Mnogo štapova, a premalo mrkve. Kako Ruska Federacija pokušava integrirati okupirani dio Zaporiške oblasti

Okupacija, posebno Zaporiške oblasti, traje već skoro četiri godine, a svo to vrijeme Rusija je pokušava integrirati u svoj državni sistem. U lokalnim školama se predaju lekcije o "Lenjinovoj vještačkoj tvorevini Ukrajini" i prisiljavaju roditelje da šalju svoju djecu u "Junarmiju", prijeteći im problemima zbog nelojalnosti. Rusi stvaraju programe podsticaja kako bi podstaknuli nastavnike i ljekare iz Rusije da se presele na okupirane teritorije te deportuju lokalno stanovništvo koje još nije uzelo ruske pasoše.

Novinarka Julijana Skibitska i njena francuska kolegica Clara Marcoude razgovarale su sa ljudima koji živjeli na okupiranim teritorijama. Evo kako izgleda život u nekontroliranom dijelu Zaporiške oblasti.

Dvadesetogodišnji Danilo (ime promijenili na zahtjev sagovornika, jer su mu rođaci i dalje pod okupacijom) napustio je Melitopolj u ljeto 2022. godine. Htio je otići 24. februara, kada je čuo prve eksplozije. Nije imao vremena. Sljedećeg dana, kolone ruskih tenkova prošle su kroz Melitopolj. Vojnici, prisjeća se Danilo, nisu bili agresivni. Mirno su razgovarali sa mještanima, govoreći: za nekoliko dana ćemo otići, sve će biti kao prije.

Sve se promijenilo za nekoliko sedmica. 13. marta Rusi su razbili skup podrške tadašnjem gradonačelniku Enerhodara, Ivanu Fedorovu, koji je bio u zarobljeništvu. U maju 2022. godine, ruski vojnici su tražili najaktivnije ljude. Obukli su civilnu odjeću i došli do autobusa za evakuaciju da vide ko će otići. Danilo kaže da je tada konačno postalo jasno da će okupacija biti duga.

U septembru su na okupiranim teritorijama održani pseudo-referendumi. Putin je potpisao ukaz o "pripajanju četiri nove regije", ali se situacija na frontu tada stalno mijenjala. U septembru je ukrajinska vojska oslobodila Harkovsku oblast, u novembru - Herson, a Rusija je izgubila jedini regionalni centar koji je uspjela zauzeti. Sagovornici LIGA.net-a kažu da je aktivna integracija okupiranog dijela Zaporiške oblasti započela 2023. godine.

 

 

„Na početku, 2022. godine, okupacijske vlasti su formirane na sljedeći način: nakon što je ruska vojska zauzela grad, dolazio bi u posjetu komandant Federalne službe sigurnosti. Oficiri su imali spiskove lokalnih zvaničnika, poslanika i lidera. Pozivali su ih na „razgovore“ i nudili im da ostanu, govoreći: „Vi ste lokalne vlasti, izabrani ste, ostanite, Rusija je ovdje zauvijek“, kaže novinar i šef Zaporiškog istražnog centra Serhij Sidorov.

Prije potpune invazije, Zaporiški istražni centar je izvještavao o korupciji na tenderima i lokalnim budžetima. Kada je okupacija počela, novinari su prikupljali informacije sa lokalnih društvenih mreža, telegram kanala, vijesti od prijatelja, kao i putem mreže kontakata onih koji su otišli, i komunicirali s onima koji su ostali.

„Istraživali smo ko je tačno ostao od rukovodećih kadrova – predsjednici zajednica, sekretari vijeća, poslanici, zamjenici“, nastavlja Sidorov, „i ispostavilo se da što je grad veći, to je manje ljudi sarađivalo“. U velikim gradovima poput Berdjanska, Melitopolja, Enerhodara, Vasiljevke, većina zvaničnika je otišla. Što je grad bio manji, to je više lokalnog stanovništva ostajalo. U Primorsku ili Kirilivki, naprimjer, situacija je bila mirnija, ljudi nisu paničarili i češće su ostajali".

Serhij je siguran da to nije bilo zato što je jug regije bio lojalniji Rusiji. U selima i zajednicama, lokalni čelnici su često ostajali, jer su vjerovali da moraju ostati sa stanovnicima do kraja. Neki su se jednostavno bojali. Oni koji su odbili saradnju često su bili oteti i mučeni od strane Rusa. To se dogodilo gradonačelniku Enerhodara, Ivanu Fedorovu, i gradonačelniku Dnjeprorudna, Jevhenu Matvejevu. Matvejev nije pušten iz zarobljeništva. Umro je u ruskom pritvorskom centru nakon što je sistematski mučen.

Situacija je bila drugačija u velikim gradovima. Predstavnici proruskih stranaka poput Našeg kraja, Opozicione platforme za život i Opozicionog bloka ostali su tamo. Gotovo odmah nakon okupacije, objavili su lojalnost novoj vladi i dobili su rukovodeće pozicije.

Tako je Jevhen Balicki postao "guverner Zaporiške oblasti". Melitopol, koji su okupatori imenovali administrativnim centrom regije, vodila je njegova bliska saradnica Halina Danilčenko. Stambenim i komunalnim uslugama u Melitopolju upravljao je bivši lokalni poslanik iz OPFL-a, Serhij Zolotarjov, koji je 2025. godine zamijenio svog saradnika Danilčenka. A novu lokalnu vlast u Enerhodaru vodio je Andrij Ševčik, član OPFL-a.

Proces pronalaženja ljudi spremnih za saradnju sa Rusima bio je haotičan. Često su ljudi slučajno dobijali "pozicije". Naprimjer, Natalija Romaničenko, koja je imala proizvodni centar za djecu u Zaporožju i prodavala kobasice i domaće knedle na društvenim mrežama, imenovana je za "gradonačelnicu Vasilivke". Berdjansk je "vodio" Oleksandr Saulenko, lokalni mali biznismen i neuspjeli političar koji je prije invazije tražio posao inženjera zaštite na radu.

 

Balicki i njegov put do vlasti

 

"Balicki je uvijek bio u sjeni, ali blizak vlastima", kaže Serhij Sidorov: "Dajte mu malo utIcaja i pustite ga da se skloni sa puta. Imao je predstavnika u regionalnom vijeću, određenu frakciju u gradskom vijeću Melitopolja".

Balicki potiče iz porodice vojnika. Studirao je u pilotskoj školi u Tambovu, četiri godine je služio kao pilot i na kraju se vratio u Melitopolj. Njegova porodica se bavila poslom tipičnim za devedesete - kupovala je stare fabrike u bescijenje, a zatim ih preprodavala ili uzimala kredite od države "za razvoj i restauraciju".

"Porodica Balicki je govorila da biznis i politika idu ruku pod ruku", kaže Svitlana Zalizetska, direktorica web stranice RIA Pivden, "Zato su uvijek imali vlastite medije. Svitlana dobro poznaje Balickog, jer je radila za njegovu radio stanicu Južni prostor i njegov TV kanal MTV-plus, koji je bio jedna od najvećih TV kompanija u Zaporiškoj regiji prije okupacije.

„Ali on je bio više administrativni službenik nego biznismen“, dodaje Serhij Sidorov, „Oduvijek je želio biti važna osoba. Imao je određenu nostalgiju za sovjetskom prošlošću: volio je nositi svoju staru uniformu na gradske proslave, slikati se i pričati o „zajedničkoj historiji“ i „djedovima koji su se borili“.

Balicki je prvi put postao zastupnik Zaporiškog regionalnog vijeća 1998. godine. Sedam godina kasnije, pridružio se novoosnovanoj Stranci regija i kandidovao se za gradonačelnika Melitopolja, ali nije izabran. Balicki je 2012. godine pobijedio u većinskoj izbornoj jedinici i izabran je u Verhovnu Radu. Također je pobijedio u istoj izbornoj jedinici 2014. godine, kada su dijelovi Stranke regija stvorili Opozicioni blok. Balicki nije ostvario treću pobjedu – izgubio je od tadašnjeg gradonačelnika Melitopolja, Serhija Minka, i vratio se u Zaporiško regionalno vijeće.

„On [Balicki] je bio vrlo ambiciozan“, kaže Zalizetska, „Uvijek je govorio: 'Postat ću predsjednik'. Ukrajina. Nakon potpune invazije, bilo mi je jasno da će ovaj čovjek biti zadužen za sve".

 

 

Nakon imenovanja lokalnih kolaboracionista, komandant FSB-a na okupiranim teritorijama počeo je zahtijevati spiskove učesnika ATO-a, bivših vojnika, aktivista i ljudi koji su pomagali ukrajinskoj vojsci. Lokalni zvaničnici su ove spiskove proslijedili snagama sigurnosti, ali nisu lično učestvovali u mučenju.  

"To su bili teški i krvavi mjeseci", kaže Sidorov.

Nakon pseudo-referenduma, Rusi su shvatili da ukrajinski kolaboracionisti ne rade svoj posao. Nedostajale su im vještine, veze i iskustvo u "sistemskoj" ruskoj birokratiji. Zamijenili su ih zvaničnici iz Ruske Federacije.

Anton Kolcov, viceguverner Vologodske oblasti, postao je "šef vlade Zaporiške oblasti", dok su takozvani ministri okupiranog dijela regije političari iz Rusije ili okupiranog Krima. Balicki ima novog zamjenika, ruskog oficira FSB-a Artura Saidova. Uloga samog "guvernera" postala je više... simbolična, kaže Sidorov. On ostaje "na funkciji", jer je Rusima važno zadržati lokalna osobe kako bi demonstrirali navodnu legitimnost vlade. Možda mu je čak bilo dozvoljeno da ima vlastiti novčani tok. Ali sve važne odluke donose isključivo ljudi iz Moskve.

Ne postoji konsenzus među samim kolaboracionistima. Volodimir Rogov, koji je predvodio separatistički pokret u Zaporižju 2014. godine, a zatim pobjegao u Rusiju, želio je i sam biti "guverner Zaporiške oblasti", ali je postao samo običan član "Glavnog vijeća Uprave Zaporiške oblasti". Od tada, Rogov svaku drugu objavu u svom telegram kanalu posvećuje Balitskom. Uglavnom se radi o optužbama za lojalnost ukrajinskim vlastima u prošlosti i korupciju.

Kadrovske promjene uticale su i na druga područja. Osoblje iz Rusije počelo je popunjavati mjesta u pravosuđu, policiji i sudovima. Ostalo je vrlo malo lokalnih advokata ili sudija, kaže Serhij Sidorov, jer nisu mogli raditi po ruskom zakonu. Postepeno su zamijenjeni i oni koji su radili u finansijama, komunalnim uslugama, medijima ili socijalnom osiguranju. Tako je... sistem je konačno bio podređen Moskvi.

 

 

Melitopoljski propagandni telegram kanal napisao je 3. novembra ove godine da je u jednoj od škola održano predavanje za srednjoškolce o temi "Suprotstavljanje ideologiji terorizma u obrazovnoj sferi i omladinskom okruženju". Organizator je bio "Odjel za kulturu, sport i omladinsku politiku Uprave gradskog okruga Melitopol". Naslov prezentacije bio je "Zašto historija postaje instrument informacionog ratovanja?", a jedna od tema bila je "Lenjinovo vještačko stvaranje Ukrajine". Ovaj događaj jasno ilustruje na šta se okupacijske vlasti oslanjaju - a to su, prije svega, mladi.

Rusi su aktivno počeli raditi sa tinejdžerima u prvih šest mjeseci okupacije. U julu 2022. godine ovaj rad je formalizovan u organizaciju "Jug Molodoi". Njena direktorica je sada 20-godišnja Julija Klimenko, koja je 2022. godine još uvijek studirala u školi u Melitopolju. Prvo je Julija postala šefica pokreta Dobrovoljci Rusije, a zatim omladinskog krila Putinove stranke Jedinstvena Rusija.

„Jug Molodoi“ se bavi „obrazovnim i patriotskim radom“ i čak izdaje vlastiti časopis. Članovi sade ruže, dijele vrpce Svetog Đorđa, pozdravljaju veterane Drugog svjetskog rata i pišu pisma ruskoj vojsci. Sada na okupiranim teritorijama postoje desetine sličnih organizacija. Međutim, njima se uglavnom pridružuju isti ljudi. Čak i službena web stranica „Jug Molodii“ govori o samo hiljadu učesnika sa svih okupiranih teritorija, a prema riječima Svitlane Zalizetske, ista lica su uvijek prisutna na propagandnim događajima.

Drugi važan aspekt rada sa mladima je njihova militarizacija. Ovaj zadatak je uglavnom povjeren „Junarmiji“. Stvorena još 2016. godine, tokom rata Rusije s Ukrajinom u velikim razmjerima, „Junarmija2 je postala jedno od glavnih oruđa vojne propagande. U 2025. godini za njen rad izdvojeno je milijardu rubalja.  

„Junarmija je više od igre vojnika“, piše ruska propagandna web stranica, „“Junarmija“ učestvuje u vojno-patriotskim događajima, organizira vježbe i podučava tehnici rada sa oružjem. Ali oni se tu ne zaustavljaju i podržavaju učesnike specijalne vojne operacije".

U „Junarmiji“, djeca uče pucati, vježbaju sa ruskom vojskom, učestvuju u paradama povodom Dana pobjede i prikupljaju pomoć za ruske vojnike na frontu. Dok je do 2022. godine "Junarmija" na okupiranim teritorijama bila prilično formalna, sada su djeca aktivno uključena u pokret. Dob za ulazak smanjena je sa 14 na osam godina. Za djecu sa novookupiranih teritorija i siročad postoji poseban program pod nazivom "Mladi". Mentorstvo". Roditelji često šalju svoju djecu u „Junarmiju“ kako bi izbjegli probleme s okupacijskim vlastima, koje pažljivo provjeravaju uključenost školske djece u pokret.

Strategija dobro funkcionira za Ruse - zaključno s 2024. godinom, „Junarmiji“se u pridružilo oko 35.000 djece sa privremeno okupiranih teritorija.

 

 

Obrazovanje je još jedno prioritetno područje rada sa mladima. Olena Šapurova se time bavi već dugo vremena. Prije rata, bila je direktorica Industrijsko-ekonomskog koledža Melitopol oko 10 godina. Web stranica RIA Melitopol pisala je 2020. godine o sukobima unutar koledža - Šapurova je optužena za nezakonita otpuštanja i korupciju. Međutim, u vrijeme okupacije, Šapurova se još uvijek navodila kao direktorica koledža. Prema njenim riječima, 14. marta, predstavnici "novih lokalnih vlasti" su je pozvali i ponudili da vodi "Odjeljenje za obrazovanje Melitopolja".

"Šapurova je nagovorila lokalne direktore škola da sarađuju s okupacijskim vlastima, ali oni nisu pristali", kaže Zalizetska. „Tada je sama počela imenovati direktore, ljude bliske njoj. Njen suprug, bivši sportista Roman Dziuba, postao je direktor 15. škole. 2024. godine, tjelohranitelj Mihailo Ščukin preuzeo je dužnost“.

Nastavnici koji su ostali na okupiranim teritorijama nastavili su raditi online u ukrajinskim školama, a djeca su nastavila učiti. Rusi su pokušali kontrolirati ovaj proces organizirajući inspekcije od vrata do vrata, prijeteći roditeljima kaznama pa čak i lišavanjem roditeljskih prava. Neka od djece pokušala su paralelno učiti u ruskim i ukrajinskim školama, ali je to bilo teško kombinirati. Istovremeno, Rusi su potpuno transformirali školski sistem u ruski model, a 2025. godine su i zvanično zabranili učenje ukrajinskog jezika i historije Ukrajine.

Na okupiranim teritorijama postoji manjak kvalifikovanih nastavnika. Rusi djelimično pokušavaju to nadoknaditi diplomcima pedagoških fakulteta. Ali najviše nade su polagali u program Zemski učitelj. On nudi ruskim nastavnicima da dođu raditi na okupiranim teritorijama. Osiguran im je smještaj, plaća sa bonusima - oko 80.000-100.000 rubalja - i jednokratna isplata, 2023. godine to je bilo milion rubalja, sada je dva miliona. Uprkos tome, malo je ljudi koji su spremni napustiti Rusiju i otići na okupirane teritorije, kažu naši sagovornici. To utiče na proces, nisu sve škole otvorene, a nastavnici često predaju nekoliko predmeta.

Učenici uče isključivo iz ruskih udžbenika, a u historiji svoje domovine im se govori o "historijskoj vezi" okupiranih teritorija sa Rusijom. Škole imaju "kadetske klase" gdje djeca dodatno uče osnove vojne službe, nose ruske kadetske uniforme i imaju vojnog nadzornika, te već spomenutu "Junarmiju". Rusko "Ministarstvo obrazovanja" objavilo je i spiskove "patriotskih knjiga i pjesama" za školarce. Riječ je o modernim propagandnim romanima o "SVO" i pjesmama "Moja Rusija" Šamana, "Oficiri" Olega Gazmanova i "Rusija" Denisa Majdanova.

 

 

Priča o tome kako je Svetlana Zalizetska izašla iz Melitopolja više liči na akcioni film nego na stvarnost.

Medij u kojem je radila, RIA Melitopol, pokrenut je 2013. godine i brzo je postao popularan. Zalizetska se prisjeća da je dan prije početka rata stranica hakovana pa su se novinari prebacili na Telegram. Svitlana je šetala gradom, snimajući mitinge i ruske vojnike. Da bi objavila materijale, tražila je najvišu tačku da uhvati internet.

Svitlanu je samoproglašena načelnica Melitopolja, Halina Danilčenko, 12. marta pozvala kući na "razgovor". Razgovor se odvijao u polunapuštenoj fabrici Balicki. Danilčenko je nagovarala Svitlanu da sarađuje s okupacionim vlastima. Ona je to odbila. Pustili su je, obećavši da će sljedeći razgovor biti sa "gradskim komandantom". Svitlana je shvatila da mora odmah otići. Pronašla je sebi drugi pasoš i otišla u Zaporožje kao doktor hitne pomoći. Sljedećeg dana u Melitopolju, okupatori su oteli Svitlaninog ostarjelog oca. Prisilili su ga da se vrati, a zatim su zahtijevali pristup njegovoj web stranici i stranicama na društvenim mrežama. Na kraju je Svitlana javno objavila da više nema nikakve veze sa stranicom, a njen otac je pušten.

Nakon preseljenja u Zaporižje, tim RIA Melitopol je promijenio naziv stranice u RIA Pivden i izvještavao o situaciji u okupiranim dijelovima Hersonske i Zaporiške oblasti. U augustu 2023. godine, Rusi su u Melitopolju zarobili dva administratora telegram kanala RIA Pivden, Anastasiju Glukhovsku i Georgija Levčenka. Oni su i dalje u zatočeništvu, a okupatori su im oduzeli pristup kanalu web stranice – ponovo se zove RIA Melitopol i objavljuje propagandne vijesti.

Već prvog dana okupacije, Balicki je predao svoj MTV-plus kanal Rusima. Okupatori su isključili emitovanje ukrajinskih kanala i zamijenili ih ruskim. Istovremeno, u martu, holding kompanija Melitopolskie Vedomosti prestala je sa radom. Njen vlasnik, Mihailo Kumok, izvijestio je o tome nakon što su ga Rusi uhvatili i odveli na "preventivni razgovor". U prvim mjesecima okupacije, medijsko polje u Melitopolju je potpuno očišćeno. A u junu 2022. godine, Rusi su počeli graditi zasebnu medijsku mrežu na okupiranim teritorijama. Za to je bio zadužen Aleksandar Malkevič, menadžer za medije iz Sankt Peterburga koji je bio zadužen za holding Jevhena Prigožina.

U početku je novi ZaTV kanal pokrenut na bazi MTV-plus. Kasnije je postao dio holdinga ZaMedia, koji, također, uključuje Za!FM radio, novine Zaporižžija Vestnik/Golos Novorossije i nekoliko web stranica. Holdingom upravlja Malkevič, koji je na ključne pozicije imenovao svoje ljude: formalni šef je Vadim Kučer, poslanik i novinar iz Sankt Peterburga, a direktor je Vadim Ivanov, sa kojim je Malkevič ranije radio. Urednici i novinari su, također, Rusi, sadržaj je tipičan za ruske regionalne medije: TV kanal prikazuje lokalne vijesti o uspjesima okupacijskih vlasti i intervjue sa propagandistima, a radio emituje samo rusku muziku, uglavnom "patriotske umjetnike" poput Ljubea ili Olega Gazmanova.

 

 

Tokom skoro četiri godine okupacije, oni koji su tamo ostali morali su značajno promijeniti svoje živote.

Prije svega, nabaviti ruski pasoš. Već 2023. godine bilo je nemoguće dobiti bilo kakve usluge bez njega. U februaru sljedeće godine, Balicki je izjavio da će oni koji ne podržavaju Rusiju biti deportovani sa okupiranih teritorija i da je taj proces već započeo:  

"Iselili smo cijele porodice".

"Svjesna sam takvih slučajeva", potvrđuje Svitlana Zalizetska, "Najčešće se deportuju oni koji nemaju ruski pasoš. Mogu biti zaustavljeni radi pregleda u gradu i uhapšeni zbog nedostatka dokumenata. Zatim se takvi ljudi odvode u Verhnji Lars (kontrolni punkt na granici između Rusije i Gruzije – LIGA.net) i tamo ostavljaju – moraju sami otići".

Ali čak ni posjedovanje ruskog pasoša ne garantuje pristup svim uslugama, jednostavno zato što one često ne postoje.

Naprimjer, na okupiranim teritorijama vlada kritičan nedostatak ljekara.

"To su i ljekari primarne zdravstvene zaštite - porodični terapeuti, pedijatri - i specijalisti", kaže Olena iz Berdjanska (ime promijenjeno iz sigurnosnih razloga) za LIGA.net. "Da biste zakazali pregled, naprimjer, kod oftalmologa, morate otići u privatnu kliniku, jer je to jednostavno nemoguće učiniti u poliklinici. Ali čak i u privatnoj klinici morate čekati mjesec i po. Rusi se hvale da su donijeli modernu opremu u bolnice, ali koja je svrha ako nema ko da radi s njom?"

Program podsticaja Zemski Doktor, koji funkcionira na isti način kao i program Zemski Učitelj, još uvijek ne privlači toliko ljudi koliko je potrebno. Ljekari dolaze maksimalno na nekoliko mjeseci, a često samo na nekoliko dana. O takvim "poslovnim putovanjimaa" se, također, izvještava na propagandnim web stranicama. Timovi u posjeti rade nekoliko sedmica u selima gdje često uopće nema ljekara, a zatim se vraćaju u Rusiju.

Rusija  nije uspjela riješiti ni pitanje vodosnabdijevanja na okupiranim teritorijama – ona jednostavno ne postoji. Prije rata, glavni izvor vode za jug Zaporiške regije bio je rezervoar Kahovska. Od 2023. godine, kada su Rusi digli u zrak hidroelektranu Kahovska, ovog izvora više nema. Melitopolj sada dobija vodu iz lokalnih bunara, ali ta voda ima nečistoća. U Berdjansku koriste rezervoar Berdjanska, koji postepeno presušuje i ne može osigurati vodu ni za preostali broj stanovnika.  

"Ova voda je loša, ali čak ni ona nije dostupna", dodaje Olena.

Na kraju, stanovnici moraju trpiti veliki broj Rusa koji se ponašaju kao vladajuća klasa i od kojih lokalno stanovništvo ne očekuje ništa dobro.

Rusi su svuda. Ruska vojska je stacionirana u gradovima. Liječe se u civilnim bolnicama, zbog čega lokalno stanovništvo ne može doći tamo, a zaustavljaju ih na ulicama i provjeravaju im telefone. Rusi dolaze na posao, a njihove plaće su znatno veće od plaća lokalnog stanovništva. Često su to ljudi iz siromašnih regija Rusije koji rade u smjenama na gradilištima. Rusi dolaze u posjetu svojim rođacima, zauzimaju stanove koji su oduzeti onima koji su otišli na teritoriju pod kontrolom vlade.

"Stanovnici Melitopolja kažu da u gradu nema naših ljudi. Samo stranci", kaže Zalizetska.

 

***

 

Tokom skoro četiri godine okupacije, Rusija nije uspjela prisiliti lokalno stanovništvo na lojalnost. Olena iz Berdjanska kaže da se većina ljudi samo pokušava prilagoditi novim uslovima. Sve je manje ljudi koji podržavaju Ukrajinu. Oni su, pak, oprezni - traže poslove

koji se neće smatrati saradnjom, ne koriste društvene mreže i ne komuniciraju sa svojim susjedima.

Danilo kaže da je želio ostati u Melitopolju prije nego što je izbio rat u punom obimu. Studirao je u drugom ukrajinskom gradu, ali nakon što je završio fakultet, vratio se kući. Sada ne misli da će se vratiti u Melitopolj ako ga ukrajinske trupe oslobode. Tokom godina, grad se vjerovatno toliko promijenio da ne želi vidjeti te promjene.

Svitlana Zalizetska pronalazi nadu u razgovorima sa stanovnicima Melitopolja. Sve je teže razgovarati sa njima jer se boje odmazde. Ali oni sa kojima uspije stupiti u kontakt mnogo se žale na Ruse. Zalizetska kaže da su ljudi u gradu iritirani, dolazi do sukoba sa vojskom, malih i domaćih, ali upravo ti sukobi za Zalizetsku sigurno najbolje pokazuju koliko su ljudi umorni od okupacije.

"Ljudi s kojima razgovaram ne mogu izaći i razgovarati sa nekim iskreno", dodaje Svitlana, "jer ne znaju hoće li biti osuđeni. Život pod okupacijom je život na pauzi. Svi su stvorili svoj mali svijet i sjede u njemu. I čekaju oslobođenje".