Britanija će opet biti uvučena u evropski rat osim ako se Putin ne zaustavi

Zapad je svaki dan na udaru. Naše vrijednosti slobode pojedinca, govora i uvjerenja, kao i samoopredjeljenja i demokratije, rizikuju da budu jednu generaciju udaljene od nestanka. ALICIA KEARNS, članica Parlamenta Velike Britanije

U Africi i Aziji, Kina finansira ogromne infrastrukturne projekte koji siromašnije zemlje čine zavisnima od komunističkog režima koji je počinio genocid. U Evropi bi jedna jedina Putinova riječ mogla dovesti do energetskog rata. Najmanje 100.000 ruskih vojnika je grupisano na ukrajinskoj granici. A u kutku Evrope, zemlja prema kojoj imamo jedinstvenu istorijsku dužnost, na rubu je propasti: Bosna. Da ne bude zabune, propala Bosna je Putinova ambicija, jer bi sukob i nestabilnost u našem bliskom susjedstvu doveli do rastrojenog NATO-a i osnaženog Putina.

Bosna je prelijepa zemlja sa srceparajućom istorijom. Njegov glavni grad, Sarajevo, bilo je mjesto gdje je izbio Prvi svjetski rat. Tamo su se ratovi vodili vijekovima – poslednji put 1992-1995. godine, kada je bio poprište jedinog genocida u Evropi od Holokausta. Samo postojanje Bosne je delikatan čin balansiranja - i Putin pokušava da uništi tu ravnotežu upravo sada da bi služio svojim interesima.

Nakon bosanskog rata i užasnog neuspjeha međunarodne zajednice koji je vidio užasan masakr 6.000 Bošnjaka u Srebrenici od strane Miloševićevih trupa, međunarodna zajednica je konačno istupila kako bi pomogla uspostavljanju krhke stabilnosti.

Mirovnim sporazumom potpisanim u Daytonu, Ohajo, stvorena je multinacionalna država sa tri predsjednika koji će služiti zajednicama u Bosni: jednom bošnjačkom, jednom srpskom i jednom hrvatskom.

Vojska, policija i pravosuđe služe kao zajedničke institucije za sve Bosance.

Sve to nadgleda visoki predstavnik međunarodne zajednice, trenutno njemački političar Christian Schmidt. On ima moć da stavi veto na zakone i proglasi zakone. Jedan takav zakon je iznenadio Putina.

Ranije ove godine, odlazeći visoki predstavnik Valentin Inzko, proglasio je zakon kojim se zabranjuje negiranje i veličanje genocida u zemlji. To je stvorilo problem Putinovoj marioneti u regionu, lideru bosanskih Srba Miloradu Dodiku.

On kontinuriano negira masovno ubistvo 6.000 muslimanskih muškaraca i dječaka, kao i gnusne napore da se sakriju masovne grobnice i negira sistemsko silovanje žena. Do danas se sahrane još uvijek obavljaju, jer se DNK koristi za identifikaciju posmrtnih ostataka, a grobna mjesta se još uvijek traže.

Putin (zajedno sa svojim partnerima po diktaturi u Kini) odbija priznati novog visokog predstavnika Schmidta i odbija priznati ovaj novi, važan zakon koji bi pomogao u sprečavanju eksploatacije mržnje i podjela za političku dobit.

Podstaknut svojim pristašama, Dodik je zaprijetio da će povući bosanske Srbe iz većine državnih institucija. Kada sam zadnji put razgovarala sa bosanskim ambasadorom, njegova poruka je bila jasna: Bosna je na rubu raspada i sukoba. Schmidt je isto rekao i UN-u.

Viidimo pokušaj da se ukloni međunarodno održavanje mira, te da se povuče zavjesa na Bosnu i pusti Dodiku da ostvari Miloševićev san o Velikoj Srbiji.

Stabilnost, čak i ako je krhka, je ono što bosanski građani svakodnevno nastoje održati – i to je prava kutija za plamen, sa varnicama koje se pale na dnevnoj bazi.

Zato međunarodna zajednica mora istupiti naprijed i čvrsto se usredotočiti na održavanje stabilnosti u BiH, osiguravajući da očuvamo mir sklopljen 1995. godine.

Ujedinjeno Kraljevstvo može odigrati svoju ulogu tako što će eksplicitno priznati da postoji problem i da smo dužni očuvati teško stečeni mir.

Ne samo za britanske vojnike koji su se tamo borili – uključujući neke od mojih kolega u Donjem domu i mnoge moje birače u Rutlandu i Meltonu – već i za sjećanje na sve one ubijene i koji danas žive sa mučnim sjećanjima na mržnju i klanje.

Zadnji put kada sam bila u Bosni, 2015. godine, osjećala sam se optimizam u pogledu budućnosti. Zemlja je bila na ivici pridruživanja NATO-u (a to je nešto za šta svi moramo nastaviti da se zalažemo) i usmjerena ka bližim vezama sa EU.

Ipak, ratne rane su bile tu da svi vide.

Rupe od metaka u zidovima. Vozači koji govore srpski koji su bacali smeće i vikali dok su prolazili pored srebreničkog spomen obilježja. Demonstranti i poricatelji genocida na sahranama nekih od konačno identifikovanih žrtava genocida.

Putin to cinično iskorištava – i ne možemo dozvoliti da njegova politika širenja nesloge po Evropi ne bude zaustavljena na Balkanu. Moramo djelovati. Sada je vrijeme da diplomatija spriječi ulazak u sukob. Moramo pokazati da nismo okretali glavu od mira i stabilnosti u Bosni.

Moramo vidjeti povećanje prisutnosti UK (i svih članica NATO-a) u sjedištu NATO-a u Sarajevu i imati zajedničke vježbe širom Balkana.

Također trebamo razmotriti sankcije protiv onih koji sistematski potkopavaju Dejtonski sporazum i formulisati međuvladinu strategiju za prevenciju zvjerstava koju vodi novoosnovani Centar za sukobe kako bi pokazao važnu ulogu koju može imati. I Rusija i Kina – kao i značajni unutrašnji akteri – guraju koktel podjela i mržnje širom Bosne i Srbije.

Napor protiv dezinformacija i nastavak medijskog pluraliteta i programa slobode medija su takođe od vitalnog značaja.

Vlada sluša i djeluje. Od pristanka da se pokrene situacija na ministarskom sastanku NATO-a u Rigi, do posjeta regionu u narednim sedmicama, i angažmana s visokim predstavnikom Schmidtom i sazivanja napora sa saveznicima širom zapadnog svijeta.

Nadam se da će se naši glasovi prenijeti na Balkan i Rusiju, pokazujući odlučnost naših izabranih predstavnika da održe mir i spriječe još krvoprolića.

Dužni smo to narodu Bosne, prema preživjelima u ratu i genocidu i prema našim veteranima čija sjećanja na Bosnu bolno stoje. Moramo čvrsto stajati iza te dužnosti i to moramo učiniti sada.