Dok sankcije pritiskaju, Rusija namjerava koristiti ukrajinske mineralne resurse kako bi finansirala  invaziju

Potpisan od strane predsjednika Vladimira Putina krajem novembra, budžet za iduću godinu uveo je rekordne nivoe vojne potrošnje - znak posvećenosti Moskve ratu protiv Ukrajine.

Dok je dio ruskog budžeta ostao nepoznat, što otežava određivanje konkretnih oblasti potrošnje, budžet za odbranu zemlje je skočio sa 3,9 posto BDP-a na šest posto, što je prvi put u modernoj historiji Rusije nadmašilo socijalnu potrošnju.

Budžet je, također, otkrio viziju Kremlja za područja Ukrajine pod ruskom okupacijom.

Oko 653,5 milijardi rubalja (7,4 milijarde dolara) izdvojeno je za obnovu pripojenih ukrajinskih regija Donjecka, Luganska, Hersona i Zaporožja do 2026.

Najvažnije, posebna sredstva su izdvojena za ulaganje u rudarsku industriju okupiranog područja.

Ranije je Moskva uglavnom nastojala iskoristiti ukrajinske teritorije kojima su vladali ruski zastupnici u Donjecku i Lugansku, kao političku i vojnu polugu pritiska nad Kijevom.

Proglašavajući ove oblasti „autonomnim republikama“, Moskva bi mogla izbjeći ulaganja u te oblasti, umjesto toga dajući minimalnu socijalnu podršku dok efektivno drži ove teritorije kao taoce.

Sada se čini da je Kremlj sve više spreman iskoristiti bogatstvo Ukrajine u prirodnim resursima da finansira svoju tekuću agresiju.

Ukrajina ima značajna rudna bogatstva.

Zemlja se nalazi među 10 najbogatijih na svijetu po svojim zalihama željeza, mangana, titana, grafita i uranijuma. Također, ima neke od najvećih rezervi uglja, nafte i plina na svijetu.

U 2021. godini, ukrajinski rudarski sektor prijavio je proizvodnju od 11,7 milijardi dolara.

Značajan dio tih resursa nalazi se na istoku zemlje, koji sada nosi sav teret ruskog rata.

Donjecka oblast, posebno, ima dobro poznatu historiju rudarstva: ovo područje sadrži 90 posto ukrajinskih rezervi uglja. Nekoliko ležišta litijuma i rijetkih metala nalazi se u Donjeckoj i Zaporoškoj oblasti, dok su rezerve nafte i gasa na moru koncentrirane u Crnom i Azovskom moru.  

Do sada je ruska politika prema rudnom bogatstvu istočne Ukrajine bila jednostavna.

Moskva nije ulagala puno na vađenje i eksploataciju ovih resursa, jer je Rusiji jednostavno bilo dovoljno da osigura da ih ni Kijev ne može koristiti.

 

"Više od 20 posto svih poznatih ukrajinskih rezervi je efektivno 'kontrolirano' od strane Rusije od 2014. godine", kaže Robert Muggah, suosnivač SecDev-a, globalne kompanije za digitalne rizike i otpornost.

Počeo je mapirati kritične minerale i retke metale u Ukrajini, kao i poljoprivredu, naftu i gas u zemlji, početkom februara 2022.

"To ne znači da se ti resursi aktivno izvlače ili prodaju, već da više nisu pod kontrolom ukrajinske vlasti", kaže Muggah.

 

Okupiraj i negiraj

 

Do sada su ovaj pad produktivnosti — i gubici koji su uslijedili za Ukrajinu — bili cilj za Rusiju sam po sebi, kaže Muggah. Kontrolom ovih rezervi, Rusija je Ukrajinu praktično lišila milijarde dolara vlastitog bogatstva.

SecDev procjenjuje da je 63 posto ukrajinskih prijavljenih rudnika uglja pod ruskom kontrolom od jula 2022.

Ovaj trend se nastavlja u drugim ključnim sektorima: Rusija kontrolira 27 posto ukrajinskih nalazišta rude željeza, 50 posto nalazišta rude mangana, 100 posto svojih zaliha stroncijuma i otprilike 20 posto nalazišta plemenitih metala.

Prema procjenama SecDev-a, ukupna vrijednost svih ukrajinskih rudnih bogatstava koja su sada pod ruskom kontrolom iznosi oko 12 biliona dolara.

"Uskraćivanje Ukrajini prihoda od rudarstva i nafte je svakako ruski prioritet, jer to efektivno degradira vojne kapacitete Kijeva. Rusija razumije geopolitičke i ekonomske prednosti kontrole nekih od najbogatijih svjetskih nalazišta minerala, uglja, nafte i plina. Čak i da Rusija ne radi ništa i sjedi na ukrajinskim mineralnim resursima i infrastrukturi, ona ima koristi od kontrole zaliha i rasta cijena", kaže Muggah.  

Daleko od područja pod ruskom okupacijom, stalna nestabilnost uzrokovana moskovskim ratom, također, podriva povjerenje investitora.

Ranije su velika ukrajinska nalazišta litijuma izazvala značajnu pažnju iz inozemstva, uključujući evropski litijum i kineski Chengxin Lithium. Sada se takvi poslovi suočavaju sa neizvjesnom budućnošću, gubeći ne samo šanse Ukrajine da osigura veći prihod, već i izgradnju strateških poslovnih veza.

"U najmanju ruku, Rusija je uspješno blokirala Evropu da osigura strateško partnerstvo s Ukrajinom", kaže Muggah.

 

Nove potrebe

 

Međutim, velike količine novca izdvojene u najnovijem ruskom budžetu sugeriraju da ova strategija više nije dovoljna. Uz obnovljene investicije, Moskva će moći crpiti ukrajinske resurse i prodati ih kako bi povećala budžet Kremlja.

 

Izdvajanje ovih resursa neće biti lak zadatak. Pored mnogih logističkih problema koji dolaze sa blizinom linija fronta, Kremlj će se morati boriti sa stanjem samih rudnika.

Bit će im potrebna ulaganja, jer su prethodno rudnici propadali.

Rudnici kojima su upravljali militanti predvođeni Rusijom u ukrajinskim regijama koje je Rusija okupirala od 2014. godine, imaju loš učinak u odnosu na one pod kontrolom Kijeva.

U 2017. godini industrijska proizvodnja na okupiranim teritorijama Donjecke oblasti bila je tri puta manja nego u područjima pod kontrolom vlade, uprkos tome što je prije rata bila gotovo jednaka.

Ipak, u očima Kremlja, investicija bi mogla biti isplativa.  

Rat je skup,  a povećana vojna potrošnja navedena u budžetu za 2024. godinu natjerala je Moskvu da traži dodatni prihod, ovog puta eksploatacijom ukrajinskih resursa.

Uprkos sankcijama, ratni napori Rusije i dalje se uglavnom finansiraju prodajom nafte i gasa. Dodavanje ukrajinskih rezervi uglja i metala ovom budžetu mogao bi biti sljedeći korak.

„Na osnovu podataka iz 2022. godine, vidjeli smo da se 46 posto ruskog federalnog budžeta finansira putem poreza na prodaju nafte i plina“, kaže Isaac Levi, vođa tima u Centru za istraživanje energije i čistog zraka (CREA).

Levijev tim radi na identifikaciji izvoza fosilnih goriva iz Rusije i formuliranju efikasnih ekonomskih kontramjera.

"To je privreda koja se nevjerovatno oslanja na izvoz fosilnih goriva. Od početka invazije, Rusija je više nego ikada ovisila o prihodima od nafte kako bi u osnovi finansirala rat."

Ta zavisnost je, takođe, porasla kako su sankcije okovale rusku ekonomiju.

Savezni budžet bi već mogao najaviti probleme dalje u nastavku: da bi pokrila ovu povećanu potrošnju, trezor će morati dobiti 35 triliona rubalja (389 milijardi dolara) - 22 posto više nego što je primio 2023. godine.

U tom kontekstu, povećanje prihoda od okupiranih područja Ukrajine je imperativ.

Stručnjaci vjeruju da ako globalne sile zaista žele zaustaviti ovaj novčani tok — i time obuzdati sposobnost Rusije da vodi rat protiv Ukrajine — postojeće sankcije protiv ruskog izvoza prirodnih resursa moraju biti snažnije provedene.

Iako su sankcije nanijele štetu ruskoj ekonomiji, Moskva je uspjela zaobići najgori dio embarga.

Uspjela je pronaći nove kupce za njihov izvoz i transportirati ih na vozilima u sjeni, brodovima koji su u vlasništvu i osigurani u zemljama koje ne provode sankcije.

„Rusija je povećala svoju sposobnost zaobilaska sankcija. Njih treba nadgledati i provoditi mnogo brže kako bi se spriječila sposobnost Rusije da pronađe nove načine kako da ih zaobiđe”, kaže Levi.

Da bi sankcije imale veći efekat, mora ih usvojiti i veći broj zemalja, kaže Levi.

Uprkos embargu EU za rudarsku industrijua, proizvodnja uglja u Rusiji porasla je za 0,3 posto u odnosu na 2021. godinu, dostigavši rekordni nivo od 442 miliona tona, prema podacima CREA-e.

 

U međuvremenu, istraga koju je proveo Reuters pokazala je da je ugalj u vrijednosti od 14 miliona dolara — oko 160.400 tona — proizveden u područjima Ukrajine pod ruskom okupacijom izvezeno u Tursku 2023.

Najvažnije je da ovi koraci trebaju obuhvatiti ne samo fosilna goriva već i minerale, rijetke metale i proizvode dobijene od uglja, gasa i nafte.

"Mnogi naftni proizvodi su zabranjeni (pod sankcijama), ali mislimo da bi to trebalo proširiti na druge naftne proizvode kao što su tečni plin i preostali proizvodi", kaže Levi.

"Na primjer. Bugarska je stavila izuzeće na uvoz sirove nafte iz Rusije. Ona se dovodi u rafineriju gdje se pretvara u različite proizvode — i ti proizvodi se mogu izvoziti u zemlje koje uvode sankcije Rusiji".

Ovo će biti teško.

Dok je Evropa preduzela velike korake da se odvikne od ruskih resursa, proces je i dalje u toku.

Čak i prelazak na obnovljivu energiju ima svoje zamke: oprema potrebna za proizvodnju čiste energije često sadrži iste rijetke minerale koje je Rusija zaplijenila u istočnoj Ukrajini.

Ipak, ako međunarodna zajednica ne reaguje, na kraju će Ukrajina snositi posljedice.

„Trenutno postoji velika korelacija između bilo kakvih sredstava (od prodaje fosilnih goriva) koja  dobija Kremlj i sposobnosti Rusije da finansira vojnu potrošnju“, kaže Levi.