvećeni okončanju rata, trebali bi napustiti mirovne inicijative koje im se čine uvjerljivim i prihvatiti da Putina pokreću sasvim drugačiji motivi. On invaziju na Ukrajinu vidi kao dio svete historijske misije koja će definirati njegovu vladavinu i mjesto Rusije u svijetu u narednim decenijama. Likvidacija ukrajinske nezavisnosti samo je jedan dio tog procesa. U konačnici, Putin nastoji promijeniti globalni poredak i okončati ono što on smatra periodom geopolitičkog poniženja Rusije od raspada Sovjetskog Saveza.

Prvo, zapadni kreatori politike moraju konačno shvatiti razmjere Putinovih imperijalnih ambicija i priznati ključnu ulogu koju one igraju u podsticanju ruske agresije u Ukrajini i šire. Ovo shvatanje kasni godinama. Od 2022. godine, Putin se javno poredi sa ruskim carem Petrom Velikim. Često je izjavljivao da vraća historijski ruske zemlje i izjavio je: "Cijela Ukrajina je naša."

Pokušaj pregovaranja sa takvim čovjekom pozivanjem na zdrav razum ili nuđenjem ograničenih ustupaka ne samo da ne čini ništa dobro; samo pojačava Putinovo uvjerenje da su njegovi zapadni protivnici previše slabi i razmaženi da bi shvatili historijski značaj trenutka. To ga čini još uvjerenijim da će se njegovi neprijatelji na kraju povući i osigurati mu pobjedu u Ukrajini.

Umjesto da pokušavaju umiriti Rusiju, ukrajinski saveznici prvo moraju shvatiti da Putin igra igru sa visokim ulozima i da apsolutno nema interesa za kompromisni mir. Zatim moraju pokazati političku odlučnost kako bi spriječili ostvarenje njegovih izopačenih imperijalističkih planova.