09.01.2024.

"Skinuti do gola, snimljeni kamerom": Životi ukrajinske djece pod ruskom kontrolom

Koliko je ukrajinske djece pod kontrolom Rusije na okupiranim teritorijama ili direktno u Rusiji i Bjelorusiji? Ko može biti vraćen u Ukrajinu i zašto je to težak proces? Šta ukrajinska deca kažu o boravku u ruskim kampovima i da li su sklona dobiti ruske pasoše? Sve ovo je pokriveno materijalom projekta Radio Slobode "Novosti iz regiona Azov".
 
Još jedno deportovano dijete vraćeno je u Ukrajinu početkom godine, saopćilo je 2. januara Ministarstvo za reintegraciju privremeno okupiranih teritorija. Agencija navodi da je u aprilu 2022. godine 17-godišnji Aleksandr, kao dio grupe od 31 djeteta, odveden iz okupiranog Mariupolja u Moskvu. Većina djece iz te grupe bila su siročad ili lišena roditeljskog staranja. Sada je mladić već u Kijevu. On je peti iz ove grupe koji je vraćen, saopćeno je iz Ministarstva za reintegraciju.
Neka od dece sa "liste 31" u Rusiji smještena su u nove porodice. Među njima su bili i Bohdan Jermohin i Pilip Golovnja, kojeg je usvojila komesarka pri uredu predsjednika Ruske Federacije za prava djeteta Marija Lvova-Belova. Bohdan Jermohin je uspio biti bude vraćen u Ukrajinu u novembru prošle godine, a prije toga je snimio lični apel predsjedniku Ukrajine Volodimiru Zelenskom. U Rusiji je Jermohinu uručen poziv i trebao je biti poslan u vojsku.
 
"Više od milion djece pod vlašću Ruske Federacije"
 
Nikola Kuleba, osnivač organizacije Save Ukraine, koja se bavi povratkom deportovane djece, rekao je za „Novosti iz Azova“ da su tokom 2023. godine uspjeli vratiti 226 djece iz Rusije i sa  okupiranih teritorija, od kojih je više od 60 siročadi. Branitelj ljudskih prava je napomenuo da je od 2014. godine više od milion ukrajinske djece bilo pod ruskom vlašću.  
“To su djeca koja su deportovana prije velike invazije, koja su se preselila sa svojim porodicama ili su oteta od porodice. Odnosno, na različite načine su završili ili u Ruskoj Federaciji ili na okupiranim teritorijama pod vlašću Rusije. I to je problem, jer se danas držimo samo brojki iz kojih je vidljivo da bi ta djeca mogla biti nasilno odvedena, bez znanja svojih rođaka i najmilijih. Djeca koja su odvedena su deportovana, jer je i ovo deportacija, sa porodicama, bakama, dekama, tzv. volonterima ili predstavnicima Crvenog krsta, također su ubačena u vojna vozila i autobuse i odvedena u Rusiju. Dalje - filtriranje i preseljenje u Rusiju. A ove djece nema u statistici. Nisu evidnetirani, ali to su naša ukrajinska djeca", rekao je Kuleba.
 
"Ovo je genocid"
 
Većina djece koja su prevezena u Rusiju sa okupiranih teritorija Donjecke i Luganske oblasti, kao i sa Krima od 2014. godine, već imaju ruske pasoše, kaže Kuleba.
“Ovo je tragedija, ovo je genocid. Evo djeteta koje danas živi čak i na okupiranoj teritoriji, čak i u svojoj porodici, koje je bilo primorano uzeti ruski izvod iz matične knjige rođenih, njegovi roditelji su bili primorani  uzeti ruski pasoš, dijete je bilo primorano ići u rusku školu i proučavati ruske predmete, pišu pisma ruskoj vojsci, a posebno onoj djeci koja su odrasla od 2014. godine i koja su bila militarizirana i prisiljena da nose ruske vojne uniforme da bi krenula u borbu protiv Ukrajine, okrećući ih protiv Ukrajine. Ovo je genocid. A to su hiljade mladih ljudi, Ukrajinaca koji su rusifikovani, kojima je usađena mržnja prema Ukrajini, oni se danas bore protiv Ukrajine“, naglasio je Kuleba.
 
Hrabrost i patriotizam ukrajinske djece često su iznenađujući, kaže zaštitnik ljudskih prava. Neki od njih se javno odriču ruskih pasoša.
“Prije samo dva dana sam razgovarao sa djevojkom, koja je siroče. Uspjeli smo je vratiti sa bratom. I pitao sam je, reci mi šta, kakva se hemija dešava u tebi, šta te je nateralo da ne staneš, da se odmoriš? Djevojka mi je rekla: „I sama razmišljam o tome. Nisam željela postati Ruskinja. Mrzila sam i samu pomisao da dobijem ruski pasoš".
Pokušavali su je psihički slomiti na sve moguće načine. Nije bilo fizičke prisile. Ali tu je jedan od dječaka, i on je siroče, koji je dobio priliku da se vrati, sada je već u Ukrajini, na njemu su primjenjivane i fizičke metode vaspitanja, jer je odbio prihvatiti državljanstvo Ruske Federacije. A rodni list koji su mu Moskovljani svečano uručili, poderao je pred njima. Zbog čega je strogo kažnjen”, kazao je Kuleba.
 
"Psihološki i fizički pritisak"
 
Djeca koja se vraćaju u Ukrajinu kažu da su bila podvrgnuta i psihičkom, a ponekad i fizičkom pritisku okupatora, kaže osnivač Save Ukraine.
„Znate li kakve su prijetnje postojale? Ako kažete nešto loše o Rusiji, bit će vam zamjereno: „Trebate nam zahvaliti i uvijek se sjećati ruke koja vas je hranila“. Dijete se sjeća da su ga satima ispitivali, bilo roditelja ili onih koji su ih odveli, uključujući i njih. Sjeća se njihovih udaraca, poniženja, kad su ih skidali do gola i snimali.
Zamislite samo, službenik FSB-a skine majku i dijete do gola, snimi ih kamerom i kaže da ako kažu nešto loše i to ispliva, on će taj snimak proširiti na društvenim mrežama - u naselju u kojem ste živjeli na okupiranoj teritoriji. Mogu mnogo pričati o zločinima koje su tamo počinili okupatori. I ova djeca, sa suzama u očima, uvijek se sjećaju granice, znaka Ukrajine, ukrajinske zastave, ukrajinske zemlje, svojih emocija, suza“, rekao je Kuleba.
 
"Nacisti plaše siročad"
 
Prema podacima Ministarstva za reintegraciju privremeno okupiranih teritorija, trenutno je na okupiranim teritorijama ili su deportovani na teritoriju Rusije oko 4.000 djece na hraniteljstvu. Agencija je te podatke objavila krajem decembra 2023. godine. Nemoguće je pratiti njihovo vjerovatno dalje kretanje. Osim toga, izgubljen je kontakt sa mnogim porodicama čija se djeca odgajaju, a sudbina djece je nepoznata.
Stoga je ukrajinska vlada nedavno odobrila izmjene koje se tiču ovlasti načelnika okružnih državnih uprava, kao i izvršnih tijela lokalnih vijeća. Sada moraju podnijeti Nacionalnoj policiji zahtjeve za potragu za siročadi i djecom lišenom roditeljskog staranja, koja su prisilno preseljena na teritoriju Rusije ili koja su ostala na okupiranim teritorijama.
Kuleba je istaknuo da je veoma teško vratiti siročad. Ne mogu se vratiti, čak i ako imaju zakonske zastupnike.
“Djeci koja su na društvenim mrežama jednostavno se može oduzeti telefon. Kao od dječaka Serhijka, siročeta, kojeg je sestra siroče došla odvesti iz Rusije. Već je bio smješten u rusku hraniteljsku porodicu, koja ga se nije htjela odreći. A sestri je rečeno da se dijete neće vratiti u Ukrajinu: "Vi imate rat tamo, a on će živjeti u Rusiji, njemu se sviđa".
Tokom mjeseci koliko je bio u ovoj porodici, prema njemu su postupali tako loše da je dječak rekao svojoj sestri "neću ići u Ukrajinu, jer će me nacisti ubiti". To je stalno slušao od ruske usvojiteljske porodice. Nekoliko sati je sestra razgovarala sa njim i pokušavala da dopre do njegovih osjećanja, do činjenice da je on brat, a ona sestra. Uspjeli smo ih vratiti, a danas ovaj dječak sretno odrasta u ukrajinskoj porodici", rekao je Kuleba.
 
S obzirom na neprijateljstva i rusku okupaciju dijelova južnih teritorija Ukrajine, redakcija ne može dobiti zvaničnu potvrdu nekih od iznesenih izjava niti ih samostalno provjeriti.
 
"Odvedeni su na Krim i nisu vraćeni"
 
„Novosti Azova“ razgovarale su sa stanovnicom Hersona koja je uz pomoć organizacije Save Ukraine uspela vratiti sina iz kampa na okupiranom Krimu. Dijete je tamo stiglo u oktobru 2022. Otišli su na odmor dvije sedmice, međutim, ruske okupatorske snage nisu žurile vratiti djecu. Ovo nam je rekla Alla Jacentjuk:
“Djeca su se trebala vratiti 21. oktobra, ali oko 15. oktobra javio se Danja i rekao “Mama, kažu nam da ćemo biti duže ovdje”. Ja kažem: "Ne, ti ćeš doći kući, sve će biti u redu". 16. oktobra kasno zove razrednica i jednostavno kaže: „Pokupite svoju djecu“. I veza sa njom je nestala, roditelji su samo počeli paničariti. Otišli smo razgovarati sa direktorom,  saznati šta se dogodilo", rekao je stanovnik Hersona.
Direktor škole ih je uvjerio da će djeca biti dovedena kasnije, kaže žena. Ali djeca nikada nisu dovedena, a već 12. novembra su Oružane snage Ukrajine oslobodile Herson, ali jedini najbrži put za Krim bio je blokiran, napomenuo je sagovornik.
Uprava krimskog kampa nije kontaktirala roditelje. Djeca su se mogla samostalno pokupiti, ali malo roditelja bi moglo finansijski priuštiti putovanje na okupirani Krim. Alla je uspjela vratiti sina šest mjeseci kasnije.
“Roditelji su morali ići o svom trošku. Kada sam nazvala prevoznike, rekli su mi tako velike sume od 1.000-1.500 dolara. Međutim, u to vrijeme nisam imala takav novac i jedini način koji sam mogla pronaći je bio preko Save Ukraine. Cijelo putovanje do Krima i nazad u Kijev trajalo je 14 dana. Bilo je psihički  
teško na ispitivanjima u Bjelorusiji. Tokom ispitivanja držani smo 14 sati na aerodromu Vnukovo. Tamo su nas ispitivali. Bilo je teško. Njihov stav prema osobi je da si niko, ako nemaš pasoš Ruske Federacije. Gledaju te sa visine, pričaju prilično grubo, uprkos činjenici da sam žena. Ja sam nenaoružana, samo sam krenula za djetetom. Psihički je bilo prilično teško“, kaže žena.
 
"Očistili su obalu, pjevali himnu Ruske Federacije"
 
Sin Alle Jacentjuk Danilo bio je siguran da će odmor na Krimu trajati dvije sedmice. Već u trećoj sedmici djeca su počela sumnjati da ih neće odvesti u Herson. U logoru su ih počeli ubjeđivati da se ne vraćaju kući.
“Rekli su da se ne treba vraćati u Ukrajinu, jer "nećemo imati budućnosti, uvijek će biti pucnjave" i Rusi su nas htjeli osloboditi od nas samih. Rekli su da "trebamo biti zahvalni Rusiji što su nas odveli, a Ukrajina je niko". Čak su i oni u svojim vijestima rekli da su ukrajinskoj djeci platili put u Ukrajinu kući. Nastala je velika panika da se nećemo vratiti kući. Prvo smo mislili da nas samo zastrašuju da se dobro ponašamo, ali onda smo već prebačeni u drugi kamp, gdje smo ostali šest mjeseci”, ispričao je dječak.
U logoru su u početku prema djeci dobro postupali, ali su ih onda počeli tjerati da rade stvari koje nisu htjeli, kaže Danilo. Prema njegovim riječima, naprimjer, bili su prisiljeni očistiti morsku obalu prije dolaska druge djece.
„Došao nam je premijer iz Moskve i uprava kampa nam je rekla da se lijepo obučemo i očistimo sobe, nastupimo na bini i pjevamo himnu Rusije, „Napred Rusijo“, a treću pjesmu sam zaboravio. Odnosno, rekli su nam da kažemo da se prema nama ponašaju jako dobro. Kada smo imali probu, morali smo  stajati kada je svirala ruska himna. Srednjoškolci koji su bili za Ukrajinu su sjedili, ali su onda napisali objašnjenje zašto su sjedili uz himnu Rusije“, prisjeća se Danilo.
 
"Više od dvije hiljade djece u Bjelorusiji"
 
Kako bi sakrila činjenice o deportaciji ukrajinske djece, Rusija ih izvodi preko Bjelorusije. Ukrajinski ombudsman Dmitro Lubinec rekao je to u intervjuu za "Ukrinform" 23. decembra. Prema njegovim riječima, okupatori stalno sastavljaju nove spiskove djece koja se trenutno nalaze na okupiranim teritorijama, posebno u Donjeckoj i Luganskoj oblasti, a koja će preko teritorije Bjelorusije biti odvedena u Rusiju. Odgovarajući na pitanje koliko je ukrajinske djece na teritoriji Bjelorusije, ombudsman je napomenuo da bi ih moglo biti na hiljade.
Bjeloruski opozicioni političar Pavlo Latuško prati slučajeve premještanja djece sa ukrajinskih teritorija u Bjelorusiju. On je za "Novosti Azova" rekao da je odvedeno 2.150 djece iz 20 naselja u okupiranim regijama. Smješteni su, posebno, u kampove u regiji Minsk i Gomel.
“Pokret je izveden na šest mjesta na teritoriji Bjelorusije. Ova aktivnost ima sistematsku, trajnu prirodu. Organizatori ovih zločinačkih akcija su diktator Lukašenko, kao i njegovi saučesnici, koji shodno tome izvršavaju njegova naređenja. Govorimo o tome da je u Bjelorusiji stvorena hijerarhija kada postoji lider koji je uzurpirao vlast predsjednika. Istovremeno je i predsjedavajući Vrhovnog državnog vijeća države Unije. On daje odgovarajuće instrukcije na ministarskom nivou, a dalje se ta uputstva prenose na lokalni nivo, uključujući i takozvane "nevladine" organizacije. Kao primjere takvih organizacija možemo navesti „Bjeloruski republikanski savez mladih“, „Fondacija Talai“ i organizacija „Delfini“, ruska organizacija registrirana na okupiranoj teritoriji Ukrajine. I niz drugih organizacija“, rekao je Latuško.
Deportacija ukrajinske djece finansira se direktno iz budžeta savezne države Rusije i Bjelorusije, tvrdi on.
“Analiziramo i izjave Lukašenka, gdje je dva puta javno priznao 27. juna, a zatim i 11. augusta 2023. da podržava i da će podržavati ovu aktivnost. Označili smo transportne rute za odvođenje ukrajinske djece sa okupiranih teritorija. To se radi preko grada Rostova na Donu. Djeca će ubuduće biti transportirana željeznicom do grada Minska, a autobusom na šest lokacija na teritoriji Bjelorusije“, kaže Latuško.
Prema njegovim riječima, bjeloruska opozicija te informacije istovremeno prenosi raznim partnerima: ministarstvima vanjskih poslova evropskih zemalja, američkom State Departmentu, raznim nevladinim organizacijama, kao i Međunarodnom krivičnom sudu.
 
"Vojno prevaspitavanje"
 
U Bjelorusiji se ukrajinska djeca prevaspitaju prema narativima ruske propagande, dodao je političar.
“Istovremeno se provodi vojna obuka i militarizacija ukrajinske djece. Inače, američki istraživači navode konkretan broj grupa koje su uspjeli identificirati. Tako je, prema njihovom mišljenju, devet grupa ukrajinske djece prošlo transformaciju, a šest grupa ukrajinske djece vojno obrazovanje. Kao dokaz dostavljamo i video zapise, fotografije i druge materijale koji svjedoče da se akcije na transformaciji ukrajinske djece i vojnoj obuci provode uz podršku vlasti u Bjelorusiji i relevantnih javnih organizacija“, naglasio je Latuško.
Dodao je da je Lukašenko apsolutni saveznik Putina u ratu protiv Ukrajine, stoga će nastaviti podržavati politiku ilegalnog transfera ukrajinske djece.
„Bjelorusija nije neutralna država u kontekstu rata koji je Rusija započela protiv Ukrajine. Stoga se odvođenje djece na teritoriju Bjelorusije ne može smatrati teritorijom neutralne države. Ukrajina nije pristala na ovo. Ali i ovdje je važno naglasiti sljedeću okolnost. Uostalom, Lukašenkov režim ćuti zašto su djeca dospjela u tako tešku situaciju, ko je kriv za smrt njihovih roditelja, ko je kriv što trpe rat? I razumijemo ko je inicijator agresije - Rusija, koja je podržala ovu agresiju - Lukašenkov režim", istaknuo je bjeloruski političar.
Aleksandr Lukašenko je 28. decembra učestvovao na vladinom sastanku sa djecom dovezenom iz ruskih okupiranih regiona Ukrajine, prenosi agencija Associated Press, koja ne može dati detaljnije informacije o broju ove djece. Govoreći na ovom sastanku, de facto vladar Bjelorusije je obećao da će "zagrliti ovu djecu, dovesti ih u naš dom, ugrijati ih i učiniti njihovo djetinjstvo sretnijim".
 
Nedavno istraživanje Univerziteta Yale otkrilo je da je više od 2.400 ukrajinske djece između šest i 17 godina dovedeno u Bjelorusiju iz četiri ukrajinske regije koje su djelimično okupirane od strane ruskih snaga. Bjeloruska opozicija pozvala je Međunarodni krivični sud da Lukašenka i njegove zvaničnike pozove na odgovornost za njihovu umiješanost u ilegalni transfer ukrajinske djece.
Bjelorusija je najbliži saveznik Moskve otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu u februaru 2022. godine, kada je Lukašenko dozvolio Kremlju da koristi teritoriju njegove zemlje za invaziju na Ukrajinu. Rusija je, također, stacionirala dio svog taktičkog nuklearnog oružja u Bjelorusiji.