Zašto je Putin spreman rizikovati katastrofalni rat da bi dominirao Ukrajinom

Nagomilavanje vojske Rusije protiv Ukrajine povećalo je tenzije u regionu i sa SAD

Ruske trupe okupljene na granici sa Ukrajinom šalju jasan signal Kijevu, Evropi i Sjedinjenim Državama da bi Rusija konačno mogla biti spremna da ponovo uključi Ukrajinu u rusku sferu uticaja, ozbiljno povećavajući rizik od velike vojne eskalacije na istočnoj granici Evrope.

Ukrajinski ministar odbrane Oleksij Reznikov upozorio je na "krvavi masakr" ako se Rusija usudi da izvrši invaziju na Ukrajinu, a Bijela kuća je signalizirala da će svaka ruska agresija na Ukrajinu imati "stvarnu cijenu". Predsjednik SAD Joe Biden razgovarao je sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom telefonom, sa visokim ulozima u cilju deeskalacije krize. Biden je upozorio Putina da su SAD spremne nametnuti "teške posljedice", ako Rusija naruši suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. Savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan rekao je novinarima nakon telefonskog poziva da su, kako bi odvratili rusku agresiju, "stvari koje nismo radili 2014. spremni učiniti sada". Biden nije napravio nikakve ustupke ili uvjeravanja prema budućnosti Ukrajine u NATO-u.

Predsjednik Biden je, također, razgovarao sa svojim kolegama saveznicima iz NATO-a i Evropske unije kako bi osigurao transatlantsko jedinstvo protiv prijetnje koju predstavlja Rusija.

Rusija trenutno ima više od 90.000 vojnika okupljenih na granici s Ukrajinom, a američke obavještajne službe procjenjuju da bi skoro 175.000 moglo biti raspoređeno za invaziju u punom obimu početkom 2022. Satelitski snimci, također, su otkrili nagomilavanje teške vojne opreme i artiljerije duž granice . Posljednji Putinovi potezi se u Kijevu shvataju vrlo ozbiljno, a ukrajinski odbrambeni establišment traži od SAD-a veću vojnu pomoć.

Rusko vojno osnaživanje protiv Ukrajine dolazi u pozadini pojačanih tenzija u regionu nakon migrantske granične krize između Poljske i Bjelorusije, gdje je bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko, bliski saveznik predsjednika Putina, ohrabrivao migrante da preplave granicu sa Poljskom kako bi podstakli haos i potkopavali solidarnost Evropske unije oko pitanja imigracije koje izaziva podjele.

Pitanje sa kojim se suočavaju kreatori politike je koje su istinske namjere Vladimira Putina i da li bi on poduzeo tako hrabru akciju suočen s oštrom i ujedinjenom osudom saveznika SAD-a i Evropske unije.

Putin izgleda ohrabren na međunarodnoj sceni i suočava se sa vrlo malo protivljenja svojoj vladavini kod kuće. Njegov glavni rival, opozicioni lider Aleksej Navaljni, otrovan je, a zatim zatvoren zbog svog aktivizma i neslaganja, dok je Putinova politička partija Jedinstvena Rusija osvojila čistu većinu na septembarskim izborima za donji dom parlamenta, poznat kao Duma. Putinovo zveckanje oružjem smatra se signalom prinude Zapadu da je svaka daljnja akcija Ukrajine da se približi članstvu u NATO-u crvena linija i želi garancije da se Ukrajina neće pridružiti alijansi, niti će bilo kakve NATO trupe biti stacionirane duž granice sa Rusijom.

Mentalitet "Tvrđave pod opsadom" koja definira Putinov pogled na svijet, a historijski i rusku vanjsku politiku, dobio je novi oblik nakon Hladnog rata. Pošto je Sovjetski Savez poražen, doveo je u pitanje sam mandat postojanja NATO-a, odnosno njegovo suprotstavljanje komunizmu u cijelom svijetu. Američki lideri uvjeravali su Rusiju da se NATO neće širiti na istok 1990-ih.

"Rusi su ljuti zbog toga što je Zapad prekršio obećanje—dato na kraju Hladnog rata, da bi podstaklo njihovo povlačenje iz Istočne Njemačke—da neće širiti NATO na istok. Oni su nepovjerljivi, jer je NATO u više navrata prekoračio svoju odbrambenu povelju da bombarduje zemlje s ciljem promjena režima, iz Srbije u Libiju“, rekao je za Fox News profesor Univerziteta Južne Kalifornije Robert English.

Svaki upad u istočnu Ukrajinu bi se uklopio u Putinovu knjigu o visokoj toleranciji na rizik ako može postići ono što želi. Gruzija je bila na sličnom putu sa mogućim članstvom u EU i NATO-u 2008. godine kada je Rusija izvršila invaziju u znak podrške dvjema separatističkim republikama, Abhaziji i Južnoj Osetiji. Rat sa Gruzijom spriječio je daljnji ulazak Tbilisija u NATO i zadržao Gruziju iznutra polomljenu i unutar ruske istorijske sfere uticaja.

"Uspon NATO-a istorijski često prethodi usponu u EU i kada je Ukrajina u NATO-u, njen prozapadni put je zaključan, tako da se mora učiniti sve da se to spriječi, jer postaje teško prekinuti proces," Matthew Orr, analitičar Stratfora Eurasia u RANE, rekao je Fox News.

Ostaje jednostavna činjenica: Putinovi nacrti u Ukrajini nisu ništa novo, a on je svoje stavove o mjestu Ukrajine u svijetu vrlo jasno iznio tokom svojih 20 godina na vlasti. Putin je rekao predsjedniku Georgeu W. Bushu na samitu NATO-a 2008. da Ukrajina nije država. U tekstu od 5.000 riječi objavljenom u julu 2021., Putin ne dvoji u artikulisanju svog svjetonazora na historijsku žalbu koja uključuje Ukrajinu kao sastavni dio ruske nacije. Putin tvrdi da su Rusi i Ukrajinci "jedan narod" i dovodi u pitanje legitimnost ukrajinskih granica.

Putin je neprijateljsku retoriku pretvorio u akciju 2014. godine nakon što je proruski ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič svrgnut u "Revoluciji dostojanstva" zbog njegovog neuspjeha da uspostavi bliže ekonomske veze sa EU. Janukovič je pobegao u Rusiju i nakratko je postojala nada da bi se Ukrajina konačno mogla orijentirati prema Zapadu. Dok su Ukrajinci tražili bliže veze sa Evropom i sa slabom prelaznom vladom u Kijevu nakon revolucije, Rusija je iskoristila ranjivost Ukrajine i izvršila invaziju i na kraju anektirala poluostrvo Krim u martu 2014. Ruske specijalne snage, uz pomoć proruskih separatističkih snaga u jugoistoku, izvršile su invaziju na oblast Donbas u Ukrajini i proglasio nezavisnu "Narodnu Republiku". Zamrznuti sukob u istočnoj Ukrajini ubio je više od 14.000 ljudi, a milione je ostavio raseljeno.

Po Putinovom mišljenju, bilo bi neprihvatljivo imati stabilnu i demokratsku Ukrajinu na granici Rusije.

"Putinu treba ovaj sukob da visi nad Ukrajinom, jer ne može dozvoliti da ona postane stabilna funkcionalna država, što bi predstavljalo opasan presedan za Rusiju. Ako Ukrajina može postati prozapadna i demokratska, onda bi ljudi Rusije i Bjelorusije htjeli ići istim putem, što predstavlja prijetnju Putinovoj vladavini", rekao je Orr.

Putinov imperijalni način razmišljanja temelji se na uvjerenju da je raspad Sovjetskog Saveza, kako je jednom rekao, najveća geopolitička katastrofa 20. stoljeća. Kada se Sovjetski Savez raspao 1991. godine, izgubio je mnoge od svojih konstitutivnih republika, uključujući Ukrajinu. Čini se očiglednim da su Putinove pritužbe oko raspada Sovjetskog Saveza i poniženja koje je doživio u turbulentnim 1990-ima temelj njegove velike strategije ponovnog pretvaranja Rusije u veliku silu i ravnopravnog konkurenta Sjedinjenim Državama.

"Putin razumije da ukrajinska državnost i ukrajinska nacionalna ideja predstavljaju prijetnju ruskom imperijalizmu", rekao je Danilo Lubkivsky, direktor Kijevskog sigurnosnog foruma.

Nakon preuzimanja Krima i invazije na Donbas, Rusija je započela postepeni proces integracije ukradene teritorije u rusku sferu uticaja. Okupirane teritorije su prešle na rusku rublju i Moskva je počela da pruža značajnu ekonomsku pomoć opkoljenim područjima.

Razlika između iznenadne ruske invazije i zauzimanja Krima 2014. i trenutnog okruženja je stabilna i nepopustljiva odlučnost ukrajinskog naroda i njegovih oružanih snaga. Ukrajinska vojska je daleko naprednija u svojim sposobnostima nego što je bila kada je Rusija izvršila invaziju 2014. godine, uz veću vojnu pomoć, a ruske akcije invazije na Krim i Donbas proizvele su učinak ujedinjenja ukrajinskog naroda protiv ruske dominacije.

Nejasno je da li će prijetnja osakaćenim sankcijama od strane Bajdenove administracije imati bilo kakav uticaj ili promijeniti Putinovo ponašanje. Sankcije uvedene Rusiji nakon njene invazije na Krim malo su promijenile Putinovo postupanje.

Možda bi to bio težak ustupak, ali uvjeravanja da Ukrajina neće pristupiti NATO-u mogla bi biti najbolje moguće rješenje za ublažavanje tenzija. Mnogi širom Evrope već vjeruju da bi bio opasan i provokativan potez uključiti Ukrajinu u vojni savez i da je dovođenje drugih podijeljenih ili nestabilnih zemalja dalo malo pozitivnog doprinosa evropskoj i zapadnoj sigurnosti.

„Pa zašto ne priznati tu realnost u sporazumu sa Rusijom, čime bi se smirila ova kriza i omogućila Evropi da se fokusira na glavne probleme koji muče Ukrajinu — siromaštvo i korupciju? Ukrajina je jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi, na dnu liste sa Moldavija i Kosovo.A Ukrajina nikada neće biti jaka, stabilna zemlja sposobna da se pridruži EU i NATO-u sve dok ekonomski vene”, tvrdi profesor English.