Trenutak istine u Gruziji: Demonstranti traže zapadni put, a ne rusku prošlost

Oni dolaze na Aveniju Rustaveli ogrnuti zastavama, plavim i zlatnim bojama EU i crveno-bijelim Georgeovim krstom i optužuju svoju sve autoritarniju vladu da odbacuje svoju evropsku budućnost radi povratka u sferu svog ruskog susjeda.

Vladajuća stranka, „Gruzijski san“, gorljivo poriče bilo kakvu vezu sa Kremljom, ali su njeni postupci posljednjih dana pokrenuli velika pitanja o budućnosti ove zemlje sa Zapadom.

Ne samo da je stranka predvodila ogorčeni sukob s EU, već je upravo svjedočila kako su SAD suspendirale teško stečeno strateško partnerstvo Gruzije.

Prve četiri noći policija je čekala do zore prije nego što je ušla kako bi nasilno zauzela ulicu. Ali naredne večeri su napredovali mnogo ranije, tjerajući  demonstrante na druga mjesta.

Policija je u svojim redovima izbrojala više od 100 povrijeđenih, dok su demonstranti u pritvoru pretrpjeli premlaćivanja i teške povrede lica i glave, tvrde advokati, a na desetine TV reportera našlo se na udaru policije.

„Ovdje nikada prije nije viđen takav broj ljudi koji se love i tuku pojedinačno, pa se moraju liječiti u klinikama“, kaže Lasha Dzebisashvili, profesorka politike na Univerzitetu Gruzije.

U zemlji od samo 3,7 miliona ljudi, ovo su opasna i važna vremena. Jedan pristalica „Gruzijskog sna“ govorio je o svojoj zemlji koja sedi na ivici ponora.

Tokom noći, zvižduci i trube vuvuzela povremeno su prekidani pucketanjem vatrometa demonstranata usmjerenih na impozantnu zgradu parlamenta i interventne policije koja čuva stražu sa vodenim topovima i suzavcem.

Borac za ljudska prava u Gruziji, Levan Ioseliani, kaže da je policija  koristila "brutalnost" i nekažnjeno zloupotrijebila svoja ovlaštenja. Pristalice vlade tvrde da je policija bila izložena nepodnošljivi napadima kamenjem i vatrometima.

 

To je ustavna kriza bez očiglednog izlaza, osim ako jedna strana ne povuče prva odlučujući potez. Hoće li se vlada povući ili će protesti nestati pod pritiskom policije?

„Nema pregovora“, kaže premijer Irakli Kobakhidze, tvrdeći bez dokaza da se protesti finansiraju iz inozemstva.

Jedan par kaže da će izlaziti svake večeri u decembru dok „Gruzijski san“ ne promijeni smjer i ne raspiše nove izbore, kako bi poništili glasanje održano prije nešto više od mjesec dana, poremećeno nizom kršenja izbornih pravila u rasponu od podmićivanja do višestrukog glasanja.

Obje strane optužuju drugu za nedostatak legitimiteta.

Demonstranti, podstaknuti prozapadnom predsjednicom i četiri opozicione grupe, kažu da je vlada nelegitimna, opozicija neće ući u parlament zbog "falsifikovanih izbora".

Vladajuća stranka, „Gruzijski san“, kaže da je pobijedila na izborima fer i pošteno i insistira da predsjednica Salome Zourabichvili ima ceremonijalnu ulogu i nema legitimitet.  

„Njeno vrijeme na funkciji je skoro isteklo, pa zašto je ona ta koja planira ostati kako bi održala stabilnost“, pita se.

Svo to vrijeme susjedna Rusija budno prati događaje, upoređujući događaje sa ukrajinskim „Majdanom“, kada su njenog nepopularnog predsjednika svrgnuli pro-EU demonstranti u februaru 2014. godine, a ruske trupe i njihovi opunomoćenici ušli da zauzmu dijelove zemlje.

"Gubimo našu zemlju", kaže Nika Gvaramia, opozicioni lider iz alijanse Koalicije za promjene, a Gruzijci se suočavaju sa oštrim izborom između evropske Gruzije ili Rusije.

Dok on govori, protesti su u punom jeku iza ugla njegove stranačke centrale, a kolege ukazuju na snimak CCTV-a iz njihovog predvorja prije nekoliko dana, na kojem se vidi kako policija tuče demonstranta.

“Uzdrmali smo ovu vladu. Mitinzi će trajati koliko god bude potrebno. Nemamo drugu opciju. To je oslobodilačka borba. Znamo sa kim se borimo, a to je Rusija”.

Riječi "Ne Rusiji" iscrtane su velikim crnim grafitima na pročelju zgrade parlamenta tokom vikenda, a istu vrstu poruke možete pronaći na zidovima širom Tbilisija u različitom stepenu grubosti.

To je, također, poruka koja ovdje ima različita značenja.

 

Vrlo kontroverzni zakoni „Gruzijskog sna“ usmjereni na civilno društvo i LGBT grupe ove godine su označeni kao proruski i antidemokratski.

Predsjednica je o pobjedi „Gruzijskog sna“ na izborima govorila kao o ruskoj specijalnoj operaciji, a nakon toga je došlo do negodovanja kada su se pojavile informacije da je Rus po imenu Aleksander Malkevič, koji je uspostavio propagandnu mrežu u okupiranoj istočnoj Ukrajini, dobio akreditaciju za pokrivanje glasanja.

Ali ništa od toga ne dokazuje rusko uplitanje, čak i ako je milijarder, pokretačka snaga stranke, Bidžina Ivanišvili, zaradio novac u bankarstvu i  čeliku u Rusiji, a kritičari vjeruju da on i dalje mora imati kontakte tamo.

Visoka ličnost iz „Gruzijskog sna“ rekla je za BBC još u oktobru da je Gruzija odavno rekla ne Moskvi i da opozicija koristi "kartu Rusije" da napadne njenu stranku.

"Poznavajući malo gruzijske historije... nijedna vlada ne bi bila toliko glupa da počne razmišljati o tome", rekao je Maka Bočorišvili. Rusija je ratovala sa Gruzijom prije samo 16 godina.

Od tada je postala ministrica vanjskih poslova Gruzije, novo lice diplomatije ove zemlje.

Prelomni trenutak za Gruziju i njen odnos sa Zapadom došao je krajem novembra, kada je premijer izjavio da je vlada „odlučila da pitanje otvaranja pregovora sa Evropskom unijom ne stavlja na dnevni red u naredne četiri godine2.

 

Za nekoliko sati, ruski Vladimir Putin je pohvalio njegove najave.

 

"Divio sam se njihovoj hrabrosti i karakteru, koji su pokazali kada su branili svoje gledište", rekao je Putin, ističući da Rusija nema direktan odnos sa Tbilisijem.

Kobakhidze je čak koristio istu vrstu jezika kao Kremlj, optužujući opoziciju da planira revoluciju "Majdan" u ukrajinskom stilu.

Međutim, on je rekao da će gruzijska policija osigurati da se to ne dogodi.

Thomas de Waal, stručnjak za Kavkaz u Carnegie Europe, vjeruje da je greška vidjeti bilo kakvu vrstu bliskog prijateljstva sa Rusijom.

“To je poslovni odnos - nema diplomatskog odnosa. Stvari se dešavaju iza kulisa, ali oni se više boje Rusije nego što žele da se pridruže Rusiji”.

 

Bez obzira na obim kontakata, Moskva će sigurno preferirati „Gruzijski san“, koji je u kratkom periodu uništio veze Gruzije sa EU i SAD, u odnosu na strastveno prozapadnu opoziciju.

Noćni protesti još ne pokazuju znake jenjavanja, uprkos temperaturama koje su blizu nule, a još nema naznaka rješenja.

Gruzija je i ranije svjedočila proteste, ali ne ovakvim, kaže Laša Džebisašvili. Javni službenici iz svih sfera života potpisali su pisma i peticije, a nekoliko ambasadora je dalo ostavke, uključujući i ambasadora Gruzije u SAD-u, što je jasan udarac za vladajuću stranku.

Dugačak dio avenije Rustaveli je mjesto gde se ova priča odigrava ispred parlamenta u Tbilisiju, ali protesti su prisutni i u drugim gradovima, uključujući Batumi i Poti na Crnom moru, Zugdidi na sjeverozapadu i Kutaisi.

U nedjelju navečer velika gomila demonstranata formirala se ispred javnog emitera, tražeći da se predsjedniku da vrijeme za emitiranje umjesto uobičajene provladine priče.

To se nije dogodilo i demonstranti su postepeno marširali prema centru glavnog grada, zaustavljajući saobraćaj i uzvikujući "Gruzija, Gruzija".

Nika Gvaramia i njegove kolege opozicioni lideri vjeruju da je jasan izlaz za slobodne i poštene izbore, ne pod postojećom izbornom komisijom, već pod pokroviteljstvom EU i SAD:  

„Ako je „Gruzijski san“ siguran da je pobijedio na izborima, idemo s novim izborima onda”.

To se čini vrlo malo vjerojatnim jer bi zahtijevalo implicitno priznanje da je prvobitno glasanje bilo nepravedno.

Pristalica „Gruzijskog sna“ i univerzitetski predavač Levan Gigineishvili vjeruje da samo trebaju izdržati do dolaska novog predsjednika u SAD-u: “Mislim da će sjajan izlaz iz ovoga biti dolazak [Donalda] Trumpa na vlast i onda će se sve promijeniti”.

Ali 20. januar je daleko i ova mala država na Kavkazu neće biti na vrhu njegovog dnevnog reda. A poslovni sektor Gruzije, naprimjer, neće biti zadovoljan stalnim zastojima ili vladom koja nanosi trajnu štetu vezama sa Zapadom.