Šta može prisiliti Putina da potpiše sporazum? Postoje tri glavne poluge.

Aktiviranje sljedeće faze „mirovnog procesa“ traje već sedmicu dana. Pokušajmo prikupiti ono što znamo.

1. Nema mirovnog plana

Dokument koji su svi doživljavali kao „američki plan“ zapravo je diplomatski neslužbeni dokument – radni nacrt sa listom tema o kojima strane trebaju pronaći kompromise. To nije bio plan, nije bio dogovoreni dokument i nije trebao biti objavljen.

Nakon što je nacrt procurio u medije, američka administracija se složila da ga tretira kao „plan“, ali izgleda da ga niko u Bijeloj kući nije pročitao. Američki predsjednik Donald Trump je vrlo direktno rekao da SAD ne insistiraju ni na jednoj njegovoj tački.

Naravno, niko nije očekivao da će ga Ukrajina potpisati.

Dokument ima toliko propusta, grešaka i nepismeno napisanih formulacija da mu je potrebno značajno prepravljanje. Ali da bi se ubrzao proces, nacrt je predat ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom tokom posjete američkih generala, a Trump i Rubio su izjavili: „Sada je ovo naš plan, radimo na njemu“.  

2. Početni stavovi se poklapaju sa zahtjevima Kremlja oko 85 posto  

Amerikanci to ne kriju: što je sporazum „proukrajinskiji“ to je manja vjerovatnoća da će ga ruski predsjednik Vladimir Putin potpisati.

SAD pretpostavljaju da se rat neće završiti bez dogovora sa Putinom.

Uostalom, čak ni primirje duž linije fronta bez dogovora neće zaustaviti ruske napade na gradove. To će rat pretvoriti u beskonačan – sa razumljivim posljedicama za Ukrajinu i Evropu.

Stoga je logika SAD jednostavna: Ukrajina mora praviti kompromise, inače neće biti dogovora. Na šta će Rusija pristati – niko još ne zna niti shvata.

3. Šta bi moglo prisiliti Putina da potpiše sporazum Postoje tri glavne poluge. Prvo, ustupci Zapada. To objašnjava spominjanja u nacrtu povratka Rusije u G8, djelimičnog priznanja određenih aneksiranih teritorija Ukrajine od strane Rusije, amnestije za ratne zločine i ukidanja nekih sankcija.

Drugo, ekonomski pritisak. Američke sankcije protiv Rosnjefta i Lukoila, kao i rasprava o prijedlogu zakona Lindseyja Grahama o trajnom ukidanju sankcija, signal su da Washington namjerava povećati pritisak, a ne smanjiti ga.

Treće, Kina. Bez kineske ekonomske podrške, Rusija ne može voditi rat. I prvi put tokom rata, Kina je spomenula Ukrajinu kao zasebnu stavku u saopćenju Ministarstva vanjskih poslova nakon razgovora Xija sa Trumpom. Peking je podržao "napore za postizanje mira", ali insistira da sporazum eliminira "sve temeljne uzroke sukoba" - formulu koju svako tumači na svoj način. Ranije se naša Ukrajina spominjala samo između redova.

Hoće li ovo dati rezultate je otvoreno pitanje. Ali čini se da je ovo jedna od Putinovih posljednjih prilika da okonča rat pod uslovima koji su mu manje-više prihvatljivi. Zatim SAD ulaze u izborni ciklus i možda neće biti šanse za veće ustupke.

4. Hoće li Putin potpisati sporazum?

Vjerovatnoća postoji, ali je vrlo mala. Putin je uvjeren da pobjeđuje u ratu, a pobjednike ne zaustavljaju mirovni sporazumi. Oni sami diktiraju svoje uslove. To je logika svih ultimatuma ruskog diktatora posljednjih godina.

Pregovori o revidiranoj verziji sporazuma su u toku, ali šta je sada u njemu, nepoznato je. Nižerangirani ruski zvaničnici koji su dobili izmijenjenu verziju sporazuma već su ga nazvali neodrživim. Zvanične izjave Kremlja će najvjerovatnije biti slične. Sve ovo sugerira da šanse za okončanje rata sa predloženim sporazumom nisu baš velike.

Očigledno, ukrajinske vlasti to razumiju, zbog čega Zelenski kaže da je zadatak Ukrajine u ovom procesu da "sačuva ključnog saveznika". To jest, da mirno, tehnički razradi tekst. Zatim će ga SAD proslijediti Moskvi – i tamo će, sa vrlo velikom vjerovatnoćom, biti odbijen i zaboravljen.