Putin će se kandidirati za predsjednika na izborima na kojima glasači nisu bitni

Putin je na vlasti od 2000. godine i tražit će još šest godina na vlasti nakon što je ustavnim amandmanima iz 2020. godine poništen broj mandata za koje se može kandidirati. Vijeće Federacije je samo dan ranije odredilo datum izbora za 17. mart iduće godine.

Putin je odluku o kandidaturi saopćio tokom ceremonije dodjele nagrada vojnim licima u Kremlju u obraćanju potpukovniku Artjomu Žogi, ruskom vojnom oficiru. Žoga je izjavi: "Na frontu su svi bili zabrinuti, pitajući se hoće li se Putin kandidirati."

Video koji je kasnije Kremlj objavio na Telegramu zabilježio je trenutak kada je Žoga tražio od Putina da se kandidira za reizbor.

Očekivalo se da će se Putin ponovo kandidirati na izborima. Kako je prije mjesec dana objavio bne IntelliNews, činilo se da je njegova kampanja već uveliko u toku, a državni mediji izveštavali su o njegovoj posjeti bolesnoj djeci u bolnici i odlasku u regione da se druži sa biračima.

Malo je očekivanja da će izbori biti slobodni i pošteni. Istog dana, predsjednica ruskog Centralne izborne komisije (CIK) Ela Pamfilova najavila je da će izbori biti prvi put trodnevni za predsjedničke izbore, za koje nevladine organizacije kažu da pozivaju na namještanje glasova, jer je to teže za posmatrače, kako bi se spriječile nepravilnosti, posebno kod čuvanja glasačkih kutija preko noći na biračkim mjestima.

Pamfilova je opravdala promjenu rekavši da je trodnevno glasanje postalo „tradicija“ u ruskom parlamentu, nakon što je prvobitno uvedeno tokom pandemije COVID-19 na ustavnom referendumu 2020. godine, koji je resetovao sat na nulu, čime je otvoren put da se Putin kandiduje za još dva mandata.

Osim toga, CIK je odobrio glasanje na "mobilnim biračkim mjestima" u blizini stambenih zgrada na određenim ukrajinskim teritorijama i ruskim regijama u blizini granice s Ukrajinom. Sistem elektronskog glasanja će se, također, koristiti i proširiti na 17 najnaseljenijih regiona, za koje nevladine organizacije kažu da ih je lako zloupotrijebiti.

 

Namještanje glasanja

 

Rusija ima dugu tradiciju namještanja glasova koja je postajala sve očitija što je Putin duže na vlasti.

Prvi ruski predsjednički izbori moderne ere održani su 12. juna 1991. i pobijedio je Boris Jeljcin sa 57,3 posto glasova, ubrzo nakon raspada Sovjetskog Saveza.  

 

Jeljcin je skoro izgubio druge predsjedničke izbore 1996. godine, koji su vjerovatno bili najpošteniji i najdemokratskiji u historiji Rusije. Počeo je s izuzetno niskim rejtingom popularnosti nakon što su njegove reforme bile poremećene haosom i ekonomskim kolapsom, ali grupa oligarha koja je postala super bogata zahvaljujući Jeljcinovoj privatizaciji zajmova za dionice i omogućila im da preuzmu mnoga od najvrijednijih ruskih kompanija, udružili se zajedno i kreirali efikasnu kampanju za oživljavanje njegove popularnosti. Američki eksperti za izbore, također, su dovedeni kako bi pomogli oko strategije, jer je Jeljcinov glavni rival bio Genadij Zjuganov, šef Komunističke partije (KPRF), koju SAD nisu željele vidjeti na čelu Rusije.

Jeljcin je pobijedio u prvom krugu 16. juna, ali je osvojio samo 35,28 posto glasova, u odnosu na Zjuganova koji je osvoio 32,03 posto glasova. Drugi krug je održan 3. jula 1996. godine, gdje je Jeljcin osvojio 53,82 posto glasova i tijesno pobijedio Zjuganova koji je osvojio 40,31 posto glasova u vrlo tijesnoj utrci.

Putin je postao vršilac dužnosti predsjednika nakon što je Jeljcin neočekivano podnio ostavku u novogodišnjoj noći 1999. godine zbog lošeg zdravlja, a izabran je za predsjednika u julu 2000. godine sa 53 posto glasova na izborima koji su se smatrali uglavnom slobodnim i poštenim, koje su ponovo podržali mnogi isti oligarsi koji su spasili Jeljcinovu kampanju 1996.

Međutim, od tada je izborima sve više upravljala država kako se Putinova vlast povećavala. Ruski izbori su oduvijek bili poremećeni očitim ubacivanjem glasačkih listića, ali nakon što je na parlamentarnim izborima 2021. uveden sistem elektronskog glasanja, umjetnost namještanja rezultata podignuta je na novi i mnogo efikasniji nivo.

Poznati ruski statističar Sergej Špilkin odlučno je pokazao dokaz lažiranja glasova na nekoliko prethodnih izbora u Rusiji i izazvao je nekoliko skandala u prošlosti naglašavajući razlike u obrascima glasanja koje su odstupile od „normalne distribucije“ koja je obilježje slučajne distribucije. Naprimjer, na nekoliko izbora pro-Putinovi rezultati su skočili oko broja koji se završava sa 0 ili 5, pošto pošto izborni zvaničnici koji namjeraju glasove imaju vrlo ljudsku tendenciju da zaokružuju rezultate u korist svog lidera.

Špilkin je zaslužan za pomoć u rasplamsavanju bijesa ruskih birača zbog očitog namještanja glasova na izborima za Dumu 2011. godine koji su doveli do velikih uličnih protesta u ruskoj prijestolnici.

Sistem elektronskog glasanja korišten je samo u nekolicini regiona 2021. godine, ali je proširen na 17 od 62 ruska regiona za predsjedničke izbore koji pokrivaju većinu biračkog tijela. Naprimjer, izlazne ankete na izborima 2021. godine pokazale su da je ruska komunistička partija odlučno pobijedila na izborima u Moskvi da bi sljedeći dan poništen rezultat elektronskim prebrojavanjem glasova.

 

Nema opozicije

 

Putin neće ostati bez otpora. Zjuganov je i dalje šef KPRF-a i učestvovao je na svim izborima u proteklih nekoliko godina. Ali dok je bio ozbiljan trn u oku Jeljcina 1990-ih, kada je Duma imala mnogo više moći, njegova zvijezda je izblijedjela, jer je Komunistička partija gurnuta u ono što je poznato kao „sistemska opozicija“ – nominalno opoziciona partija, ali redovno podržava Kremlj u svim važnijim zakonodavnim pitanjima.

Vladimir Žirinovski, vatreni vođa Liberalno-demokratske partije Rusije (LDPR), bio je još jedan stalni učesnik ruskih predsjedničkih izbora i stajao je na izrazito nacionalističkoj i antiimigrantskoj platformi, ali je umro prošle godine. Njegov nasljednik, Leonid Slucki, vjerovatno će učestvovati, ali mu nedostaje harizma Žirinovskog.

Niko iz “nesistemske opozicije” neće se kandidirati, jer su svi ili zatvoreni ili su pobjegli iz zemlje. Tokom više od dvije decenije na vlasti, Putin je sistematski slamao svaki pravi opozicioni pokret, što je zadatak olakšan rascjepkanom i korumpiranom prirodom ruskog opozicionog pokreta.

Od tri najpovoljnija nesistemska opoziciona lidera, Boris Nemcov 2015. godine, bivši zamjenik premijera, ubijen je pod zidovima Kremlja 2015. godine.

Najpoznatija opoziciona ličnost, opozicioni bloger i antikorupcijski aktivista Aleksej Navaljni, odmah je zatvoren po povratku u Rusiju iz Njemačke u januaru 2021. godine, gdje se oporavljao od pokušaja atentata na njega koristeći zloglasni otrov Novičok. Ove sedmice je objavljeno da establišment priprema optužbe za terorizam, a očekuje se da će mu kazna biti povećana na doživotnu u bliskoj budućnosti.

I Ilja Jašin, posljednji istaknuti opozicioni lider koji je ostao u Rusiji nakon Putinovog otvorenog obračuna s opozicijom nakon hapšenja Navaljnog, je uhapšen i osuđen na osam i po godina zatvora prošle godine.

Putin je pobijedio na četiri predsjednička izbora: 2000. (53,4 posto), 2004. (71,9 posto), 2012. (63,6 posto) i 2018. (76,7 posto). Izvještava se da se Kremlj nada rezultatu 70/70 na izborima sljedeće godine: 70 posto glasova i 70 posto izlaznosti.

Ironija predsjedničkih izbora u Rusiji je u tome što bi, ako bi bili otvoreni i slobodni, Putin vrlo vjerovatno pobijedio, i to vjerovatno u prvom krugu, jer je i dalje veoma popularan.

U najnovijoj anketi koju je proveo Ruski centar za istraživanje javnog mnjenja (VTsIOM), rejting povjerenja u predsjednika Vladimira Putina ostao je stabilan na 78,5 posto. Rezultati VTsIOM odražavaju najnoviju anketu nezavisnog Levada centra, koja je pokazala da je Putinov rejting porastao u posljednjih mjesec dana na 85 posto, dok je njegov rejting neodobravanja pao za dva procentna poena na 13 posto.

 

Birači nisu bitni

 

Dok je Jeljcin na Zapadu viđen kao demokratski heroj zbog okončanja sovjetske vlasti, u Rusiji ga uglavnom mrze, jer je odgovoran za ekonomsku bol i siromaštvo kroz koje je većina Rusa morala proći tokom njegovog vodstva. Sa druge strane, oni su i dalje zahvalni na stabilnosti i prosperitetu koji je Putin donio nakon što je preuzeo vlast i koji je podigao životni standard na evropski nivo tokom njegove dvije decenije na vlasti. Rusija je danas daleko najprosperitetnija od svih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza koje nisu pristupile EU.

Međutim, stanovnici nisu Putinovi birači. Birači su elita Kremlja, posebno takozvani silovici, odnosno frakcija službi sigurnosti. Veliki udio glasova i njegova do neba visoka popularnost čine ga imunim na pučeve u palati, dok to što se mora boriti na stvarnim izborima i pobijediti samo sa malom razlikom, kao što se upravo dogodilo u Poljskoj pobjedom Donalda Tuska, znači da će mu trebati politički saveznici i to ga otvara za manipulaciju i mahinacije kremaljske elite.

Štaviše, svoje lojalne prijatelje iz vremena kada je vladao u Sankt Peterburgu postavio je na čelo mnogih najvećih ruskih kompanija, poput Alekseja Milera koji vodi Gazprom ili Igora Sečina koji vodi Rosnjeft. Ovi aparatčici su nagomilali ogromna bogatstva u ovim kompanijama, ali u svakoj promjeni rukovodstva gotovo sigurno bi ih zamijenili prijatelji novog vođe.

“A najlakši način da ih se smijeni bilo bi da ih uhapsite pod optužbom za korupciju”, rekao je economist Sergej Guriev za bne IntelliNews tokom prethodnih izbora, prije nego što je pobjegao iz Rusije u egzil, nakon što je i sam optužen za korupciju.

Kada je Jeljcin napustio funkciju, sklopio je ugovor o imunitetu sa Putinom, koji je pristao da dvije godine ne menja Jeljcinovo osoblje u Kremlju, takozvanu porodičnu kliku. Iako bi Putin gotovo sigurno napravio sličan dogovor za sebe i mogao bi se radovati ugodnom penzioniranju, isti dogovor se ne bi odnosio na njegove prijatelje koji vode ruske kompanije sa plavim čipovima. Kao rezultat toga, oni bi imali jak motiv da sami izvrše državni udar i postave nekoga ko bi zaštitio njihove pozicije.