29.12.2022.

Ponovno razmatranje bitke za Kijev: niz grešaka koje su koštale Rusiju brze pobjede

Moskva je potpuno pogrešno procijenila Ukrajinu, najavljujući paradu svoje vojske u svečanim odorama u glavmoj ulicom u Kijevu

Šest dana prije nego što je Vladimir Putin naredio invaziju na Ukrajinu, mala grupa zapadnih obavještajnih službenika izvještavala je o ruskom vojnom planu. Za stolom, u netrendovskom restoranu u Londonu, ispričana je zadivljujuća strategija: blickrig za opkoljavanje Kijeva i drugih velikih gradova Ukrajine, nakon čega slijedi operacija "ubijanja po spisku" koju je vodila obavještajna služba ruskog FSB-a kako bi eliminirala ukrajinske nacionalne i lokalne vođe.
Zapadna obavještajna služba bila je sigurna u namjere Kremlja. Ali mnogi ruski vojnici koji su pred početak najvećeg rata u Evropi od Drugog svetskog rata nisu imali jasnu predstavu šta će doći. Voojnici su se dosađivali, nominalno na vježbama u Khojniki, Bjelorusija, 30 milja sjeverno od Ukrajine, prodavale su svoje dizel gorivo u sedmici prije invazije i provodile vrijeme pijući.
Rusija je stacionirala trupe na ukrajinskoj granici od marta 2021. ali tek u jesen su SAD i Velika Britanija postale sigurne u Putinov plan invazije. Ubrzo nakon toga, brifinzi su počeli dopirati do zapadnih medija. Upozorenja su upućena ukrajinskim, ponekad skeptičnim, vođama o ključnom dijelu plana: direktnom napadu iz Bjelorusije usmjerenom na Kijev preko Černobila, koji je još uvijek bio zatvoren nakon katastrofe 1986., uz podršku zauzimanja vojne zračne baze Hostomel, sjeverozapadno od glavnog grada, što bi Rusiji omogućilo da iskrca trupe i zalihe te da opkoli i zauzme Kijev.
Direktor CIA-e Bill Burns u januaru se sastao s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim kako bi ga upozorio na ruske namjere prema Hostomelu, koji bi, ukoliko ga Rusi okupiraju, mogao biti iskorišten kao mostobran za zračno prebacivanje hiljada vojnika da zauzmu Kijev. Ali podrazumijeva se da je to bio samo jedan od nekoliko detaljnih obavještajnih podataka koje je prenio zapad, početak perioda strateške saradnje koji je pomogao Ukrajini da usmjeri svoju odbranu za najvažniju bitku rata do sada.  
Istovremeno, početni plan Rusije bio je tako loše organiziran i komuniciran da se pokazalo da ga je lako poremetiti. Dok su mnoge trupe koje su se okupljale na granici imale malo pojma o strategiji invazije, drugima, posebno u elitnijim jedinicama, rečeno je da zauzmu Kijev u roku od samo pola dana. Vojnicima su, u nekim slučajevima, davana paradna odijela kako bi mogli marširati Hreščatikom, glavnom ulicom Kijeva, za tri dana nakon napada, u pogrešnom uvjerenju da provode tek nešto više od policijske operacije protiv neposlušnog stanovništva.
Rusija je započela invaziju dan ranije, a kontrola glavnog grada je bila sve. Kako se sjeća Oleksij Reznikov, ukrajinski ministar odbrane, mnogi na zapadu, kao i Kremlj, mislili su da će Ukrajina brzo propasti – „da će Kijev pasti tokom 72 sata“. Uz svu obavještajnu pomoć, ukrajinske snage su bile lagano naoružane od strane zapada, s američkim Javelinima i britanskim protutenkovskim oružjem UK NLAW dizajniranim za gerilsku kampanju protiv okupatorskih snaga. Rusija je imala više od 150.000 vojnika u svojim snagama za invaziju, slično ukupnoj vojsci Ukrajine, ali veću zalihu tenkova i superiornu zračnu i raketnu snagu za udaranje ciljeva iz zraka.
 
„Lično sam vidio tajno naređenje ruskih komandanata njihovim vazdušno-jurišnim trupama da moraju preuzeti kontrolu u četvrti u kojoj je smještena Vlada Ukrajine... tokom 12 sati“, rekao je Reznikov . Naređenje je izvučeno iz odjeće poginulog ruskog vojnika, dodao je, vjerovatno žrtve višednevnih borbi kod Hostomela.
Stratešku vazdušnu bazu, 15 milja sjeverozapadno od glavnog grada, zauzeli su 25. februara ruski padobranci, spuštajući se u dva dramatična talasa od po 10 helikoptera. Ali nedostatak zračne podrške značio je da je obližnja kopnena odbrana Ukrajine bila uglavnom netaknuta, pa je tako mogla spriječiti stotine ruskih pojačanja da se iskrcaju.
Bio je to odlučujući element u bici za grad, ali je bio i blizu, ne samo zato što je Kijev držao većinu svojih najboljih snaga – 10 brigada – na istoku, braneći Donbas. Andrii Antoniščak, bivši poslanik i pukovnik Nacionalne garde Ukrajine, koji je učestvovao u bici za Kijev, rekao je da je odbrana prvo pala na mali dio trupa od neborbenih pripadnika nacionalne garde.
“Želim da istaknuti i podvig naše hostomelske brigade, 150 ljudi, koji nisu bili borci. Došlo je do rotacije, a oni koji su bili spremni za borbu su poslani na istok”, rekao je komandant. Da stražari i njihova pojačanja nisu djelovali da spriječe slietanje transportnih aviona, dodao je Antoniščak, „put za Kijev bi bio otvoren“.
Rusija nije računala ni na svoje vojne prednosti, pokazujući da ne razumije sa čime se bori. George Barros, stručnjak za Rusiju na američkom Institutu za proučavanje rata, rekao je: “Rusija nije vodila potpunu zračnu i raketnu kampanju da uništi ukrajinske komandne i kontrolne elemente i da nanese štetu koncentraciji konvencionalnih snaga. Njihova početna vazdušna kampanja trajala je samo sedam sati, a da bi bila efikasna, trebalo je da traje 72 sata.”  
Uglavnom se fokusirao na statične vojne ciljeve, što odražava nedostatak obavještajnih podataka u realnom vremenu i, kaže Barros, uvjerenje da se "Ukrajinci neće mnogo boriti".
Nije učinjen nikakav zajednički pokušaj da se bombarduje predsjednikova zvanična rezidencija, palata Mariinski, ili druge vladine zgrade u Kijevu. Umjesto toga, postojale su racije specijalnih snaga koje su imale za cilj hvatanje ili ubijanje Volodimira Zelenskog, sličan pristup upadljivom i na kraju previše samouvjerenom napadu na Hostomel. Dva mjeseca kasnije, predsjednik je rekao magazinu Time da je upozoren da su ruski udarni timovi padobranom skočili u Kijev da ubiju ili zarobe njega i njegovu porodicu.
Kako je pala noć prvog dana rata, oko vladinog kvarta izbile su pucnjave, a ruske snage su pokušale dva puta upasti u ovaj dio Kijeva. Za Zelenskog i njegove pomoćnike donesene su jurišne puške i panciri, u haotičnim scenama.  
„Bila je to apsolutna ludnica“, rekao je za američki magazin Oleksij Arestovič, jedan od predsjednikovih savjetnika najvišeg profila. “Automat za svakoga.” Nezaboravno, Zelenski je odbio ponudu SAD-a da ode – “Treba mi municija, a ne prevoz” – i kako je pao mrak 25. februara, objavio je snimak napravljen mobitelom u kojem potvrđuje da su on i rukovodstvo Ukrajine živi. "Ovdje smo", rekli su.
Zelenski je bio kritiziran jer je zakasnio s odgovorom na rusko jačanje i zapadna upozorenja. Vojne rezerve Ukrajine bile su pozvane tek dan prije invazije, 23. februara. Predsjednik nije bio dovoljno odgovoran i pažljiv prema informacijama dobijenim od obavještajnih službi Ujedinjenog Kraljevstva, požalio se jedan visoki ukrajinski poslanik. Ali, za razliku od toga, Ašraf Ghani, predsjednik Afganistana, jednostavno je pobjegao iz Kabula dok se mala kolona talibanskih boraca približavala u ljeto 2021. Svojim ostankom i borbom, Zelenski je Ukrajini dao dodatni motiv da se ujedini.
Zadatak napada na Kijev pripao je general-pukovniku Aleksandru Čajku i snagama iz ruskog Istočnog vojnog okruga, tradicionalno "najmanje sposobnog dijela ruske vojske", prema Barrosu. Dok su ruski osvajači na jugu i istoku usvojili konvencionalnije vojne borbene planove prikladne za ratne borbe, nedavno objavljeni rad istraživačkog centra Rusi opisuje snage koje obrušavaju Kijev iz Bjelorusije marširaju "u administrativnoj koloni putem" radi brzine, očekujući da uđu u demilitariziran grad.
Sa najboljim ukrajinskim snagama na istoku, Rusija je u jednom trenutku imala nevjerovatnu prednost od 12 prema 1 u broju trupa sjeverno od Kijeva, navodi Rusi. Ali Rusi, čiji su tenkovi i kamioni bili obojeni slovom V, nisu mogli računati prednost brojeva. U međuvremenu, zadatak odbrane glavnog grada pao je na tri ukrajinske brigade, od kojih su dvije bile artiljerija u vrijeme kada su snage Kijeva mogle biti jednake ruskim teškim topovima prije nego što su njegove zalihe istekle.
Iako nije nedostajalo publiciteta – popraćenog video snimcima – o tome kako su Ukrajinci uspješno izbacili tenkove Javelinima i NLAW-ovima, Rusijeva procjena je sada da ih nije bilo ni blizu dovoljno da bi napravili razliku na bojnom polju. Umjesto toga, teška oružja su bila odlučujuća. "Uprkos istaknutosti protutenkovskog vođenog oružja u javnom narativu, Ukrajina je otupila pokušaj Rusije da zauzme Kijev koristeći masovnu vatru dvije artiljerijske brigade", zaključuje Rusi.
Tri dana nakon početka rata, najnaprednije ruske snage zaustavljene su između Buče i Irpina, 13 milja sjeverozapadno od glavnog grada, ostavljajući za sobom trag iskrivljene, tinjajuće olupine, koju je jedan od novinara opisao kao „rusku Dolinu smrti". Osvajači nikada nisu trebali napredovati dalje. Umjesto toga, ostavljeni su postrojeni u koloni koja se vijugala natrag do granice sa Bjelorusijom koja je postala duga 40 milja, sve lakša meta ukrajinskih protivnapada, koji su stvarali uska grla uništavajući sve više i više ruskih oklopnih vozila.
Razbijena artiljerijom, iz zasjede sa zemlje – pa čak i nekoliko dana bombardirana iz vazduha od onog što je ostalo od malog ukrajinskog zrakoplovstva – postalo je jasno da kolona usmjerena na Kijev trpi prevelike gubitke. Bilo je na raspolaganju nekoliko pojačanja, jer se ukupna invazija Rusije širila po Ukrajini, od Hersona do Harkova. Bilo je neizbježno da se od napada na Kijev mora odustati – a nakon 35 dana bio je, što je značilo da je egzistencijalni opstanak Ukrajine zagarantovan, šta god da se dalje dogodilo.
Napadači nisu uspjeli jer su Putin i Kremlj sveobuhvatno pogrešno procijenili situaciju i svoje protivnike.  
“Način na koji su Rusi osmislili svoju kampanju i ključne pretpostavke planiranja koje su napravili u osnovi su potkopali njihove šanse za uspjeh na bojnom polju”, rekao je Barros. Nije to, nažalost, bio kraj rata, ali je bio kraj početka.