‘Ubit će me ako se vratim’: Otmice i mučenja postali su svakodnevnica u Melitopolju pod ruskom okupacijom

Marina nije morala vidjeti lica vojnika koji su je oteli. Iako su joj na glavu stavili pletenu vreću, neke je već poznavala po glasu. I ranije su dolazili u njenu kuću, da bi se raspitivali o rezidenciji i uzeli jabuke koje su bile poredane na prozorskoj dasci. Kada su tražili 1.000 dolara da joj dozvole da zadrži stari auto koji su ona i njen muž vozili na svojoj farmi, pristala je, misleći da će je nakon toga ostaviti na miru. Sedam vojnika, koji su običavali lutati njenim selom u blizini Melitopolja, tog septembarskog jutra je pokucalo na njena vrata. Već je znala gdje će je odvesti. Nikada nije krila svoj proukrajinski stav, rekla je za Kyiv Independent mjesecima kasnije, u gradu Zaporožju.
“Ako im se neko ne sviđa, oni samo strpaju tu osobu u auto i otmu je. Vaši rođaci nikada neće saznati šta vam se dogodilo", kaže Marina.
Ruski vojnici su je odveli u malu, odvratnu ćeliju u bivšem istražnom zatvoru u Melitopolju na „razgovor“, kako su rekli.
“Jedan je postavljao pitanja, a drugi me tukao”, prisjetila se. 
Tukli su je kad god njeni odgovori nisu odgovarali ispitivačima ili kada je odgovarala na ukrajinskom.
“Prijetili su mi da će mi slomiti nos, tući me na podu i predati čečenskim vojnicima za 'zabavu'”, priča Marina.
Pretučena je tri puta u periodu od 22 dana prije nego što je razmjenjena kao zarobljenik 27. septembra. Ruske trupe su snimile jedno od ovih premlaćivanja.
Marinina priča samo je jedna od mnogih sličnih priča iz okupiranog Melitopolja - grada kojim vlada strah, u kojem se Rusi ponašaju kao apsolutni gospodari, svjesni da neće biti kaženjeni za svoje postupke i svakog trenutka mogu svakoga odvesti na mučenje.
Imati novca, pričati na ukrajinskom ili imati ukrajinsku mobilnu aplikaciju za e-upravu Dia na svom telefonu,  mogu biti razlog za odvođenje stanovnika Melitopolja u jedan od "podruma" u gradu na "razgovor", što znači ispitivanje pod torturom.

Svako ko odbije rusku prisilnu regrutaciju, koja je u toku u regijama pod ruskom okupacijom, može završiti u zatvoru, biti pretučen, biti mučen strujnim šokovima i teško povrijeđen, kažu lokalni stanovnici za Kyiv Independent.
Otkako su ruske snage zauzele Melitopolj u martu 2022. godine, stanovnici južnog grada Zaporoške oblasti navikli su na „nestanke“ koji se često dešavaju usred bijela dana.
“Mogu jednostavno doći u vašu kuću, a da ne kažu gdje vas vode ili zašto. To je vrlo uobičajeno”, kaže Marina. 
Više od 1.000 ljudi oteto je otkako je Melitopolj pao u ruke Rusa, izjavio je za Kyiv Independent njegov gradonačelnik u progonstvu Ivan Fedorov. To je njegova procjena na osnovu njegovih izvora u gradu. I on je bio otet. Međutim, informacija o njegovoj otmici je bila javno objavljena pa je razmjenjen u martu 2022. godine. Sada radi u uredu u Zaporožju, glavnom gradu regije.
Više od 500 ljudi se i dalje vodi kao nestalo, rekao je on. 
„Ali teško je reći tačan broj, jer se svi plaše pričati o tome”, kaže Fedorov. 
 
Grad kojim vlada strah

Fedorov je procijenio da je skoro dvije trećine od 150.000 stanovnika koji su živjeli u gradu prije invazije napustilo Melitopolj. Ostalo je oko 50.000-60.000 mještana, dok su drugi dolazili i naseljavali prazne stanove i kuće.
Oni koji su otišli zamijenjeni su ljudima koji su nekada živjeli u okupiranoj Donjeckoj oblasti, uključujući Mariupolj i "mnogo Rusa", kaže gradonačelnik.
Grad, koji se nalazi između Hersona i Mariupolja, nekoliko kilometara sjeverno od obale Crnog mora, pretvoren je u dobro utvrđenu vojnu bazu od njegove okupacije.
Melitopolj je 19. marta proglašen tzv. glavnim gradom okupiranog dijela Zaporoške oblasti, nakon lažnih referenduma koje je organizirala Rusija u okupiranim dijelovima oblasti krajem septembra 2022.
Lažni referendumi održani su i u okupiranim dijelovima Donjecke, Luganske i Hersonske oblasti.
Kontrolni punktovi između ruskih okupiranih teritorija i Ukrajine zatvoreni su od decembra, zbog čega su ljudi morali ići kroz Rusiju kako bi pobjegli od okupacije.
Kao i na svim okupiranim teritorijama, ruske rublje zamijenile su ukrajinske grivne kao glavnu valutu. Ukrajinski je zabranjeno govoriti, a ruski nastavni plan i program zamenio je ukrajinski u školama.

Oni koji su ostali plaše se razgovarati sa strancima "jer je to previše opasno", rekli su za Kyiv Independent stanovnici Melitopolja koji su tražili da ostanu anonimni preko svojih prijatelja i rođaka, koji su napustili grad.
Marina održava kontakt sa rođacima u okupiranom gradu i tako raspolaže informacijama, uprkos lošem internetu i Rusima koji stalno provjeravaju telefone.
Anastasija, još jedna izbeglica iz Melitopolja koja je pobegla prošlog ljeta, još uvijek ima rođake u gradu, imala je vrlo sličan opis stanja u gradu. Ona zove svoje roditelje telefonom i pazi da se drži najbanalnijih, bezazlenih tema kako ih ne bi dovela u opasnost. Njeni roditelji nisu kupovali ruske sim kartice, jer ih Rusi kontroliraju. Par ne nosi svoje telefone vani.
"Moji roditelji su depresivni, cijene su jako visoke i nemoguće je živjeti tamo, ali nemaju izbora. Oni su stari, čuvaju naš stan u slučaju da neko poželi da ga preuzme”, kaže Anastasija.
Saradnici često govore Rusima koji su stanovi napušteni, kada stanovnici pobjegnu na teritorije pod kontrolom Ukrajine, kaže Anastasija.
„Neki ljudi su se šetali u ukrajinskim višvankama (tradicionalna nacionalna izvezena košulja), ali su se nekako pretvorili u saradnike“, rekla je Anastasija.
Dok je Fedorov još bio u zarobljeništvu u martu 2022., Rusi su postavili mještanku na čelo okupacione administracije — Halinu Danilčenko, blisku pomoćnicu lokalnog proruskog političara koji je nekada bio član parlamenta iz sada ugašene proruske Partije regija, a sada je na toj poziciji marionetskog guvernera okupiranog dijela oblasti.
Ona je objavila video u kojem poziva ljude da pozdrave rusku vladavinu.
“Naš glavni zadatak trenutno je da se prilagodimo novoj stvarnosti kako bismo mogli početi živjeti na novi način”, rekla je Danilčenko.
Ali nisu svi spremni za “novi način života”.
Dok neki stanovnici sarađuju sa okupatorima, većina njih "sjedi u tišini, čekajući (ukrajinsku) pobjedu", rekla je Anastasija.
Ljudi su previše uplašeni da razgovaraju jedni sa drugima, kaže Marina, "jer ne znaju stvarne stavove jedni drugih".
„Danas te podržavaju, a sutra će te prijaviti, samo za kuću ili stan”, kaže Marina.
Rusi koriste ispražnjene kuće i stanove da nagrađuju saradnike, kaže Saša, još jedan stanovnik koji je morao pobjeći od ruskog mučenja.
“Neke ruske jedinice idu tako daleko da zauzimaju čitava obližnja sela, govoreći stanovnicima da imaju „jedan dan da se spakuju i odu“, rekao je Fedorov.

Oni koriste prazne kuće za smještaj svojih vojnika ili porodica vojnika dovedenih iz Rusije.
"Oni to zovu 'nacionalizacija", rekao je Fedorov.

Silovanje

Uprkos dolasku pridošlica, ulice grada su puste. Lokalno stanovništvo, posebno djevojke, izbjegavaju hodati sami.
Početkom ljeta 2022. godine u lokalnom parku pronađeno je tijelo 14-godišnje djevojčice, prisjetile su se Anastasija i Marija. Djevojčica je navodno silovana i ubijena. Njeno tijelo je bačeno na travu. Kyiv Independent nije mogao nezavisno provjeriti ovu priču, a nije mogao ni Fedorov.
Ubrzo nakon toga, još jedna 13-godišnja djevojčica je kidnapovana, rekla je Marina. 
“Tajno su je oteli”, kaže Marina.
Rusi su je vratili dva dana kasnije. Njeni roditelji su svima rekli da se ništa nije dogodilo, “ali očigledno nije dobro”, prisjetila se Marina.
Ona vjeruje da su ruski vojnici prijetili njihovim roditeljima, zbog čega su se previše plašili da razgovaraju sa bliskim rođacima o tome šta je učinjeno njihovoj kćeri.
Fedorov se prisjetio i priče o 17-godišnjakinji koja je šetala gradom kada su je tri ruska vojnika pokušala kidnapovati usred bijela dana. Potrčala je i istog dana otišla za Zaporožje.
„Pobjegla je čudom“, rekao je Fedorov.

Komore za mučenje

Ruske komore za mučenje teže je sakriti od navodnog silovanja i ubistava u Melitopolju. Najmanje pet pritvorskih centara i mučilišta raštrkano je po gradu, prema riječima Marine i gradonačelnika Fedorova.
„U nekim od pritvorskih centara je gore nego u drugima. Neki su samo zatočenički centri u kojima drže ljude na hladnoći ili ih izgladnjuju”, rekla je Marina.
Ona je naznačila nekoliko mjesta, uključujući garažu i policijsku stanicu u Melitopolju sa "kavezima" u kojima se "drži mnogo muškaraca i žena".
“Oni muče ljude u ovim garažama”, tvrdi Marina.

Marina je rekla da je držana u ćeliji veličine 2,5 sa tri metra u istražnom zatvoru, a 28-godišnja žena uhvaćena kako je lijepila letke na kojima je pisalo "Melitopolj je Ukrajina". Hranu su dobijali jednom dnevno.
“WC šolja je bila pokvarena, sve je curilo. Smrad je bio užasan zbog lokve iscurjele kanalizacije na podu. Prva dva dana sam morala spavati bez dušeka. U ćeliji je bilo na stotine muha“, sjeća se Marina.
Glasna ruska muzika, uključujući himnu i rep o samoubistvu, svirala je od šest do 23 sata, rekla je ona. 
“Bilo je teško čak i razgovarati međusobno”, kaže Marina
Tamo je držano otprilike 15 ljudi, procijenila je, nakon večeri kada je nestala struja i konačno je mogla razgovarati sa ljudima u susjednim ćelijama.
Tokom ispitivanja je shvatila da su Rusi pogledali njene četove u Telegramu, jer su vidjeli da je rekla svojoj ćerki za kamione sa ruskim raketama zemlja-vazduh S-300 koje je primjetila na putu za Zaporožje.
Marinin suprug i rođaci došli su da je traže, ali im je rečeno da tamo „ne postoji“ zatočenički centar.  Njena cimerka iz ćelije puštena je nakon 45 dana zatočeništva, ali Kyiv Independent nije mogao dobiti do trenutka objavljivanja ovog teksta.
Inna, lokalna proukrajinska aktivistica, rekla je za istraživački list Medijska inicijativa da su lokalne okupacione vlasti postavile neke željezne kontejnere slične onima u morskim lukama u dvorištu gradskih upravnih zgrada.
“Kontejner u kojem je držana bila je kocka bez prozora veličine 2x2 metra sa dvije klupe iz parka”, rekla je Inna.
Nakon višednevnog premlaćivanja i maltretiranja, Marina i Inna puštene su u sivu zonu, između ruskih i ukrajinskih linija, sa vrećom na glavi prije nego što su konačno stigle na slobodu nakon kontrolnog punkta u blizini Vasilivka u Zaporoškoj oblasti.

Kontrolni punkt je zatvoren od decembra.

Partizani

Pritvor je bio pun partizana, prisjetila se Marina. Neki su bili tamo, jer su dijelili informacije o lokacijama ruskih skladišta s ukrajinskim oružanim snagama. Nakon godinu dana ruskog zlostavljanja, otpor raste. 
“U našem selu neki su skinuli rusku zastavu, a Rusi su došli sa psima da traže partizane”, kaže ona.

U stvari, grad je pun ljudi uključenih u ilegalbi pokret otpora, tvrde bivši stanovnici. „Rusi se plaše“, rekao je Fedorov.
Kao rezultat toga, vlada paranoja, a ruske snage mahnito pretražuju stanove i kuće u potrazi za oružjem ili eksplozivom. Eksplozije se redovno dešavaju u Melitopolju, ciljajući na lokalne saradnike ili navodno uništavajući rusku vojnu opremu i osoblje. Moskva obično krivi Ukrajinu za takve incidente, dok Kijev ne potvrđuje da stoji iza eksplozija. U posljednjih nekoliko sedmica u gradu se čulo više eksplozija.
Auto-bomba je eksplodirala 3. aprila u gradu i teško je ranila lokalnog saradnika Maksima Zubarijeva. Nakon nekoliko eksplozija u gradu 28. marta, drugi istaknuti ruski saradnik, Vladimir Rogov, izvijestio je da je ukrajinski udar navodno pogodio željezničko depo.
"Moji roditelji čuju mnogo eksplozija, one velike su rezultat ukrajinskih udara, male su djelo lokalnih partizana", rekla je Anastasija.
Melitopolj je dio kopnenog mosta koji povezuje Rusiju s okupiranim Krimom, što ga čini očiglednom metom za ukrajinsku potencijalnu kontraofanzivu na jugu.

Lažne egzekucije

Svako ko je putovao na teritoriju pod kontrolom Ukrajine potencijalna je meta Rusa, a Saša je to naučio na teži način. Kako nije mogao da naći posao u Zaporožju, odlučio se vratiti u okupirani Melitopolj kako bi sastavio kraj sa krajem.
Jednog dana je čuo kucanje na vratima. Saša je otvorio, misleći da je komšija. Metak mu je preletio iznad glave. Tri vojnika su stajala ispred njegovih vrata i smijala se.
Ušli su, zgrabili ga i natjerali da klekne prije nego što isprazne revolver tako da u njemu ostane samo jedan metak.
“I zavrtili su cilindar.”
Tri puta su okretali cilindar, svaki put stavljajući mu cijev pištolja na glavu, prisjetio se, oponašajući zvuk cilindra koja se okreće.
“Pokušavali su dobiti informacije, zašto sam se vratio, zašto sam otišao iz grada”, kaže Saša.
„Bili su to klinci od 20 godina, naoružani do zuba. “Heroji"”, kaže Saša. 
Ispalio je posljednji hitac, ali je u posljednjem trenutku je odgurnuo cijev. 
„Oh, imao si sreće; preživjet ćeš”, prisjetio se Saša riječi jednog od njih.
Odveden je u podrum policijske stanice u Melitopolju. 
“Pretrpio sam ozbiljne batine. Tukli su me svakih pola sata”, rekao je Saša. 

On je dijelio malu ćeliju sa oko 10 ljudi, slušajući jauke ljudi koji su mučeni u drugim ćelijama.
„Rekao sam im, ne mogu razmišljati, ne mogu vam kazati nešto sada, ali znam mnogo, pustite me i ja ću vam pomoći“, kaže Saša.
“Ili ti dolaziš ovamo ili mi dolazimo za dva dana”, odgovorili su prije nego što su mu zamalo slomili nogu.
Pustili su ga i pobjegao je biciklom iz grada prije njihovog povratka, bojeći se za svoj život.
„Ubit će me ako se vratim“, rekao je Saša za Kyiv Independent. 

Prinudna regrutacija

Saša je i dalje u kontaktu sa komšijama kako bi provjerio šta je sa njegovom kućom pa je tako i saznao za prinudnu regrutaciju u Melitopolju.
Muškarci između 20 i 50 godina su prinudno regrutirani u rusku vojsku da se bore protiv Ukrajine, čak i ako su Ukrajinci. Mještani koji odbijaju regrutaciju bivaju mučeni.
„Kakva Ukrajina? Misle da je Melitopolj ruski”, rekao je Saša.
Prvi put kada je jedan od njegovih prijatelja ignorirao poziv za regrutaciju „odveli su ga u podrum na tri dana“. Drugi put kada je to ignorirao, Rusi su ga mučili sedmicu dana, a treći put mjesec dana.
"Ako nisi sa nama, nećeš biti ni sa kim", navodno su rekli njegovi tamničari prije nego što su mu slomili čašicu koljena, čime su ga onesposobili za normalan život.
U pokušaju da silom rusificiraju grad, ruski vojnici su nedavno pribjegli prisiljavanju penzionera prikovanih za krevet da dobiju ruski pasoš bez njihovog pristanka.
Sredinom aprila, neki ruski vojnici, uz pomoć lokalnog saradnika, došli su u Marinino selo i slikali 87-godišnjaka koji je bio previše slab da se pomjeri. Namjera je bila da mu daju ruski pasoš.
Umro je od srčanog udara dva dana kasnije, rekla je Marina. Kyiv Independent nije mogao samostalno provjeriti ovu priču.
Fedorov ne može ni zamisliti šta će ukrajinske snage otkriti nakon oslobođenja grada.
"Šteta, ali tek nakon oslobođenja ćemo znati sve o svim mučenjima i ubijanjima", rekao je Fedorov. "Bit će to prava tragedija."