Ruska agresija u Ukrajini će trajati i 2026. godine

Pokazati Rusiji da Ukrajina može i dalje pružati otpor, a istovremeno povećavati troškove  Kremlja, jedini je put ka rješenju na trajnim osnovama.

Kako ruska invazija na Ukrajinu ulazi u svoju petu godinu, i Rusija i Ukrajina su pod sve većim pritiskom. Za Ukrajinu je pitanje može li dovesti do obostrano štetnog zastoja koji bi doveo do primirja. Za Rusiju, plan ostaje iscrpljivanje ukrajinskog kapaciteta za otpor. Međutim, u trenutnim uslovima, i u Kijevu i u Kremlju, opasnije je prekinuti borbu.
Međunarodna pažnja usmjerena je na pregovore koje su SAD nametnule zaraćenim stranama. Washington je probio ka tome da ponudi Ukrajini sigurnosne garancije, ukoliko je Ukrajina spremna napustiti ostatak Donbasa. Istovremeno, američka retorika prema Evropi i njena Nacionalna sigurnosna strategija potkopala je povjerenje da će se te garancije poštovati, dok teritorija za koju se od Ukrajine traži da je napusti predstavlja ukrajinski  obrambeni pojas, tako da bi povlačenje zahtijevalo da se njene snage premjeste na nepripremljen i neobranjiv teren. Rezultat je da bi svaki prekid primirja tokom implementacije ostavio Ukrajinu u znatno oslabljenom položaju. Ukratko, SAD imaju lošu ponudu.
Rusi, u međuvremenu, održavaju maksimalistički stav. Rusi vjeruju da mogu održati rat do 2027. godine i tekući proces pregovora doživljavaju kao sredstvo za zabijanje klina u transatlantski savez. Evropa se naoružava, ali to traje dugo, tako da mnoge evropske države smatraju da bi iznenadni prekid vatre pod nepovoljnim uslovima izložio kontinent ozbiljnim rizicima. Bijela kuća želi brzo primirje kako bi utrla put ka obnovljenom ekonomskom angažmanu sa Rusijom. Ali s obzirom na to da Rusija troši otprilike 500 milijardi dolara godišnje na odbranu (mjereno paritetom kupovne moći) i sa malim izgledima da će se taj iznos smanjiti u slučaju primirja, ukidanje sankcija se u Evropi doživljava kao vrlo opasno. SAD i EU su stoga dijametralno suprotstavljene u svojim ciljevima.
Ruska ekonomija može nastaviti rat, ali kako se rezerve smanjuju, a dug raste, ona postaje i ranjivija na šokove. Pitanje je da li je Evropa spremna da izvrši pritisak.
Istovremeno, SAD su zaustavile značajnu vojnu pomoć Kijevu, čak i opstruirajući evropske kupovine američkog materijala kroz okvir PURL-a. Iako evropska odbrambena industrija širi proizvodnju, Kijevu i dalje nedostaju kritične zalihe. Evropsko jedinstvo je, također, pod stalnim pritiskom ruskih subverzija, a ta kombinacija ostavlja Kremlj nadu da će trenutni nivoi podrške Ukrajini biti smanjeni, što će direktno uticati na situaciju na bojnom polju.

Uslovi za Rusiju i Ukrajinu
Rusija je uspjela uništiti značajan dio ukrajinske energetske mreže. Iako se to najviše osjeća tokom zime, kada su temperature niske, imat će trajan uticaj na vladine službe, obrazovanje i industriju. Rezultat će biti sve veći broj ukrajinskih izbjeglica koje se kreću prema Evropi. Rusija će iskoristiti ovo pitanje da pogorša neprijateljstvo prema Ukrajincima – igrajući na evropske brige o ekonomskim migracijama – i pokuša odvratiti Evropu od temelja ukrajinskog otpora: vojno-tehničke pomoći.
U protekloj godini, ruski dobici su omogućeni rastućom smrtonosnošću ruskih napada i smanjenjem snage ukrajinskih trupa, što je Rusiji omogućavalo da se uporno infiltrira i time potkopava ukrajinske odbrambene položaje. Međutim, tokom 2025. godine, neke od boljih ukrajinskih jedinica su razradile kako provoditi ofanzivne operacije u modernim uslovima. To je omogućilo uspješne kontranapade u Kupiansku i na jugu. Pitanje za Kijev je da li se taktike ovih jedinica mogu šire primjenjivati na frontu. Popravljanje ukrajinskog procesa obuke ključno je za rješavanje izazova generiranja snaga i time jačanje snage jedinica na frontu tako da Rusija ne može nastaviti svoju taktiku infiltracije tokom proljeća.
Rusija je vjerovatno u stanju održati trenutnu stopu regrutacije, uprkos poražavajućoj stopi žrtava uzrokovanih ukrajinskim napadima, iako je veći udio onih koji su dovedeni u snage mobilizirani rezervisti ili vojnici angažirani prisilno, a ne dobrovoljci. Ako Rusija ostvaruje stabilne ili ubrzane dobitke, Kremlj će održati napore. Ako se napredak značajno uspori, Putinova percepcija njegovih izgleda mogla bi se promijeniti kako se politički rizici kod kuće šire.
Kritična varijabla je koliko štete Kijev i njegovi partneri mogu nanijeti Rusiji dok ukrajinska vojska drži front. Kijevski dronovi dugog dometa imaju sve manji uticaj, jer Rusija jača  odbranu. Ali krstareće rakete dugog dometa nude mogućnost da se pogodi mnogo više ciljeva. Odvojeno, evropske države su postavile pravnu osnovu za sistemsku zabranu ruske „flote u sjeni“, ali su do sada izbjegavale provođenje takvih mjera. Ruska ekonomija može održati rat, ali kako se rezerve smanjuju, a dug raste, ona postaje i ranjivija na šokove. Pitanje je da li je Evropa spremna izvršiti pritisak.
Stoga, za Kijev, prekid vatre rizikuje ustupak područja koje je sa vojne tačke gledišta kritično, s malim izgledima za trajnu sigurnost. Politički, ovo bi bilo teško prodati Zelenskom kod kuće. I stoga će se Ukrajina vjerovatno nastaviti boriti i mora pokazati Rusiji da se može boriti duži period, ukoliko se Kremlj prestane nadati da će iscrpiti Ukrajinu na srednji rok. Kremlj, u međuvremenu, vjeruje da može vojno postići ono što je na pregovaračkom stolu, pri čemu psjeća da uticaj Rusije jača, nastavit će pregovore, ali će u suštini pratiti proces. Ukoliko Rusija ne pretrpi značajno veće žrtve ili veće ekonomske probleme, njena agresija će se nastaviti.
Stoga, za Evropu, tri politička pravca moraju ostati agresivno suprotstavljanje ruskoj subverziji, kontinuirano snabdijevanje ukrajinske vojske oružjem i aktivna politika nametanja troškova Rusiji. SAD će nastojati ubrzati kraj sukoba. Ali, nakon što je prekinuo većinu podrške Ukrajini, potkopao povjerenje njenih saveznika i jasno stavio do znanja da će izbjegavati bilo kakav ozbiljan pritisak na Rusiju, Washington brzo troši uticaj. Ako se ostvari sporazum nametnut od strane SAD, trajnost bilo kakvog naknadnog mira je upitna.