Tri dezinformacije Kremlja o proširenju NATO-a

Kako su se Finska i Švedska pridružile NATO-u, kampanje dezinformacija Kremlja su se pojačavale, primjenjujući klasične retoričke taktike kako bi potkopali odluke ovih država.

Ubrzo nakon što je Finska pristupila NATO-u u aprilu 2023. godine, shvatila je prave troškove članstva u Atlantskom savezu. Život njenih građana je postajao sve gori, jer je zemlja 'tonula', a njena stopa nezaposlenosti vrtoglavo rasla.
Uzrok sve ove bijede? Finsko rukovodstvo je 'predalo' zemlju u 'NATO ropstvo', pretvorilo je u 'koloniju Carstva' i 'pokušavalo započeti svjetski rat' - i sve to bez odobrenja običnih Finaca.
Slične priče pojavile su se kada se Švedska pridružila Alijansi u martu 2024. godine.
Kao što je obično slučaj sa prokremaljskim dezinformacijama, nijedan dio ovih narativa nije istinit. Jedina istina u ovim tvrdnjama je to nam govore o poremećenom načinu razmišljanja u Kremlju.
Promjena raspoloženja
Ruski ničim izazvan napad na Ukrajinu od 24. februara 2022. godine doveo je do promjene raspoloženja u Finskoj i Švedskoj. I obični građani i politički lideri brzo su zaključili da tradicionalni vojno neutralni status nije pravo rješenje protiv ruskog imperijalizma i vojne agresije.
Kada su dvije nordijske zemlje podnijele zahtjev za članstvo u NATO-u u maju 2022. godine (Finska će se pridružiti u aprilu 2023., Švedska u martu 2024. godine), propagandna mašina Kremlja je krenula u bjesomučnu kampanju.
Ruski državni mediji i zvaničnici, prokremljovski mediji na drugim mjestima i razni 'nezavisni eksperti' i 'analitičari' su prenosili stavove Kremlja, govoreći o apokaliptičnim efektima koje bi članstvo u NATO-u imalo za dvije nordijske zemlje, za Evropu i, naravno, svijet.
Narativi u talasima
Činilo se da je prvi talas poruka imao namjeru odvratiti Finsku i Švedsku od candidature za članstvo, a potom i da ih uplaši od stvarnog ulaska u NATO.
Često prijetećeg tona, ovi narativi su tvrdili da Finska priprema oružanu agresiju na Rusiju, čak i „svjetski rat“. Finska bi 'ponovila destruktivno iskustvo baltičkih zemalja i Poljske' i 'neminovno se pretvorila u antirusku odskočnu dasku za raspoređivanje stranih trupa'. Većina Finaca je, priča se, shvatila da je 'neutralnost' ključ sigurnosti Finske te je kao rezultat toga većina Finaca bila protiv članstva u NATO-u. Takozvane ‘NATO elite’, međutim, sprečavale su ih da izraze svoje stavove na referendumu.
Šire gledano, proširenje NATO-a je rutinski uokvireno kao 'širenje', uklanjanjem agencije iz Finske i Švedske i pripisivanjem proširenja Alijanse ne njihovoj želji da se pridruže, već odlučnosti NATO-a da opkoli Rusiju. Štaviše, u lažnim narativima Kremlja NATO je prekršio obećanje koje je dao na kraju hladnog rata da se neće širiti „jedan inč na istok” i tvrdnji da je to razlog „trenutnog krvoprolića u Ukrajini”. 
Preusmjeravanje poruka
Nakon što su Finska i Švedska predale svoju prijavu, narativi Kremlja su preraspoređeni u pokušaju da se zaustave ili odgode proces. Prokremljanski mediji su sa zadovoljstvom izvještavali o rezervama nekih članica NATO-a da prihvate posebno Švedsku, predviđajući da se ona nikada neće uspjeti pridružiti.
Nakon što se Finska pridružila, ton propagande Kremlja se ponovo promijenio. Zemlja neće dugo ostati u NATO-u, jer finskim građanima nije bilo dozvoljeno da izraze svoje stavove, sada se tvrdilo. Prema dezinformacijama Kremlja, Finska je  već osjećala negativan ekonomski uticaj svog novostečenog članstva.
Ova posljednja grupa narativa fokusirala se na sigurnosne implikacije članstva Finske i Švedske za obje zemlje i Evropu, naglašavajući kontramjere koje je Rusija prijetila da će provesti.
Ukratko, poruke protiv članstva Finske u NATO-u prvobitno su nastojale odvratiti zemlju od prijave; nakon što je podniječa zahtjev, zaustaviti njeno pridruživanje i kada se pridruži, da oslika rezultate pridruživanja najtamnijim mogućim bojama.
Ovaj obrazac se ponovio i tokom pristupanja Švedske, koje je trajalo godinu dana duže od Finske. 
“Zašto nije bilo referenduma?” prokremljanski mediji su pitali kada je zemlja predala zahtjev za pridruživanje. Za dezinformatore iz Kremlja, odgovor je bio jasan: zato što su se Amerikanci odlučili za Šveđane.
Retorika reakcije
U svojoj studiji 'Retorika reakcije', politički ekonomista Albert O. Hirschman identificirao je tri osnovna retorička argumenta u reakciji na društvene promjene: perverznost, uzaludnost i opasnost. Iako se Hiršmanov klasik nije bavio međunarodnim odnosima, ova tri načina prilično dobro obuhvataju osnove narativa Kremlja o proširenju NATO-a.
„Prema tezi o perverznosti“, piše Hirschman, „svaka svrsishodna akcija za poboljšanje neke karakteristike političkog, društvenog ili ekonomskog poretka služi samo da se pogorša stanje koje se želi popraviti“.
Tako su Švedska i Finska nastojale da ojačaju svoju sigurnost ulaskom u NATO – ali bi proširenje NATO-a zapravo stvorilo nestabilnost, prema ruskim narativima: „Izjavom o svojoj namjeri da se pridruže NATO-u, Finska i Švedska su drastično narušile svoju nacionalnu sigurnost. […] Svaki Finac i Šveđanin sada treba da shvate da imaju naslikanu metu na čelu.’ Zaista, članstvo u NATO-u bi bilo „samoubilačko“. Odgovor Kremlja odgovara tezi o perverznosti kao rukavica.
Druga kategorija koju Hirschman postavlja, teza uzaludnosti, „drži da će pokušaji društvene transformacije biti beskorisni, da jednostavno neće uspjeti „napraviti pomak““. Varijacija na ovu temu je priča koja predviđa da Finska i Švedska neće biti dovoljno brze da se pridruže Alijansi prije njenog očekivanog kolapsa.

Hirschmanova treća teza – opasnost – „tvrdi da je cijena predložene promjene ili reforme previsoka, jer ugrožava neko prethodno, dragocjeno postignuće“. U skladu s ovim argumentom, još jedan ključni narativ Kremlja kaže da većina Finaca i Šveđana ne podržava članstvo u NATO-u, jer razumiju da bi to ugrozilo teško stečeni prosperitet njihovih zemalja.
 'Očekuje se da će vojni rashodi rasti dok se socijalna potrošnja smanjuje. Blagostanje će opasti.’ Napuštanjem vojno nesvrstanog statusa koji je decenijama tako dobro služio ovim nordijskim zemljama, one bi ugrozile ne samo mir već i prosperitet.
Manipulativne reakcije Kremlja na odluke Švedske i Finske da se pridruže NATO-u, suočene s vojnom agresijom Rusije na Ukrajinu, dobro oslikavaju Hirschmanove teze o perverznosti, uzaludnosti i opasnosti. Odgovori Kremlja su klasični pokušaji da se diskredituje racionalna odluka koju su donijele dve nordijske države suočene sa egzistencijalnim prijetnjama agresivnog susjeda.
Naredni talas poruka
Baš kao što je mašina za dezinformiranje Kremlja uradila sa Finskom i Švedskom, učinit će i sa drugim zemljama koje se žele pridružiti NATO-u.
Ruska državna novinska agencija TASS je još prošle godine upozorila na "opasan" poziv moldavskih lidera da se pridruže Alijansi. Građani Moldavije žele mir, mir i neutralnost, tvrdi ruski državni glasnogovornik TASS, ali baš kao u Finskoj i Švedskoj, neće imati priliku da iskažu svoje protivljenje članstvu u NATO na glasačkoj kutiji, nastavio je TASS sa manipulacijom.
Naš prvi slučaj u bazi podataka o NATO-u iz marta 2015. imao je sličnu temu o takozvanom masovnom mitingu protiv članstva u NATO-u koji se održava u Bratislavi. Fotografija takozvanog mitinga, koji je postao nasilan, bila je lažna.
Do danas, EUvsDisinfo ima više od 3.300 slučajeva o NATO-u i mi ćemo nastaviti pratiti i razotkrivati sve napore dezinformiranja koji nastoje potkopati alijansu i šire lažne narative.