Ukrajina je spremna za pravedan mir, a ne rusku verziju

Dok se Ukrajina bori da obuzda početne poteze očekivane ruske ofanzive na istoku zemlje, u nekim diplomatskim krugovima ponovo se šuška o potrebi pokretanja mirovnih pregovora.

Narednog mjeseca, Švicarska bi trebala biti domaćin međunarodnog samita na visokom nivou kako bi se pokušao iscrtati put ka miru u Ukrajini. A skup će bez sumnje izazvati ozbiljnije diskusije o tome kako privesti kraju rat - iako glavne zapadne pristalice Ukrajine ne vide puno razloga da započnu razgovore sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, koji slabo poštuje vladavinu prava ili međunarodne norme.

Rusija, u ovoj fazi, nije pozvana na skup čiji je domaćin Švicarska.

Odbacujući taj događaj kao zapadnu lukavštinu koja je organizirana kako bi se pružila šira međunarodna podrška Kijevu, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov optužio je Zapad da vodi kampanju da ubijedi što veći broj zemalja u razvoju da prisustvuje, čime je osramotio Moskvu. Kina je u međuvremenu oštro upozorila da neće učestvovati, ako Rusija ne bude imala svoje predstavnike.

Međutim, ne želeći da izgleda kao prepreka dogovornom okončanju rata, Kremlj s vremena na vrijeme voli koketirati s idejom da je otvoren za mirovne pregovore, sugerirajući da su Ukrajina i njene zapadne pristalice tvrdoglavi. Naprimjer, ranije ove godine, Putin je ciljao na bivšeg britanskog premijera Borisa Johnsona, okrivljujući ga da je uništio šanse za uspjeh mirovnih pregovora održanih u sedmicama nakon invazije.

Prije dvije sedmice, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da bi ti pregovori, koji su dali nacrt mirovnog prijedloga, mogli predstavljati osnovu za nove razgovore - iako je zloslutno dodao da bi takvi razgovori morali odražavati "novu realnost", vjerovatno pozivajući se na nedavna vojna osvajanja ruskih snaga.

Putin je, također, dao sličan komentar tokom sastanka sa bjeloruskim predsjednikom Aleksandrom Lukašenkom, a ruski mediji su ga citirali kako bi u slučaju bilo kakvih novih pregovora prijedlog iz 2022. trebao poslužiti kao polazna tačka.

A posljednjih dana, ovaj prijedlog za 2022. godinu na kojem su zvaničnici radili — sve dok se pregovori nisu zaustavili, jer su ruski zločini u Buči i Irpinu izašli na vidjelo — postao je predmet velikog akademskog i medijskog interesa, a mnogi mediji ispituju 17 stranica nacrta i svako izvlači različite zaključke.  

Uprkos tome što su ruske snage odbačene od Kijeva, o nacrtu za 2022. pregovarano je dok je Ukrajina još uvijek bila na koljenima. Njeni vojni izgledi i dalje su izgledali klimavi, a sumnje su i dalje postojale da bi mogli držati liniju. Štaviše, Ukrajina je ostala nesigurna da će njeni zapadni saveznici nastaviti pružati podršku i koliki će biti obim te podrške.

 

Ključne odredbe bile su da Ukrajina neće ući u NATO i da će se obavezati da će biti "trajno neutralna država koja ne učestvuje u vojnim blokovima". To je zahtijevalo od Ukrajine da drastično ograniči veličinu svojih oružanih snaga i ostavilo bi Krim pod de facto ruskom kontrolom. Međutim, Ukrajini bi i dalje bilo dozvoljeno da teži članstvu u EU, dok bi teritorijalna pitanja — uključujući dugoročnu budućnost Krima i status okupiranog Donbasa — bila ostavljena Putinu i ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom da odluče na narednim sastancima koji, naravno, nikada nisu održani.

Dogovor je trebalo da garantiraju strane sile, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kinu, Francusku i Rusiju. I oni bi imali odgovornost da brane neutralnost Ukrajine, ako je ugovor prekršen.

Za akademika Samuela Čarapa i Sergeja Radčenka, činjenica da su zaraćene strane mogle izaći sa takvim nacrtom „pobija ideju da ni Ukrajina ni Rusija nisu spremne da pregovaraju ili da razmatraju kompromise kako bi okončale ovaj rat“. Smatraju da je spremnost Putina da prihvati ulazak Ukrajine u EU bila "ništa izvanredno", posebno imajući u vidu da je vršio pritisak na bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča da odustane od sporazuma o pridruživanju s EU 2013.

U međuvremenu, Wall Street Journal je zauzeo mnogo tmurniji stav i naslovio svoju analizu: "Putinovi kazneni uslovi za mir". U njemu se tvrdilo da je „Ukrajina bila suočena sa time da postane sterilizirana država“ — što odražava i osjećaje ukrajinskih zvaničnika koji su nedavno razgovarali s POLITICO-om o pregovorima.

Ovi zvaničnici naglašavaju da je zemlja pregovarala sa pozicije ekstremne slabosti, dok su se zapadne sile kolebale oko toga koliko da podrže Ukrajinu i raspravljale o tome čime da snabdijevaju Kijev u pogledu sistema naoružanja, rekao je Oleksij Reznikov, bivši ukrajinski ministar odbrane i jedan pregovarača.

„Zapamtite, predsjednik Zelenski je bio na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji samo nekoliko dana prije ruske invazije“, rekao je Reznikov za POLITICO. „Bio sam član delegacije sa njim u Minhenu, i vladala je ta atmosfera, taj ambijent “Momci, morate odustati.“ To nije bilo direktno rečeno, ali je bilo tu“, rekao je Reznikom.  

Teško da to uliva povjerenje kada su pregovori sa Rusijom počeli.

Ali iznad svega, Reznikov i drugi ukrajinski zvaničnici uključeni u pregovore - među njima šef ureda ukrajinskog predsjednika Andrij Jermak i njegov savjetnik Mihail Podoljak - također su sumnjali u iskrenost Kremlja i da li pregovara u dobroj vjeri. Ovo je bio skepticizam izoštren tokom stotina sati koje su proveli pregovarajući sa ruskim zvaničnicima prije invazije 2022. Jesu li ustupci koje je Rusija ponudila uopće vrijedni papira na kojem su pisani?

„Oni možda potpisuju dokumente, ali da li će se pridržavati dogovora je druga stvar“, rekao je Reznikov. "Zapamtite Budimpeštanski memorandum", dodao je, pozivajući se na sporazum iz 1994. godine koji je Rusija potpisala, popravljajući granice Ukrajine i priznajući njen suverenitet u zamjenu za odustajanje od nuklearnog arsenala. „Francuski predsednik Mitterand je odbio staviti svoj potpis na [ovaj] dokument... i upozorio je našeg predsednika [Leonida Kučmu]: ’Mladiću, prevarit će te“.

„Kučma mi je ispričao ovu priču. Nakon 30 godina, Rusi su uradili upravo to – prevarili su nas”, rekao je Reznikov.  

Anegdota o Kučmi je bila na umu Reznikova tokom pregovora 2022. godine. I, prema ukrajinskim pregovaračima, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD su upozorile Ukrajinu jednako kao i Mitterrand.

 

“Pregovori? Oni ne žele prave pregovore”, rekao je Jermak za POLITICO. “Rusi žele kapitulaciju Ukrajine”.

„Ponovo bismo bili za pregovaračkim stolom u jednom trenutku, da je agresor spreman, zaista spreman, da se dogovori o pravednom miru - ali ne njihove verzije mira“, rekao je Jermak.  

Poput Reznikova, Jermak je zabrinut da će Ukrajina ispoštovati ustupke koje je napravila, dok će se Rusija izvući iz njih i odbiti da provede ono što je dogovoreno.

Ukrajinski zvaničnici kažu da su za ruskog lidera pregovori samo još jedno ratno oružje. Nekada je neko odvlačio pažnju, odugovlačio, ostavljao vrijeme da manevrira i uhvati u zamku dobronamjerne i naivne - nešto što je naglašeno između 2014. i 2017., kada su Lavrov i tadašnji američki državni sekretar John Kerry "pregovarali" o Siriji. Razgovori su pomogli Moskvi da spasi sirijskog Bashara al-Assada od poraza, uvjerivši tadašnjeg američkog predsjednika Baracka Obamu da skine prst s okidača i ignorira vlastitu crvenu liniju o upotrebi hemijskog oružja od strane Damaska.

Za Podoljaka, pouka koju treba izvući iz pregovora 2022. je da je „Rusija zainteresirana za dug rat, a da se zapadne zemlje umore i govore: ‘To je to, hajde da tražimo neku vrstu kompromisnog rješenja”.

Ali sada, rekao je, nema kompromisnog rješenja za ovaj rat. “Došli smo do tačke u kojoj više ne možete odlučiti da sjednete i pregovarate. Zašto? Jer se u ovom ratu ne radi o teritoriji Ukrajine. Ovo je rat oko pravila po kojima ćemo mi živjeti, a i Rusija će živjeti. Ako Rusija ne izgubi, onda će pravila biti malo drugačija. Autokratija, nasilje — to će biti dominantni oblici vanjske politike. Ako Rusija izgubi, onda ćemo dobiti priliku da obnovimo globalni sistem političkih i sigurnosnih odnosa”.