Nevidljive i moćne: Kako protestuju žene u Rusiji
Bilo tiho sa cvijećem, najsuptilnije radnje ili glasno zveckanje lonaca i tiganja, ljudi u Rusiji dokazuju da je otpor još uvijek moguć.
U Rusiji je postalo nemoguće protestovati bez rizika da budete uhapšeni ili strpani u zatvor. Ali ljudi to i dalje rade. Samo se to može teže vidjeti.
U proljeće 2022. godine, Saša Skočilenko, 33-godišnja umjetnica iz Sankt Peterburga, počela je mijenjati cijene u svom lokalnom supermarketu informacijama o ruskim napadima na Ukrajinu. Taj čin je prepoznat kao namjerno širenje lažnih informacija o ruskoj vojsci te je na kraju osuđena na sedam godina zatvora.
U svom posljednjem obraćanju na sudu, Skočilenko je rekla: „Ratovi se ne završavaju zahvaljujući ratnicima, oni se završavaju na inicijativu pacifista. A kada strpate pacifiste u zatvor, dodatno odgađate dugo očekivani dan mira”.
Nešto tako malo poput mijenjanja cijena je naizgled nevidljiv čin za one na vlasti. Za razliku od otvorenih pobuna i demonstracija, to je tiho i skriveno - vrsta protesta koja je ljudima lakše dostupna, pretvarajući nešto tako malo poput modnih dodataka ili odjeće u izjavu protiv rata.
Tako Marija bira da izrazi svoj protest. Ona i njena kćerka nose plave i žute narukvice, minđuše sa pacifističkim znakom i majice sa natpisom "nema rata" ispod pet zvezdica. Ona je članica Soft Power - ženskog društveno-političkog pokreta, nastalog kada je počeo rat u Ukrajini. Danas je glavni cilj organizacije pokazati alternativu brutalnom stavu aktuelnog ruskog rukovodstva, demonstrirajući neagresivnu i prijateljsku politiku.
“Naši razgovori i podrška, to je veoma važno. Mislim da je i to dio našeg načina protesta”, kaže Marija. „Ako neko hrabar napiše da izađe napolje i uradi nešto nakon našeg ćaskanja, mi ga podržavamo, a neki se i pridruže“, primjetila je Marija. “Također pomažemo jedni drugima u plaćanju kazni i šaljemo pakete njege za one koji su u zatvoru”.
Marija je priznala da razgovori grupe posebno pomažu kada se čini da je njihov rad beskorisan.
"Razumijem da sve što radimo nije dovoljno", rekla je, objašnjavajući da joj te interakcije pomažu da se izvuče iz osjećaja uzaludnosti i shvati da je ipak potrebno učiniti nešto - koliko god malo. "Onda idemo dalje i izmišljamo nove načine protestovanja", dodaje Marija.
Antiratni otpor može imati mnogo oblika, može biti različitog intenziteta i izloženosti. Ponekad to može biti čak i jednostavno kao donošenje cvijeća umjesto da date izjavu.
Svake subote od decembra 2023. godine majke, sestre i supruge mobiliziranih polažu cveće na Grob Neznanog vojnika u Moskvi i na vječne vatre u drugim gradovima. Nose bijele marame ili kape u znak počasti argentinskim majkama čiji su sinovi nestali za vrijeme vladavine Jorgea Rafaela Videla.
Kada su počeli da skreću pažnju organa za provođenje zakona, onda su se okrenuli drugim metodama, poput Marša praznih lonaca. Protest koji je potaknuo očajne članove porodice da otvaraju prozore, izlaze na svoje balkone i lupaju po tiganjima u nadi da će "probuditi ljude".
Slično tome, nakon štrajka u Dnjepru u januaru 2023. godine, mnogi su počeli polagati cvijeće na spomenik Lesji Ukrainki u Moskvi, posvećen jednom od najistaknutijih ukrajinskih književnih imena. Mnogi su od tada nastavili ostavljati cvijeće, bilo na godišnjice rata ili nakon velikih štrajkova.
"To je nekako umirujuće za nas", rekla je Marija. “Ali ove godine se dogodila užasna scena. Čim smo položili cvijeće i otišli, gradski radnici su ga uklonili lopatom. Vikali smo 'Kako si mogao ovo da uradiš? Zašto?".
„Protest je sada u obliku nevidljivije borbe“, složila se Ekaterina, još jedna članica Soft Power. “Ne možemo otvoreno izraziti svoj stav pa to radimo na najsigurnije načine. … Zato radimo na smanjenju resursa što je više moguće”.
Do sada je Soft Power pomogla ljudima da izbjegnu mobilizaciju, legalno uzmu više dana bolovanja kao oblik protesta na radnom mjestu i uspore birokratske procese, pri čemu radnici stavljaju papire koji se smatraju važnim za državu na kraj dokumentacije koju treba riješiti.
„Ovi koraci iscrpljuju resurse naših vlasti, čine ih ranjivijim i pokazuju da, eto, nije sve tako glatko i dobro kao što se nekom prosječnom čoveku može činiti“, rekla je Ekaterina.
Soft Power piše peticije, organizira edukativne webinare i priprema se za učešće na općinskim izborima.
„Radimo na tome da podstaknemo ljude da odu tamo, da učestvuju, tako da će naša agenda nekako biti predstavljena“, rekla je Ekaterina.
U međuvremenu, mnogi pokazuju svoju podršku političkim zatvorenicima, prisustvujući njihovim suđenjima u znak protesta. Naprimjer, zajedno sa političkom strankom Jabloko, grupa Otvoreni prostor, koja pomaže aktivistima u nevolji, organizira večeri na kojima učesnici potpisuju razglednice i pišu pisma zatvorenicima, koji su osuđeni na zatvorske kazne na političkim osnovama.
„One nas razvesele“, priznala je Marija. “Ove večeri nam pružaju priliku da provodimo vrijeme zajedno, razgovaramo i podržavamo jedni druge”.
Bilo kroz polaganje cvijeća, najsuptilnije postupke ili glasno zveckanje lonaca i tiganja, ljudi u Rusiji nastavljaju protestirati. Na različite načine dokazuju da je otpor ipak moguć, da je uvijek moguće reagirati.
„Svako ko se osjeća odgovornim za rat treba pokušati nešto uraditi“, rekla je Marija.
Iako može izgledati nevidljivo, ipak je moćno. I uprkos bezbrojnim rizicima, duh otpora u Rusiji se nastavlja.