Putinovi ljudi razotkriveni

Ruske snage su okupirale Buču, koja se nalazi na periferiji Kijeva, nešto manje od mjesec dana. Tokom tih 29 dana početkom 2022. godine, počinile su djela takvog barbarstva da će ovaj ukrajinski grad zauvijek biti sinonim za ratne zločine -  Srebrenica ovog sukoba.

Stotine stanovnika su ubijani i mučeni, više od 100 ih je sahranjeno u masovnoj grobnici ispred pravoslavne crkve. Drugi su ubijeni dok su bježali.

Podrum dječjeg ljetnog kampa pretvoren je u mučilište, gdje su žene i djeca sistematski silovani. Vojnici su rezali grkljane, osakatili žrtve i ubijali roditelje pred njihovom djecom.

Pronađeno je više od 500 leševa civila. Desetine drugih se još uvijek vode kao nestale. Ujedinjene nacije su to opisale kao etničko čišćenje i zločin protiv čovječnosti, ali Rusija tvrdi da su scenu inscenirale britanske specijalne snage.

Međutim, danas The Sunday Times otkriva identitete 13 zapovjednika ruskih trupa optuženih za masakre u Buči.

Među njima je i general-pukovnik Aleksandar Čajko, komandant Istočnog vojnog okruga, koji je predvodio rusku vojsku na početku invazije i bio najviši oficir na terenu u Ukrajini.

Tu je i general-major Sergej Čubarikin, načelnik elitne 76. gardijske vazdušno-jurišne divizije. Vojnici pod njegovom direktnom komandom navodno su počinili većinu ratnih zločina u Buči, uključujući pogubljenja, mučenja i široko rasprostranjene pljačke.

Pukovnik Azatbek Omurbekov, iz 64. posebne motorizovane streljačke brigade, lično je učestvovao u "teškim kršenjima ljudskih prava", uključujući "direktnu odgovornost za ubistva, silovanja i mučenja", prema podacima američkog State Departmenta.

Njihove identitete su prikupili nezavisni advokati i istražitelji koristeći obavještajne podatke iz otvorenih izvora, a identitet svih 13 zapovjednika su potvrdile ukrajinske sigurnosne službe.

Ovaj rat je jedan od prvih u kojem su istražitelji mogli koristiti CCTV, video snimke sa telefona i društvene mreže za procesuiranje ratnih zločina.

Osam imena je provjereno u Uredu glavnog tužioca (OPG) u Ukrajini, a potkrijepljena su pravnim obavijestima o sumnji, koje je Kijev izdao kao preteču mogućeg formalnog krivičnog gonjenja na lokalnim sudovima i Međunarodnom krivičnom sudu.

Pet muškaraca je identificirano korištenjem obavijesti izdanih za njihove podređene, upoređenih sa javno dostupnim ruskim vojnim evidencijama. Ovi oficiri pojedinačno nemaju obavijesti o sumnji.

Više od 80 vojnika pod njihovom zajedničkom komandom već je službeno identificirano pod sumnjom da su počinili zločine u Buči. Mnogo više ih je učestvovalo, ali do sada ih nije bilo moguće identificirati.

Ako vojnik pojedinačno počini zločin, prema Ženevskim konvencijama njegov nadređeni nije oslobođen odgovornosti. Međutim, postoji značajan teret dokazivanja da se komandant optuži na međunarodnom sudu za zločine podređenog. Da bi se utvrdila krivica, istražitelji moraju dokazati da su policajci morali ili trebali znati da podređeni čini zločin i da nisu poduzeli sve izvodljive mjere da ga spriječe.

Tužitelji moraju predočiti dokaze koji povezuju određenu vojnu jedinicu i njene komandante sa zločinima.

Tijela ostavljena na ulici

Napad na Buču, grad koji je imao oko 37.000 stanovnika, započeo je tri dana nakon početka invazije na Ukrajinu, 27. februara 2022. godine, kada je konvoj ruskih vojnika napredovao prema Kijevu sa početnih tačaka u obližnjoj Bjelorusiji.

Ruske jedinice su u prvom naletu bile odbijene, ali su se 3. marta vratili nemilosrdni i spremni, šaljući padobrance iz 234. gardijskog vazdušno-jurišnog puka, neke od najbolje obučenih i opremljenih trupa u Rusiji.

Padobranci su postavili bazu na industrijskoj lokaciji u ulici Jablunska, glavnoj arterijskoj cesti Buče, za svoju vladavinu terora.

Dan kasnije, stiglo je pojačanje iz 76. gardijske vazdušno-jurišne divizije i 35. i 36. kombinovane armije. Pucali su na sve što se kretalo. Prolaznici su ubijani, a njihova tijela su ostavljena da trunu na ulici.

Natalia Plotnikova, 45, živjela je u ulici Jablunska kada su je zaustavili ruski vojnici nakon što je odvela povrijeđenog komšiju u bolnicu. Natjerali su je da se skine do donjeg rublja na ledenoj hladnoći pored puta sa još sedam osoba, uključujući djecu i jednog starijeg muškarca. Nakon sat vremena, stiglo je još vojnika, podijelilo grupu na pola i odvelo četiri žene iza ugla.  

„Čuli smo rafalnu paljbu iz automatskog oružja. Vidjela sam kako dvojica muškaraca vuku mladu ženu držeći je ispod ruku“, rekla je Natalija. „Zatim su se tenkovi upalili i odvezli. Pokušala sam vidjeti ponovo šta se dešava, ali su mi rekli: 'Pogledaj ponovo i pucat ću ti u glavu'“.

Nakon još jednog sata Natalija je puštena. Vjeruje da su žene ubijene. Plotnikova je rekla da je scena kojoj je svjedočila tipična za okupaciju.

Otkrivanje ratnih zločina

Kako su se Rusi približavali Kijevu, Ukrajina se borila, vraćajući ogromne količine teritorije. 31. marta, Ukrajinci su vratili Buču. Sljedećeg dana, Wayne Jordash se vozio kroz šumu u bijelom iznajmljenom hatchbacku, zaobilazeći mecima izrešetana stabla i izgorjela vozila. Bio je s Annom Mikitenko, ukrajinskom advokaticom. Morali su odmah stići u Buchu kako bi pomogli u provjeri izvještaja o zločinima protiv čovječnosti koje su čuli.

„Svi saobraćajni znakovi su uklonjeni kako bi Rusima bilo teže znati kuda idu“, rekao je Jordash. „Došli smo do raskrsnice i u daljini smo vidjeli nekoga sa pištoljem. Možda smo bili naivni, ali Anna je izašla da razgovara s njim, kada je podigao pištolj, shvatili smo da je to zapravo ruski vojnik u bijegu“.

Jordash je predsjednik pravne fondacije Global Rights Compliance. Njegovi „mobilni pravosudni timovi“, koje finansiraju Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države i Evropska unija, putuju zemljom podučavajući tužitelje i organe za provođenje zakona kako da provode svoje istrage.

Danas širom Ukrajine radi sedam takvih timova, ali Bucha je bila testni slučaj da se vidi kako će to funkcionirati. Cilj je bio pomoći Ukrajincima da shvate šta se dogodilo kako bi podigli optužnice protiv visokorangiranih neprijateljskih vojnika.  

„Dokazi da su počinjeni ratni zločini bili su razasuti po cijelom gradu i morali smo primijeniti ovaj spor, metodološki pristup usred cijelog haosa“, rekao je Jordash. „To bi moglo značiti sve, od dnevnika ruskih vojnika do kaciga i uniformi“.

Njihov rad uključivao je pretragu kuća koje su Rusi napustili, gdje su se, među hrpama praznih boca alkohola, izmeta i trule, napola pojedene hrane, nalazile neprocjenjive informacije. Jordash je rekao:  

„Postojali su priručnici koji su podijeljeni ruskim vojnicima u kojima su objašnjeni njihovi ukupni ratni ciljevi, a vojnici su u njih upisali svoja imena. Bilo je odbačenih uniformi koje su pokazivale jedinicu vojnika“.

Na drugim mjestima, ostaci rata uključivali su nemarno zaboravljenu listu kodnih imena koja su se koristila za označavanje viših oficira.

U drugim slučajevima, istražitelji su intervjuirali svjedoke i ratne zarobljenike, pristupili videonadzoru i koristili softver za prepoznavanje lica. To im je omogućilo da snime slike lica vojnika i počnu pretraživati društvene mreže i druge javne resurse kako bi pronašli njihov identitet.

 

 

Tri godine kasnije, putem ovih metoda, sastavljen je prvi grafikon koji mapira ruske oficire za koje vjeruju da su odgovorni za ono što se dogodilo u Buči.

Sunday Times je potvrdio imena ovih oficira i njihove postupke koristeći prevode formalnih obavještenja o sumnji koje su izdali ukrajinski tužioci, kao i dokumente koje su dostavili ukrajinska sigurnosna služba (SBU) i OPG, te intervjue sa njima. Također smo ih provjerili koristeći slike i video zapise dobivene od istražitelja i advokata, kao i informacije koje je objavila ruska vojska i na ruskim društvenim mrežama.

Na vrhu je komandant Istočnog vojnog okruga na početku rata u Ukrajini, general-pukovnik Aleksandar Čajko. Prije imenovanja predvodio je ruske trupe u Siriji, a Velika Britanija ga je sankcionirala zbog naredbi za napade na bolnice i škole u Idlibu, kada je ubijeno 1.600 civila.  

Tužitelji su morali dokazati da je znao šta njegove trupe rade i da ih je mogao zaustaviti.

Jordash je rekao: „Između Čajka i onoga što se dešava na terenu postoje desetine komandanata srednjeg ranga i morate izgraditi slučajeve protiv njih prije nego što dođete do osobe koja je zadužena. Nakon što izgradite ovaj obrazac kriminala, možete pokazati ko su bili komandanti koji su implementirali ovaj obrazac i možete izgraditi slučaj protiv njih“.

 

Jedan od tih komandanata srednjeg ranga bio je Sergej Čubarikin, sada general-major, koji je u to vrijeme direktno odgovarao Čajku. Bio je zadužen za 76. gardijsku vazdušno-jurišnu diviziju, dio Istočnog vojnog okruga, imao je 41 godinu u vrijeme masakra.

Poput Čajka, služio je u Siriji, podržavajući diktaturu Bašara al-Asada. Vojnici pod njegovom komandom navodno su počinili većinu ratnih zločina u gradu, uključujući pogubljenja, mučenja i široko rasprostranjene pljačke.

Vojnici pod Čubarikinovom komandom su identificirani i tvrdi se da su provodili operacije "čišćenja", tražeći ljude sa spiskova i idući od vrata do vrata identificirajući potencijalne prijetnje. Oni koje su odveli su mučeni i pogubljeni.

Centar za dosijee, londonska istražna organizacija koju finansiraju ruske opozicione ličnosti, analizirala je telefonske pozive vojnika podređenih Čubarikinu, a koje je presrela SBU.

Tokom poziva, jedan vojnik je otkrio naređenja koja je dobio: "Nije važno da li su civili ili ne. Ubijte sve." Protiv Čajka i Čubarikina izdate optužnice zbog sumnje za počinjene ratne zločine.

 

 

Čajku i Čubarikinu javljao se Artem Gorodilov, komandant koji je predvodio 234. puk. Protiv Gorodilova nije izdata optužnica, ali izvori u SBU-u rekli su da vjeruju da je bio saučesnik u zločinima svojih podređenih. Analiza ukrajinskih pravnih dokumenata otkrila je da su trupe pod njegovom komandom optužene za najmanje 40 ratnih zločina počinjenih tokom jednomjesečne okupacije Buče, što je daleko najviše od bilo koje jedinice stacionirane u regiji. Zločini uključuju ubistvo, pljačku i silovanje.

Među dokumentima koji navode kodna imena ruskih oficira nalazi se i dokaz da je djelovao pod pozivnim znakom Uran.

Na snimku nadzorne kamere koji je prvi dobio The New York Times, a koji je verificirala OPG, Gorodilov se može vidjeti kako stoji u ulici Jablunska dok vojnici pod njegovom komandom pogubljuju civile usred bijela dana.

Jedna žena koja je vozila bicikl pored ulice Jablunska ubijena je nakon što je tenk ispalio granatu na nju. Ubistvo se dogodilo manje od 100 metara od mjesta gdje je Gorodilov stajao.

Danima nakon završetka okupacije Buče, Gorodilov je unaprijeđen u pukovnika. Od tada se, čini se, posvađao sa ruskim vlastima i sudi mu se u Moskvi zbog prevare.

 

 

Potpukovnik Azatbek Omurbekov bio je jedan od najkrvavijih komandanata stacioniranih u Buči tokom okupacije. Kao načelnik 64. posebne gardijske motorizovane streljačke brigade, elitne pješadije, prethodno je identificiran i sankcioniran od strane osam različitih jurisdikcija, a protiv njega je izdata i obavijest o sumnji.

Britanska lista sankcija optužuje Omurbekova da je "direktno komandovao" trupama uključenim u ubistva civila u Buči. Iz SAD je saopćeno da je lično počinio teška kršenja ljudskih prava, uključujući ubistva.

Ukrajinski zvaničnici su ga prozvali "Kasapin iz Buče" zbog njegove direktne umiješanosti u ove zločine protiv čovječnosti.

Nakon što su se pojavili izvještaji o zločinima Omburekova i zločinima njegovih podređenih, Putin je najavio da će odlikovati 64. brigadu. Rusko ministarstvo odbrane ga je unaprijedilo i dodijelilo mu titulu Heroja Rusije.

Ubijen s leđa

Od pet oficira protiv kojih nisu izdate obavijesti o sumnji, vojnici pod njihovom komandom su optuženi ili osuđeni za počinjenje ratnih zločina. SBU ih je sve imenovala potencijalnim ratnim zločincima.

Nikolai Sokovikov, 28-godišnji poručnik 5. gardijske tenkovske brigade, jedan je od rijetkih muškaraca koji je osuđen, iako je malo vjerovatno da će ikada vidjeti unutrašnjost ukrajinske zatvorske ćelije. Osuđen je na doživotni zatvor u odsustvu nakon suđenja u Kijevu.

Slučaj je izgrađen nakon što je CNN predao ukrajinskoj policiji snimak nadzorne kamere na kojem ruski vojnik puca na dva civila, Leonida Pliaca i Sergeja Muravickog, u prodavnici bicikala na autoputu Kijev-Čop u Buči 19. marta: Pliac, 68, radio je kao čuvar u prodavnici, Muravicki, 61, prodavao je bicikle. Video prikazuje kako su ruski vojnici razgovarali sa njima na kapiji zgrade. Dok su se civili udaljavali, vojnik je otvorio vatru. Muravicki je poginuo na licu mjestu. Pliac se uspio dovući do kancelarije obezbjeđenja, gdje je kasnije umro od gubitka krvi. Vojnici su krenuli u pljačku.

Kada je tužilaštvo u Buči dobilo video, poslalo ga je svom timu od 100 ljudi koji imaju iskustva u istragama otvorenih izvora. Ured glavnog tužitelja potvrdio je da je najsavremeniji softver za prepoznavanje lica identificirao jednog od muškaraca na videu kao Sokovikova.

Istražitelji su uporedili lice Sokovikova sa javnim profilima na društvenim mrežama. Saznali su da je iz Omska, u Sibiru, da je oženjen i da ima dvoje djece.

Na osnovu ovih dokaza, tužitelji su izdali obavještenje o sumnji: „Tog dana Nikolaj Sergejevič Sokovikov ispalio je ukupno ne manje od 12 hitaca iz automatskog vatrenog oružja u leđa i karlicu Leonida Oleksijevča Pliaca i Sergeja Jurijevča Muravickog“.

Koristeći ruske vojne zapise, pravni stručnjaci su identificirali poručnikovog komandanta kao pukovnika Andreja Kondrova, načelnika 5. gardijske tenkovske brigade, koji je imenovan kao jedan od 13 zapovjedenika. Identificirala ga je SBU, iako protiv njega nema podataka zbog kojih je lično osumnjičen.

 

U borovim šumama na rubu Buče, lokalni istražitelji i dalje otkrivaju tijela civila koji su izvedeni i strijeljani. SBU kaže da je istražila više od 100.000 sumnjivih ratnih zločina od invazije 2022. godine. U Kijevu, Ruslan Kravčenko, generalni tužitelj Ukrajine, odlučan je da identificira vojnike koji su počinili ubistva.  

„Moralno je bolno razmišljati o tome, ali to morate ostaviti po strani da biste radili svoj posao“, rekao je preko prevoditelja na poziv iz svoje ureda obloženog drvetom. „Ali namjeravam identificirati što više ruskih vojnika koji su izvršili ubistva u Buči“.

Glasnogovornik ruske ambasade rekao je da je Buča bila "režirana provokacija ukrajinskih specijalnih službi". Dodao je: "Njen cilj je bio poremetiti razgovore između Rusije i Ukrajine u Istanbulu 2022. godine i demonizirati Rusiju".

Kravčenko je rekao da je od vitalnog značaja da svijet nastavi tražiti pravdu za ono što se dogodilo u Buči i drugim dijelovima Ukrajine.  

"Posljednji put je takav tribunal bio nakon Drugog svjetskog rata. Ali čak i danas, u ovom trenutku, postoje kriminalci koji se procesuiraju za zločine koje su počinili prije više od 80 godina", rekao je Kravčenko. "Ako i dalje imamo podršku Ujedinjenog Kraljevstva, Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, sigurno ćemo postići pravedan mir i svaki ratni zločinac će biti kažnjen. Neka se to dogodi za 10 godina od sada ili za 20 godina od sada, ali dogodit će se".