Dok Bjelorusija pospješuje migrantsku krizu sa EU, Putin vidi svoju šansu

Dok hiljade migranata pristižu u Bjelorusiju kretajući se ka njenim granicama s Poljskom, Litvanijom i Letonijom, raste i strah da moćnik bivše sovjetske republike Aleksandar Lukašenko koristi očaj novopridošlih ljudi s Bliskog istoka i Afrike kako bi se obračunao s vladama koje su izopštile njegov režim, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Od njegove duboko osporavane pobjede na izborima u avgustu 2020. koji se smatraju namještenim, Lukašenko se brutalno obračunao s protivnicima njegove 27-godišnje vladavine i upustio se u eskalirajući rat riječima sa zapadnim zvaničnicima koji su podržali uvođenje sankcija njegovom režimu i upozorili na dalje kaznene mjere u kontekstu aktuelne migrantske krize.

"Lukašenko se uzda u to da će izazvati neku vrstu malog rata kako bi skrenuo pažnju s domaćih problema u Bjelorusiji danas", rekao je politički analitičar iz Varšave Dmitrij Bolkunjec za Karent tajm (Current Time) 9. novembra. "On želi da usmjeri pažnju na sebe i primora zapadne zemlje da počnu pregovore s njim".

Migrantkinja i njena djeca odmaraju se pored šatora u bjeloruskoj Grodnenskoj oblasti, blizu granice s Poljskom, 10. novembar 2021.
Migrantkinja i njena djeca odmaraju se pored šatora u bjeloruskoj Grodnenskoj oblasti, blizu granice s Poljskom, 10. novembar 2021.

Izvršna komisija Evropske unije optužila je 9. novembra Lukašenka za "nehuman i zaista gangsterski pristup" onima koji stižu u Bjelorusiju nadajući se lakom ulasku u EU.

Ali neki pozivi na deeskalaciju više su se fokusirali na Moskvu nego na Minsk: 10. novembra, njemačka kancelarka Angela Merkel pozvala je ruskog predsjednika Vladimira Putina da iskoristi svoj uticaj na Bjelorusiju da zaustavi njeno "nehumano i neprihvatljivo" korištenje migranata, rekao je njen portparol.

Rusija već dugo podržava Lukašenka subvencionisanim isporukama energije i verbalnom podrškom u sporovima sa Zapadom, a mnogi vjeruju da se Lukašenkova zavisnost od Moskve samo povećava kako on pada u nemilost Zapada, dajući Putinu sve veću moć nad liderom koji je u prošlosti često okretao Rusiju protiv Zapada.

Dok Lukašenko nastavlja s prkosnim izjavama i dok upozorava Poljsku na posljedice ako nastavi da šalje trupe na svoju granicu s Bjelorusijom u okviru transparentne kampanje za jačanje odbrane, Rusija se možda nada ulozi arbitra u sukobu, sličnu onoj kakvu je imala u prethodnim sukobima na postsovjetskom prostoru.

Lukašenko se redovno konsultovao s Putinom u proteklih godinu dana, kako na brojnim sastancima, tako i putem telefonskih razgovora. U pozivu emitovanom na ruskoj državnoj televiziji 4. novembra, Putin je obećao da će podržati Lukašenka protiv stranog "miješanja" i pohvalio odnose između bivših sovjetskih zemalja pošto su njih dvojica potpisali niz sporazuma o bližoj integraciji.

"Zajedno ćemo se oduprijeti svim pokušajima miješanja u unutrašnje stvari naših suverenih država i Rusija će naravno nastaviti da pruža pomoć bratskom bjeloruskom narodu — u to nema sumnje", rekao je Putin.

Pojedini lideri EU sugerišu da Moskva na kraju stoji iza onoga što je Merkelova opisala kao „trgovina ljudima koju podržava kancelarija“ Lukašenkove vlade. Poljski premijer Mateuž Moravjecki (Mateusz Morawiecki), koji se sastao sa predsjednikom Evropskog savjeta 10. novembra, rekao je da je trenutna kriza prvi put od kraja komunističke vladavine u Istočnoj Evropi da se "ispituje integritet naših granica".

Moravjecki je okrivio Rusiju dan ranije, rekavši u poljskom parlamentu da je "napad koji sprovodi Lukašeno osmišljen u Moskvi, a glavni organizator je predsjednik Putin".

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov odbacio je tu sugestiju kao "neodgovornu i neprihvatljivu".

Ali najratobornije formulacije došle su od Lukašenka posljednjih sedmica i uključuju njegove prijetnje da će koristiti pomoć ruskih oružanih snaga da izazove vojni sukob na granici Bjelorusije s Poljskom.

Neki kritičari vjeruju da je ovo nešto više od razmetanja veterana koji se dugo pozivao na svoje bliske veze s Rusijom naročito da bi izvlačio ustupke u trenucima kada je bio pritisnut uza zid.

"Lukašenko je poznati reketaš, on je dugo eksploatisao Putina, a [Putin] je to platio", rekao je Petras Auštrevičius (Austrevicius), poslanik u Evropskom parlamentu iz Litvanije, u intervjuu za Karent tajm, medijski projekat na ruskom jeziku koji vodi RSE u saradnji s Glasom Amerike. "I očigledno on koristi faktor Rusije da zastraši i nagovijesti određene događaje."

Rusija se do sada uzdržavala od prognoziranja ozbiljne eskalacije trenutne krize, iako je 10. novembra poslala bombardere u vazdušni prostor Bjelorusije na, kako je njeno Ministarstvo odbrane saopštilo, rutinskoj vježbi. Zvanični komentar u vezi s graničnim sukobom pokušao je da istakne ono što Moskva tvrdi da je licemjerje Poljske i drugih zemalja EU po pitanju migracije i granične policije.

Podvlačeći tu liniju, visoki ruski zvaničnici naveli su doprinose trupa Poljske i drugih država EU vojnim kampanjama Zapada u Afganistanu i Iraku, ističući da su te zemlje barem djelimično krive za nestabilnost koja danas vlada u tim zemljama i prisiljava hiljade ljudi da traže bolje živote negdje drugdje.

Ruski ambasador u UN i portparolka Ministarstva vanjskih poslova iznijeli su isti narativ, nastojeći da preokrenu situaciju sugerišući da je Poljska kriva za graničnu krizu, a ne Bjelorusija, iako ne iznose nikakve dokaze da se suprotstave optužbama da Minsk diriguje protok migranata na granice Evropske unije.

Abas Galjamov, politički analitičar i bivši pisac govora u Kremlju, rekao je da bi u najmanju ruku poziv Merkelove Putinu da izvrši uticaj na Minsk mogao biti iskorišten za isti zvanični narativ – kako bi se sugerisalo, u najmanju ruku, ruskom narodu da Zapad očajnički želi da se Putin uključi kao arbitar i spasi stvar.

"Mogu s ponosom da govore na televiziji kako je Zapad dopuzao na koljenima pred Putina", rekao je on.