Kao što je krajem prošle godine bilo i najavljeno, Europska unija je jučer predstavila, za mnoge kontroverzan, plan kojim će nove investicije u nuklearnu energiju i plinske termoelektrane i infrastrukturu smatrati ekološki održivim, odnosno zelenim, a što pak znači da će biti olakšano institucionalno preko EU fondova i privatno investiranje u takve projekte.
Dopunski delegirani akt o taksonomiji klimatski održivih djelatnosti radi ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama kojim su obuhvaćene određene energetske djelatnosti u sektorima plina i nuklearne energije, kako se EU dokument službeno zove, za Hrvatsku je to posebno zanimljivo jer postoji nekoliko projekta koja bi se mogla financirati iz EU fondova po toj osnovi.
Prije svega se radi o 2. bloku Nuklearne elektrane Krško kojeg primarno planiraju izgraditi Slovenci, a za što su lani izdane i prve dozvole, a prema projektu nije ravnodušna ni Hrvatska te su, od HEP-a do resornog ministarstva Vlade, stigle potvrde da će naša zemlja vjerojatno sudjelovati u tom projektu. Kada je 1983. izgrađena NE Krško, do danas je ostalo nepromijenjeno da se radi o investiciji, održavanju i podjeli energije u jednakim omjerima između Slovenije i Hrvatske. Iako za sad još nema detalja o tome, izvjesno je da bi takav model bio primijenjen i za Blok 2. Procijenjena cijena tog projekta je između šest i 10 milijardi dolara, a koliko navode zeleni aktivisti u široj regiji koji se protive proširenju nuklearnih kapaciteta u Krškom i ističu da se radi, osim što je opasna i arhaična, o preskupoj i neisplativoj tehnologiji. Zanimljivo je da najviše protivljenja nadogradnji Krškog dolazi iz Austrije gdje postoji zajednički stav politike, javnosti i aktivista da se taj projekt mora spriječiti pod svaku cijenu. Hrvatska je zadnjih godina ulagala velika sredstva u plinsku infrastrukturu, a sličan trend se očekuje u narednom razdoblju. LNG projekt na Krku se pokazao kao važan i funkcionalan puno prije nego što se to očekivalo. Naime, svi energetski stručnjaci su proteklih 20-ak godina, koliko je taj projekt aktualan, upozoravali da je LNG plin preskup i neisplativ u odnosu na zemni plin koji dolazi plinovodima.
No, isto tako nisu niti oni negirali da se radi o strateškom infrastrukturnom projektu koji će Hrvatskoj, a i široj regiji, kroz energetsku diverzifikaciju dati puno veću geopolitičku snagu u slučaju političke ili energetske krize na Istoku Europe ili Bliskom istoku. Nestabilnost na Bliskom istoku je postalo već normalno stanje kroz nekoliko desetljeća te su se trgovinski i energetski tokovi naučili “živjeti” s tim. Kriza na relaciji Rusija – Ukrajina traje već 10-ak godina, a ovih dana je ponovno doživjela svoju eskalaciju te se ne isključuje i mogućnost rata koji bi mogao biti od nekog hibridnog sukoba niskog intenziteta preko prostorno i vremenski ograničenog oružanog sukoba sve do nečeg kontinentalnih i globalnih razmjera o čemu ovog trenutka ne želimo niti razmišljati. Cijene plina su s 30-ak dolara za megavat (MWh) popele na razinu od skoro 100 dolara – jučer se plin na referentnoj europskoj burzi plina TTF u Nizozemsko kretao na razini od nešto manje od 80 dolara. Stoga je jasno da je postojeći plutajući LNG, vrijedan 234 milijuna eura, o od čega nam EU dala 100 milijuna, već danas opravdao svoje postojanje te nadležni vjerojatno već planiraju drugu fazu toga projekta – izgradnja fiksnog terminala na obali i povećanje postojećeg kapaciteta od 2,6 milijardi kubnih metara plina godišnje na dva puta ili možda u novonastalim okolnostima i višestruko više.
Hrvatska je gotovo sve svoje gradske toplane, uglavnom u vlasništvu HEP-a, pretvorila u plinske elektrane, a iako se nadležni zadnjih godina prave da projekt Plomin C ne postoji, niti je ikad postojao, sve je vjerojatnije da će i on sa svoje prvobitno planirane tehnologije ugljena biti napravljen kao velika plinska elektrana, možda i na LNG s obzirom da ta termoelektrana ima vlastitu luku za pristajanje brodova, bilo za istovar ugljena, bilo u budućnosti na LNG. Isto tako, već je 15-ak godina operativan plan privatne investicije u hibridnu plinsku termoelektranu u Slavonskom Brodu ukupne snage 500 MW i procijenjene vrijednosti investicije od 420 milijuna eura. Samo nabrojani projekti u polovicu NE Krško, fiksni LNG terminal, Plomin C te TE Slavonski Brod teški su gotovo šest milijardi eura te je jasno da će nova i zelena EU klasifikacija nuklearne i plinske tehnologije imati veliki pozitivni efekt na Hrvatsku.
Predstavljeni EU prijedlog će u narednom razdoblju morati proučiti nacionalne vlade, a prije nego šo bude i službeno donijet. Činjenica je da EU ima 27 država članica i da svaka od njih ima svoju energetsku strategiju i stav o pozitivnim ili negativnim efektima neke energije, no EU je tome doskočila na način da veto na odluku ne može donijeti jedna ili nekoliko zemalja nego će ovaj novi smjer EU biti odbačen tek ako mu se usprotivi 20 zemalja članica. Već sad je jasno da zemlje poput Nizozemske i Danske ne žele da u Zelenom planu bude plin, jer ga one koriste sve manje ili ga čak i odbacuju, dok s druge strane je plin za Njemačku od egzistencijalne važnosti. Nuklearni lobi u EU predvode Francuska i Češka koje su najglasnije, a ne protive mu se ni mnoge druge zemlje koje su uvidjele da će im NE još mnogo godina osiguravati energetsku neovisnost. Mnoge zelene udruge i institucije pak upozoravaju da će on biti korak unatrag jer će otežati i zaustaviti mnoge projekte obnovljivih izvora energije i javnosti dati tzw. Greenwashing, odnosno lažnu predodžbu da se javnost uvjeri da su proizvodi, ciljevi i politike ovog plana ekološki prihvatljivi.
Iz resornog Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja ističu da Hrvatska u skladu s navedenom politikom i svojim strateškim dokumentima iz područja energetike, “Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050.” i “Integrirani nacionalni energetski i klimatski plan za Republiku Hrvatsku”, potiče razvoj obnovljivih izvora energije te jačanje energetske učinkovitosti. “U ovakvoj politici vidimo i niz prilika za gospodarstvo Hrvatske, posebice u razvoju novih tehnologija posvećenih obnovljivim izvorima energije. Da bi osigurali daljnji razvoj gospodarstva, kao i održivi prelazak na čiste i klimatski neutralne tehnologije, smatramo kako uvrštavanje investicija vezanih uz prirodni plin i nuklearnu energiju može imati pozitivan učinak na dekarbonizacijske procese. Naravno, sve navedeno mora biti posvećeno krajnjem cilju dekarbonizacije, kako energetskog sektora tako i cjelokupnog gospodarstva”, navode iz ministarstva kojem je na čelu ministar Tomislav Ćorić.