21.06.2024.

Mir nakon samita: da li je moguće implementirati postignute sporazume bez Rusije

Tri od 10 tačaka mirovnog plana Volodimira Zelenskog razmatrane su tokom Globalnog mirovnog samita u Švicarskoj. Riječ je o nuklearnoj i sigurnosti hrane, kao i oslobađanju svih kidnapovanih i deportiranih Ukrajinaca. Focus pojašnjava kako je moguće ispuniti dogovore i koji su problemi s tim.
Podsjećamo da je u jesen 2022. godine, četiri dana nakon oslobođenja Hersona i pobjeda u oblasti Harkov, u svom online govoru na samitu G20 održanom u Indoneziji, Zelenski iznio okvirni prijedlog, koji je kasnije postao poznat kao " formula mira". Prema njegovim riječima, implementacija 10 tačaka omogućila bi postizanje pravednog mira, osigurala adekvatno kažnjavanje agresora i spriječilo ponavljanje sukoba. Kako se kasnije ispostavilo, nisu svi spremni raditi sveobuhvatno. Zbog toga su izabrane tri kompromisne tačke za prvi mirovni samit u Švicarskoj, koji je održan bez prisustva Ruske Federacije. Ali čak i za njihovu implementaciju, napominju stručnjaci, bit će potrebno uključiti Moskvu.
Nuklearna sigurnost: ne postoji plan za deokupaciju ZNPP
Nakon početka invazije, ruska vojska zauzela je nuklearnu elektranu u Černobilu (ChNPP) u blizini Kijeva. Zaposleni ruskog državnog preduzeća "Rosatom" došli su na njenu teritoriju, izvršili popis opreme i tražili šta bi se moglo odvesti u Rusku Federaciju. Opljačkana je moderna laboratorija sa jedinstvenom opremom, koja je kupljena sredstvima EU.
Ali generalno, zaustavljena elektrana ih nije zanimala. Za razliku od regije Zaporožje koja radi u Energodaru, koju je ruska vojska, također, zauzela početkom marta 2022. godine. Potonja je do danas ostala pod kontrolom Rusa.  
Stručnjaci ističu da do sada nije bilo poznatih slučajeva da jedna zemlja u okviru konvencija Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), koje kreiraju pravni okvir međunarodnog režima nuklearne i radijacijske sigurnosti, zauzme nuklearnu elektranu druge nezavisne države. I to nije samo fascinantno, već prijeti i curenjem radioaktivnih materija, što može dovesti do katastrofe. Trenutno Rusi razgovaraju o mogućem pokretanju ZANP-a i pridruživanju ruskom jedinstvenom energetskom sistemu. Posledice ovakvih akcija mogu biti nepredvidive zbog nedostatka kvalificiranog osoblja - stanica je značajno modernizirana tokom nezavisnosti Ukrajine, neprovođenja pravovremenih preventivnih popravki i degradacije sistema zaštite, kao i stalnih neprijateljstava.
Radijacijska i nuklearna sigurnost je prva tačka "formule mira". U njoj se kaže da je Rusija dužna prekinuti nuklearne ucjene i poštovati međunarodna pravila za korištenje nuklearne energije.
"Svaka upotreba nuklearne energije i nuklearnih objekata mora biti zaštićena i ekološki sigurna. Ukrajinske nuklearne elektrane i postrojenja, uključujući nuklearnu elektranu Zaporožje, moraju sigurno raditi pod potpunom suverenom kontrolom Ukrajine i u skladu sa principima IAEA i pod njegovim nadzorom, bilo kakva prijetnja ili upotreba nuklearnog oružja u kontekstu tekućeg rata protiv Ukrajine je neprihvatljiva", navodi se u dokumentu koji je usvojen kao rezultat samita.
 
Nezavisni stručnjak za nuklearnu energiju i sigurnost Olha Košarna napominje da pozicija iznesena u Kominikeu Bürgenstock izgleda nesigurna, nešto slabija od rezolucija IAEA o hitnom vraćanju NE Zaporožje pod kontrolu Ukrajine.
Ono što objedinjuje dokumente je nepostojanje mehanizma deokupacije. Stoga, ni nakon samita u Švicarskoj, plan implementacije za ovu tačku nije poznat.
"Teško mi je razumjeti predsjednikove riječi: 'Ukrajina se približila deokupaciji ZNPP'", kaže stručnjak u komentaru za Focus.  
“Trenutno se navodi da bi trebalo razmotriti suspenziju članstva Ruske Federacije u upravnom tijelu IAEA-e, Južna Afrika je bila jedina zemlja koja je upravljala nuklearnom elektranom, a koja u to vrijeme nije imala ni istraživački reaktor prema standardima”.  
Stoga za Rosatom trenutno nema stvarnih ograničenja i ekonomskih sankcija, a Ruska Federacija se osjeća nekažnjeno.
"Neophodno je primijeniti međunarodne pravne mehanizme za zaustavljanje ovog nuklearnog terorizma", nastavlja Olga Košarna.
Sigurnost hrane: Rizici luka ostaju
"Globalna sigurnost hrane zavisi od nesmetane proizvodnje i snabdijevanja hranom. U tom smislu, besplatna, potpuna i sigurna trgovačka plovidba, kao i pristup morskim lukama Crnog i Azovskog mora, su kritični. Napadi na trgovačke brodove u lukama i na cijeloj ruti, kao i protiv civilnih luka i civilne lučke infrastrukture, neprihvatljivi su", ovako je formiran stav u završnom saopćenju u vezi sa preporukama o implementaciji druge tačke ukrajinske "formule mira".
Drugim riječima, riječ je o sigurnoj plovidbi u Crnom i Azovskom moru, nesmetanom pristupu lukama, nemiješanju Ruske Federacije u ove akcije. I također - ne koristiti gladovanje kao oružje. Ruska Federacija koristi ovaj metod pritiska kao dio svoje strategije vođenja rata protiv Ukrajine.
U međuvremenu, Ukrajina je jedan od najvećih proizvođača poljoprivrednih proizvoda. Njen potencijal je da snabdijeva svjetsko tržište sa oko 45 miliona tona žitarica, odnosno 10 posto ukupnog izvoza pšenice.
Prema mišljenju stručnjaka analitičkog centra "Ukrajinskih strateških studija", uposlenika Centra za afričke studije Jurija Olijnika, nekoliko zemalja Afrike, koje zapravo najviše pate od prestanka isporuke žitarica, mogu se uključiti u pregovore o ovoj tački sa Ruskom Federacijom. Naprimjer, Kenija, čiji se predsjednik William Ruto susreo sa Zelenskim u Švicarskoj. Osim toga, na marginama samita, predsjednik je razgovarao sa šefom Obale Slonovače Alassaneom Ouattarom.
"Na samitu su bili i predstavnici drugih zapadnoafričkih država. Neki od njih su više orijentirani na Zapad nego neutralni. Neki od njih osjećaju prijetnju ruskog uticaja u zapadnoj Africi. Na samit je došao i predstavnik Južne Afrike. Čak i da Južna Afrika nije bila zastupljena na nivou šefa države, zadržala je svoju neutralnost“, kaže za Focus.
 
Olijnik spominje blokadu ukrajinskih luka 2022. godine, kada su cijene žitarica porasle, zemlje su počele osjećati ograničenja. A ograničenja hrane za Afriku su, također, politička. Kada životni standard padne u afričkim zemljama, često počinju protesti i nemiri.
"Žito iz ukrajinskih i ruskih luka je obično bilo najjeftinije i najdostupnije. Pregovori i sporazum o hrani iz 2023. donekle su poboljšali situaciju. Ali ona se još više popravila kada je Rusiji oduzeta mogućnost da utiče na kretanje tereta barem na zapadnom dijelu Crnog mora gdje, naravno, djeluje Ukrajina. Istovremeno, Ruska Federacija pokušava poslati žito iz luka okupiranog Krima - posljednjih mjeseci poslala je više žita u Egipat (posebno ukradenog). žito)”, kaže Olijnik  
Istovremeno, analitičari kažu da je, za razliku od prve, nešto već urađeno na implementaciji druge tačke plana — neki dogovori su već implementirani. Ali nisu važni samo pregovori, već dalje garancije povratka, ako ne na sporazum o hrani, onda na sporazum o suzbijanju granatiranja.  
„Ali u Švajcarskoj nismo čuli ništa o instrumentima, već o deklaracijama“, zaključuje ekspert Centra za afričke studije.
Humanitarni pravac: kako vratiti vojsku i civile
"Svi ratni zarobljenici moraju biti oslobođeni kroz punu razmjenu. Sva deportirana i ilegalno raseljena ukrajinska djeca, kao i svi ostali ukrajinski civili koji su nezakonito zatočeni, moraju biti vraćeni u Ukrajinu."  
Tako je zabilježen zahtjev za povratkom svih Ukrajinaca.
Dmitro Lubinec, komesar za ljudska prava Vrhovne rade, kaže da je tematska sjednica o implementaciji klauzule 4 “formule mira” održana iza zatvorenih vrata u Švicarskoj. Prisustvovali su predsjednici država, premijeri, ministri vanjskih poslova, savjetnici za nacionalnu sigurnost — ukupno 39 učesnika. Moderirali su kanadski premijer Justin Trudeau i norveški premijer Jonas Haar Stere. Zvanični Toronto i Oslo su bili ti koji su predvodili zagovaranje povratka ratnih zarobljenika, civilnih talaca i djece.
Lubinec ne otkriva detalje sastanka, ali uvjerava da se razgovaralo ne samo o oslobađanju, već i o pristupu mjestima pritvora - zatvorima i pritvorskim centrima na okupiranim teritorijama i teritorijama Ruske Federacije te nekim novim zemljama koje su se želje uključiti u rad na humanitarnim pitanjima.
Humanitarni aspekt, također, ostaje prilično kompliciran, kaže Anastasija Pantelejeva, šefica odjela za dokumentiranje ratnih zločina Medijske inicijative za ljudska prava. I prije svega, zbog nedostatka čak ni nacrta mehanizma za povratak zatočenih Ukrajinaca i konkretnih pregovarača — posrednika u razgovoru o ratnim zarobljenicima i civilima.  
"Razumijemo da se proces nastavlja, pregovori ne prestaju, Ukrajina uspijeva vratiti svoje građane. Ali uglavnom vojno osoblje. I princip odabira kandidata za razmjenu je nejasan - naprimjer, Ruska Federacija ne vraća branitelje Mariupolja , marince i pripadnike "Azova", a većina njih su u zatočeništvu više od dvije godine", napominje ona.
I ne govorimo sada o civilima.  
"Rusija je raspršila nekoliko hiljada zarobljenih ljudi širom svoje teritorije po zatvorima, optužujući ih da se protive specijalnoj vojnoj operaciji, i odbija ih vratiti. Drže ih u zatvorima kao kriminalce, bez liječenja i podvrgnuti su mučenju. Čujemo da se ponekad zemlje Istoka pridružuju procesu razmjene – Turska, Katar, Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija, ali se ne radi o sistematskom radu na povratku ukrajinske djece“, kaže Pantelejeva, napominjući da je mirovni samit ipak bio dobar jer je još jednom privukao pažnju na ovaj problem, koji, kako ona smatra, još nije dovoljno komuniciran.